Nalazite se na: Naslovnica arrow Tehnologija arrow Pčelinjak u svibnju
Pčelinjak u svibnju Ispis E-mail
Administrator   
Ponedjeljak, 12 Ožujak 2007
Stiže nam i svibanj, mjesec kada pčelar ima puno posla, ali i mjesec u kojem počinje ubirati plodove svojega rada iz proteklih mjeseci.
Ubrzan razvoj zajednica se nastavlja, te pčelar gotovo mora «spavati» uz svoje košnice da bi obavio sve poslove. Zajednice dosežu vrhunac razvoja, te su spremne iskoristiti glavnu pašu - bagrem, odnosno amforu, kadulju, divlji kesten, bijelu djetelinu. Do svibnja smo sve napore usmjerili na stvaranje jake zajednice sa 50.000, pa čak i 70.000 pčela koja može dnevno unijeti i do 30 kg nektara.

U svibnju treba obaviti sljedeće:
· dovršiti poslove kojima je svrha stvoriti jake pčelinje zajednice
· ograničiti prostor za polaganje jaja matici
· stvariti radno raspoloženje u košnici i spriječiti rojevno raspoloženje
· dodavati satne osnove
· približiti zajednice paši
· osigurati dovoljno prostora u medištu
· proširivati leta
· osnivati nukleuse

Ako imamo zajednice u dva nastavka puna pčela, početkom mjeseca trebamo ponovno zamijeniti nastavake (prvu zamjenu smo učinili u drugoj dekadi travnja), odnosno gornji nastavak stavljamo na podnicu, a donji postaje gornji.

Za razliku od dosadašnjeg nastojanja da matica što više položi jaja, kako bismo stvorili jake zajednice, pred glavnu pašu želimo ograničiti polaganje jaja matici, jer u paši trebamo puno pčela skupljačica, a ne puno legla. Otprilike 10 do15 dana prije glavne paše maticu trebamo ograničiti samo na jedan plodišni nastavak.
Plodište priredimo tako da okvir legla na kojem smo našli maticu stavljamo u sredinu plodišta, a pokraj njega sa svake strane po 2 okvira dobrog saća, na prvo i deseto mjesto u nastavaku stavimo po mogućnosti okvire s peludom i medom, a ostatak popunimo satnim osnovama. Na plodište stavimo matičnu rešetku. Drugi nastavak bi trebao biti s praznim saćem, a u treći nastavak stavimo ostale okvire s leglom i medom. Na taj smo način pripremili zajednicu za glavnu pašu.
Stvaranje radnog i suzbijanje rojevnog raspoloženja zajednica jedan je od najvažnijih poslova na pčelinjaku u ovom razdoblju. Poznato je da, ako dopustimo da se zajednica izroji, nećemo od nje imati meda. Znamo da je naša siva pčela sklona rojenju neposredno prije glavne bagremove paše ili nakon nje, te je jedan od ciljeva selekcije pčela u Hrvatskoj upravo smanjiti njezinu želju za rojenjem, koje je ekonomski štetno.
Rojenje zajednice je iskonski, prirodni nagon pčela za održanjem vrste koji selekcijom možemo umanjiti, te pčelar treba uzimati mlade selekcionirane matice od registriranih uzgajivača matica, koji provode uzgojni program za sivu pčelu.

Osnovni razlozi rojevnog raspoloženja jesu:
· premalo prostora za širenje legla u plodištu
· nedovoljan medišni prostor za skladištenje nektara
· nedovoljno izlučivanje voska mladih pčela
· nedovoljna ventilacija košnice
· previsoka teperatura u košnici

Da bismo suzbili rojevno raspoloženje zajednica, posebno moramo provoditi na određene mjere sprečavanja:
· osigurati u košnici dobru ventilaciju (dobra strana mrežastih podnica)
· pravodobno proširiti prostor u košnici, kako u plodištu za polganje jaja matici, tako i u medištu za unos nektara
· dodavati satne osnove na izgradnju
· zasjeniti košnice koje su previše izložene suncu
· premještati okvire s poklopljenim leglom iz plodišta u medište ili u slabiju zajednicu
· zamijeniti stare matice mladima, jer je mlada matica manje sklona rojenju.

Ako ne uspijemo na taj način suzbiti rojevno raspoloženje zajednice, ne preostaje ništa drugo nego da obavimo umjetno razrojavnje zajednice.

