Nalazite se na:
Hrvatska pčela 11/2014 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Ponedjeljak, 03 Studeni 2014
TEHNOLOGIJA

Pčelarski radovi u  studenome

Ivan Tucaković
Evo nas u kasnoj jeseni, iako nas vrijeme katkad podsjeća na zimu. Pčelinjak uglavnom miruje i kad bismo otvorili košnice, uočili bismo famozno klupko i pčele u nekoj vrsti hibernacije, barem djelomične. Neupućeni bi mogli reći nešto poput: „Eto, i sad ti kažeš da je pčelarstvo zahtjevno, a cijelu se zimu odmarate i nemate brige do ožujka!” Čini mi se da velik broj novih pčelara tako razmišlja, pa se uz pčelarstvo odlučuju i za kojekakve druge djelatnosti i u jednom trenutku ekspanzije zaključuju: „Pa ja sam rob, a rezultati su polovični!” Čini se da recentno stanje na tržištu, pa i u društvu, traži od nas da maksimalno iskoristimo sve svoje potencijale, vrijeme, rad i um da bi naš korak bio brži od najbržeg lava.

Stanje zajednica
Budući da je oko prihrane i pripreme za zimu sve učinjeno i samo na jugu cvjeta određeno medonosno bilje, naša je briga zdravstveno stanje pčelinjih zajednica. Zimski je tretman moguće provesti sad ili u prosincu. To se uglavnom svodi na primjenu oksalne kiseline (nakapavanjem ili sublimacijom) ili sistemika. U ovom je časopisu zaista mnogo pisano o ovim metodama, pa ne bih o tome. Dio pčelara smatra da je ovo pitanje trebalo riješiti ranije i da bi društva u ovom trenutku trebala manje-više biti očišćena od Varroe. Neki ne propuštaju zimski tretman. Posebice oni koji zbog ekološkog pristupa pčelarenju nemaju, ruku na srce, mnogo izbora. U svakom slučaju, još jednom ističem da je bitno pratiti učinkovitost lijeka jer i najjača društva mogu u kratkom roku propasti ako nemamo adekvatan pristup, o kojem smo već govorili. Sve je opisano, a na nama je da budemo pedantni.

Pregledom krovova košnica možemo uočiti koji su za „remont” i zamijeniti ih ispravnima, koji ne propuštaju. Meni je posebno zanimljiva priča o popravku stalaka za košnice i uređenju okoliša jer smo formirali pčelinjak u nekoliko navrata, pa smo imali različite probleme.



Apisarij

Ivan Umeljić
Eostoji više vrsta košnica za promatranje pčela, no kada bismo tragali za jednom odgovarajućom definicijom, to bi bila svaka košnica čija je glavna svrha promatranje pčelinje zajednice. S obzirom na njezinu osnovnu namjenu može se zaključiti da se razlikuje od ostalih košnica. Dakle, ako se pčelinja zajednica ili neki njezin dio učini trajno vidljivim, riječ je o košnici za promatranje ili apisariju. Najčešće to nisu u praktičnom pčelarskom smislu funkcionalne košnice, već prije replike događanja u pčelinjoj zajednici.

STANDARD
Kao što je uostalom slučaj i s većinom stvari u pčelarstvu, nema jednoga pravog apisarija, kao što nema ni samo jednoga „pravog” načina pčelarenja ni samo jedne „prave” košnice, kao uostalom ni dva pčelara koji će se složiti oko neke najjednostavnije stvari. U principu bi apisarij trebao biti veličine koja odgovara jednom okviru sa saćem, a kako bi sve što se u njemu nalazi bilo vidljivo. Što se tiče visine, može se kretati od visine jednog ili dva, pa čak do četiri okvira, iako nije preporučljivo da apisarij bude previsok, prije svega zbog stabilnosti, ali i zbog estetskog dojma jer je vrlo upitno hoće li pčele lijepo zauzeti tri ili četiri okvira naslagana jedan na drugi. Ako želite napraviti svoj apisarij, obavezno prije toga pripremite nacrt, a jednu vam inačicu nudimo i na kraju ovog članka.

