Pozdrav,
imam ja iskustva sa medunom hrasta sladuna. Za početak - to nije med koji se dobije posredstvom biljnih uši, što mnogi misle. Da ni bilo tog meda mora se pogoditi više elemenata i zbog toga je on prilično rijedak i nije paša na koju pčelari rado sele. Prvo, mora se dogoditi da proljeće bude dovoljno vlažno kako bi hrast stvorio veću količinu žirova. Kad se to dogodi, potrebno je da ljeto bude prilično suho i vruće, kako bi jedan dio tih žirova bio odbačen jer ih hrast ne može othraniti do kraja. Na mjestu odbačenog žira stvara se slatka pjenica koju pčele skupljaju. Dakle, nema posredovanja lisne uši. Tu još dolazi do sljedećeg problema - obzirom kako je to ljetna paša, temperature znaju biti toliko visoke da se ta pjenica praktično odmah posuši i pčela ju ne može skupiti. Ako puše i malo vjetra - tada je pčela skoro potpuno besposlena jer se sve posuši i jedina pomoć je hranjenje (pogača) ili preseljenje na mjesto gdje nije monokultura (hrast).
Ima još jedna "caka" u cijeloj priči, a to je medljika koja često nastane neposredno prije samog medenja meduna. Ta medljika je nastala posredstvom biljne uši i ima potpuno drugačiji sastav od hrasta meduna, iako je tamne boje. Ponekad pčelari koji tamo budu vrcaju sve zajedno pa ispadne da je i to medun hrasta sladuna, a nije.
Što se tiče samih kvaliteta tog meda, ona je izvrsna. Već zadnjih 15-ak godina istražuje se ta priča i određeni doktori znanosti u Osijeku su i obranili doktorate na tom medu. Kvalitete su mu fantastične i nije ga baš moguće uspoređivati sa drugim vrstama, niti konzistencijom, niti svojstvima. On recimo nema peluda (logično), ali je veoma bogat oligosaharidima i visokim količinama antioksidansa u razini priznatog meda manuke.
Cijela priča oko meduna hrasta sladuna je dobra, no ima i onih prilično loših aspekata i zato ljudi tamo ne sele. Prije svega, prinosi su vrlo mali, 4-5-6 kg po košnici kad se gleda prosjek i kad se izvrca moguća medljika prije. Drugi problem je što niti tih nekoliko kg nije konstantno već se lako može dogoditi da su košnice na pogači i 2-3 sezone za redom. Treći problem je što se taj med mora ukloniti iz košnice jer je veoma težak za probavu pčeli i ona na njemu loše zimuje. A najvažnije je upravo to što onaj tko ima mogućnost selibe, neće seliti na hrast jer okvirno u to doba paša suncokreta, a ona je trenutno jedna od sigurnijih paša u HR. Cijena suncokreta nije velika, ali bude izdašna i pčelarima često izvuče sezonu.
Inače, fenomen medenja ovog hrasta je u stručnoj literaturi zabilježena na 7-8 mjesta u svijetu, kao i u području Kutjeva. Dakle, nije to ona ista medljika kao što je recimo na mom pčelinjaku bila prije 2015.godine, a udaljen sam od Kutjeva 30-ak km.
Nadam se da sam malo pojasnio priču o medunu hrasta sladuna