Mnogi pčelari zanemaruju važnost dobre ventilacije u košnici u vrijeme velikog unosa nektara, te time prave veliku pogrešku jer umanjuju prinos meda. Nektar unesen u košnicu prolazi kroz složene faze prerade dok ne postane med. Tijekom tog procesa oslobađaju se vlaga i toplina, što pčele mogu odstraniti iz košnice samo uz dobru ventilaciju.
Leta košnica moramo maksimalno otvoriti, ali ponekad ni to nije dosta, te umjesto običnog poklopca, moramo staviti na košnicu okvir s mrežom, a ispod krova na taj okvir komadiće letvica debljine 10 mm da omogućimo ventilaciju. Za takve uvjete najprikladnija je podnica s mrežom, a tada ni veličina otvora leta nije jako važna.

Tijekom jakih paša, npr. bagremove, najvažnija mjera kojom se sprečava rojevno raspoloženje i omogućava unos velikih količina nektara jest proširiti prostor u košnici.
Uneseni nektar sadrži 40 – 80% vode koju pčele u kraćem vremenu moraju ukloniti kako bi u medu bilo 18 – 20% vode, a to čine premještanjem nektara iz stanice u stanicu. Za smještaj 1 kg nektara, potrebno je u košnici imati prostor (prazno saće) u koji se inače može smjestiti 2,5 -3,0 kg meda, što znači da u košnici moramo raspolagati prostorom koji je 2 - 3 puta veći od dnevnog unosa nektara.
Kod LR košnice proširujemo prostor u košnici dodajući nastavke s praznim saćem.
U plodištu ispod matične rešetke moramo paziti da matica ima dovoljno prostora za polaganje jaja.

Pčelari koji zajednice sele na bagremovu pašu prije selenja trebaju obaviti određene pripreme. Selidba pčela je složen, težak i zahtjevan posao, za pčelare koji pčelare AŽ košnicom nešto lakši, a za pčelare koji pčelare LR košnicom znatno teži. U svakom slučaju, u košnicama moramo osigurati dobru ventilaciju kako se pčele u selidbi ne bi ugušile. Selidbu je najbolje obaviti noću, kako bi u rano jutro bili na mjestu na kojem želimo smjestisti zajednice.
Prije selidbe moramo pronaći primjereno mjesto za smještaj zajednica, s čime se treba složiti vlasnik zemljišta. Ne smijemo zaboraviti pribaviti svjedodžbu o zdravstvenom stanju pčela, prema Pravilniku o svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja u unutarnjem prometu. Svjedodžbu možemo dobiti, naravno, ako smo postupili prema Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti u ovoj godini.

Ovo je i vrijeme za formiranje prvih nukleusa. Najjednostavije je nukleus formirati u prazni nastavak LR košnice ili 5-okvirni nukleus. U nukleus dodajemo jedan okvir s medom, peludom i pčelama, jedan okvir sa satnom osnovom i jedan do dva okvira sa zatvorenim leglom i pčelama, te iz dvije – tri košnice natresemo u njega nešto pčela (oko 1 – 1,5 kg pčela). Na koncu dodamo medno-šećernu pogaču. Nukleus odvezemo na drugi pčelinjak udaljen najmanje 3 kilometra. Nakon 6 sati ili drugog dana u nukleus dodajemo selekcioniranu, oplođenu mladu maticu u kavezu.

U svibnju će se pojaviti i prve ovogodišnje selekcionirane oplođene matice sive pčele na pčelarskom tržištu. Te matice možemo iskoristiti za formiranje novih zajednica – nukleusa ili za zamjenu starih matica.

Važno je napomenuti da tijekom pašnog razdoblja ne smijemo koristiti akaricide za suzbijanje varooze, kako ne bi dospjeli u med i vosak. No, kretanje broja varoa u košnici moramo pratiti jednom od dijagnostičkih metoda. Ako koristimo metodu prirodnog otpada varoe, te nađemo da na dan otpadne prosječno jedna varoa, to znači da u košnici ima oko 240 varoa. Ako je dnevni otpad veći od 2-3 varoe, broj varoa prelazi prag tolerantnosti za ovaj mjesec, te moramo suzbijati varou odmah nakon završetka paše.

Potrebno je istaknuti važnost uređenog pojila za pčele, jer one ne mogu uzgajati leglo bez vode. Ako nema uređenog pojilišta, pčele vodu traže i na udaljenim mjestima, umjesto da unose nektar. Uz to, jedan od uzroka svibanjske bolesti pčela jest nedostatak vode. Ne treba zaboraviti u vodu dodati jodni preparat, jer je dezinfekcija, ne samo vode, nego i košnica, saća i pribora vrlo važna mjera u pčelarstvu, koju provodi malo pčelara, a onda se čude ako se pojavi nozemoza u zajednici.

Miroslav Kobra, dipl. ing. agr.
 
« Prethodna
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.