PČELINJI PROSTOR
Prilikom konstruiranja ne smijete smetnuti s uma da unutrašnje mjere košnice ne trebaju odstupati od dimenzija pčelinjeg prostora. Ako to ne napravite, pčele će vas ispraviti. Ako im ne ostavite dovoljno prostora između stakla i saća, neće se moći slobodno kretati po vašoj košnici i, što je još gore, najvjerojatnije nećete uspjeti staviti okvir s pčelama u košnicu jer će one izići na vanjsku stranu stakla. Dakle, namučit ćete i sebe i pčele. S druge strane, ako razmak između stakla i saća prekorači dimenzije pčelinjeg prostora, pčele će krenuti s nadograđivanjem saća i lijepit će ga za staklo, pa će okvir s pčelama biti slabije vidljiv, a i doći će do pucanja saća prilikom vađenja okvira.




Nema pčelarenja po šabloni


Nenad Strižak
Premda se pčelarska tehnologija ne ubraja u dinamične tehnologije, to jest u one tehnologije u kojima se količina znanja i potrebnih vještina višestruko poveća u jednome životnom vijeku, što svakako olakšava pčelarenje, ona ima i svoju otegotnu okolnost, a to je stalna prilagodba pašnim prilikama jer je svaka godina različita, što katkad zaboravljamo. Bude li već sljedeća godina natprosječno medonosna, brzo ćemo zaboraviti sve ovogodišnje loše paše i poteze. Ipak, ne bi baš sve trebalo zaboraviti, štoviše, valjalo bi izvući neke pouke ili barem komentirati ovogodišnje posebnosti koje upozoravaju na opasnost od šablonskog pristupa pčelarenju, to jest od slijepog pridržavanja i oponašanja pojedinih zahvata.

Špekulativno prihranjivanje
Nekad su pčelari za podražajno prihranjivanje češće upotrebljavali izraz špekulativno prihranjivanje. Upravo za 2014. godinu riječ špekulativno bolje odgovara nego riječ podražajno. Naime, s ciljem stvaranja brojčano što jačih zajednica pčelama se daje šećerni sirup kako bi se stvorio privid pčelinje paše, odnosno da bi matica jače nesla. Međutim, kad paša zakaže, postignut je suprotan učinak, kontraefekt. Kažnjeni smo jer smo špekulirali − davali mali ulog nadajući se velikom dobitku. Pčelinju smo zajednicu izbacili iz njezine prirodne samoregulacije jer smo prividnom pašom iz hranilice stvorili mnogo besposlenih pčela i „gladnih usta”, a paše su izostale!


APITERAPIJA

Med u borbi protiv nesanice

Damir Gregurić
Sjećate li se filma „Nesanica” (Insomnia) u kojem Al Pacino glumi detektiva koji se sve vrijeme doima iscrpljenim kao da je iz njega iscijeđen posljednji atom snage i volje za životom? Nervozan zbog neispavanosti, namrgođena lica i s podočnjacima poput krafni obavlja svoj posao korektno i predano, ali ga umor dekoncentrira i ometa u službi. Da je središnji lik u filmu poznavao blagodati meda i neposredno prije počinka popio šalicu čaja od kamilice, a u borbi protiv glavnog neprijatelja − nesanice − svoj revolver zamijenio žličicom bagremova meda, sigurno ne bi bio tako napet i možda bi brže riješio slučaj na kojem je radio. No film je samo fikcija, a stvarnost je nešto drugo! Poražavajuća je činjenica da se u Hrvatskoj na probleme sa spavanjem žali čak 26 posto građana, od čega 11 posto pati od kronične nesanice! Kako pomoći tim ljudima na prirodan način i bez štetnih nuspojava koje znaju imati sintetski lijekovi za uspavljivanje i regulaciju sna? Ako je med glavno oružje protiv nesanice, koji su njegovi pomagači i jamči li ta sinergija pacijentima, umornima i očajnima zbog neprospavanih noći, kvalitetan san i odmor?

INSOMNIJA − UZROCI I POSLJEDICE
Insomnija (lat. insomnia) naziv je za nesanicu, poremećaj koji kod bolesnika izaziva teškoće pri uspavljivanju, često buđenje ili trajnu pospanost. Poremećaju spavanja doprinose traume (kao stres na poslu) i neke bolesti (upale praćene povišenom tjelesnom temperaturom, učestalo mokrenje, kašalj, grčevi, srčana aritmija). Nesanica može biti i rezultat uzimanja nekih lijekova (zato ne ignorirajte popis nuspojava na uputama za upotrebu lijekova), a posljedično donosi umor, bezvoljnost i razdražljivost. Osobe koje pate od ovog poremećaja ujutro su nervozne, konfuzne i zaboravne. Probdjeti noći i noći pogubno je za radnu sposobnost i uopće funkcionalnost pojedinca, a posredno šteti i njegovoj okolini, ponajprije obitelji i suradnicima na poslu. Kad um tjera san od sebe, tijelo koje vapi za odmorom trpi jer se u njemu sakupljaju toksini i čitav imunosni sustav slabi. Ako se besane noći nastave u nedogled, može doći i do teških psihofizičkih smetnji. Iako noći bez sna znaju proizvesti i iznimnu produktivnost u određenih zanimanja (Marcel Proust je sve svoje romane pisao noću!), općenito se smatra da ovaj poremećaj nužno vodi u depresiju (kao kod Elvisa Presleyja ili Michaela Jacksona) ili u još veće krize.


ZNANOST

Med kao novi pristup u borbi protiv otpornosti bakterija na antibiotike

Ivana Gobin
Flobalni problem otpornosti bakterija na antibiotike uzrok je potrage za novim antimikrobnim lijekovima. Zbog toga se mnogo očekuje od meda, koji ima dobro antibakterijsko djelovanje protiv brojnih mikroorganizama. Za razliku od antimikrobnih spojeva, kojima je cilj spriječiti rast stanica, novi pristup podrazumijeva primjenu prirodnih tvari, uključujući i med, s ciljem smanjivanja virulencije bakterija. Trenutačno se intenzivno istražuje utjecaj meda na stvaranje biofilma i komunikaciju među bakterijama, quorum sensing (QS), kao novi pristup u borbi protiv rezistentnih bakterija.

ANTIBAKTERIJSKE KOMPONENTE U MEDU
Antibakterijsku aktivnost meda prvi je otkrio van Ketel 1892. godine. Do danas su uloženi veliki napori da se jasno protumači antibakterijska aktivnost meda te da se njegov antibakterijski potencijal iskoristi na najbolji mogući način. Medovi općenito posjeduju dvije osnovne skupine mehanizama kojima ostvaruju antibakterijsku aktivnost. Prvoj skupini pripadaju mehanizmi zasnovani na njegovim fizičko-kemijskim svojstvima. Tu ubrajamo osmolarnost, viskoznost te pH-vrijednost, odnosno kiselost. Drugu skupinu mehanizama predstavljaju kemijske tvari prisutne u medu kao što su vodikov peroksid, metilglioksal, antimikrobni peptid pčelinji defensin-1 te brojni fenolni spojevi. Jedinstveno je svojstvo meda sposobnost borbe protiv infekcija na više razina, čime je otežan razvoj otpornosti bakterija. Dakle, kod meda je prisutna kombinacija „oružja” od kojih svako posjeduje svojstvo aktivnog uništavanja bakterijskih stanica.


Pčele i pelud - 3. dio


Boris Bučar
Vitalnost
U prethodnom je članku bilo riječi o vitelogeninu (masno-proteinskom tkivu), čija prisutnost u pčeli može biti dobar pokazatelj koliko je pčelinja zajednica vitalna. Vidjeli smo da mnogo legla u kasnu jesen sugerira da su pčele trpjele zbog nedostatka multiflorne paše (Steen i dr., 2011). Zapravo je doprinos vitelogenina otpornosti na stres i bolesti (Huang, 2012) tolik da se može napisati poseban članak o toj tvari. Dakle, s razlogom su Putnam i Stanley (2007) masno-proteinsko tkivo nazvali „središtem metabolizma i biokemije pčele”.

Pčelar na pčelinjaku ne može izravno saznati stanje vitelogenina pčelinjih zajednica, ali neizravno, koristeći se iskustvom i evidencijom cvatnje bilja tijekom godine te promišljanjem, može steći dojam o njihovoj vitalnosti.

Lucernin stres
U prvome članku dana je osnovna informacija o važnosti aminokiselinskog sastava proteina koji pčele donose iz prirode. Jedna se aminokiselina naziva izoleucin i često je deficitarna u proteinima peluda (< 4%).

Primijećeno je da na paši lucerne (Medicago sativa) pčele značajno izgube masno-proteinsko tkivo. Glavni je razlog nedovoljan udio izoleucina u peludu, koji iznosi između 2,7 i 3,1 posto, što značajno smanjuje hranjivost proteina (Honeybee Australis). Pored toga, značajan unos nektara, brz razvoj legla i česte velike vrućine u doba njezine cvatnje dodatno troše masno-proteinsko tkivo pčela, koje na kraju paše mogu biti vrlo iscrpljene.

S obzirom na to da oprašivanje lucerne radi dobivanja sjemena ima poljoprivrednu vrijednost, a znajući koliko je paša lucerne „teška” za pčele, Australci su izdali smjernice koje se tiču jakosti pčelinjih zajednica, tempiranja dovoza košnica, starosti matica i ostalih tehnoloških parametara kako bi što bolje iskoristili pčelinje zajednice za oprašivanje (NSW Agriculture, 2002).

Manjak izoleucina australski pčelari shvaćaju ozbiljno jer isti problem imaju i s važnom pašom eukaliptusa (Eucalyptus albens).



    KONFERENCIJA

Pčelarske konferencije u Španjolskoj

Zlatko Tomljanović
Murcia, glavni grad istoimene španjolske pokrajine, sredinom je rujna bila središte dviju značajnih pčelarskih znanstveno-stručnih konferencija. Prva od njih, „Coloss 10”, bila je posvećena pčelinjim gubicima, pri čemu su se pokušali ustanoviti uzroci uginuća pčelinjih zajednica, ali i pružiti radni okvir budućim radionicama u vezi istraživanja utjecaja pravovaljane i pravodobne hranidbe na preživljavanje pčelinjih zajednica, ali i mogućim odgovorima i metodama u borbi protiv varooze. Pored toga, na konferenciji je naglašena i važnost prijenosa informacija od znanstvenika prema pčelarima, i obrnuto. Stoga će se osnovati posebna radna skupina koja će pokušati artikulirati probleme na relaciji znanstvenici − pčelari.

Osim konferencije „Coloss 10” održala se i 6. Konferencija iz apidologije „Eurbee 6”, na kojoj je sudjelovalo više od 300 znanstvenika i stručnjaka iz područja biologije pčela, kvalitete pčelinjih proizvoda, genetike pčela, bolesti pčela te ekologije. Poseban naglasak bio je na štetnom utjecaju pesticida na pčelinje zajednice. S tim je u vezi profesor Dave Goulson iz Velike Britanije u svojem plenarnom izlaganju zaključio da pesticide, posebice neonikotinoide, kao okidače za stres pčelinjih zajednice ne smijemo promatrati izolirano, nego u sinergiji s drugim mikroorganizmima, pogreškama u tehnologiji i hranidbi pčela te sve većim uništavanjem prirodnih staništa kukaca. Izrazio je i zabrinutost zbog zaštite poljoprivrednih kultura koja se trenutačno provodi, ali i načina kako se provodi, jer ona prilično odstupa od idealne integrirane zaštite.


    REPORTAŽA

U Opatiji održan Međunarodni simpozij o pčelinjim proizvodima

Vedran Lesjak
Opatija „bajna” krajem rujna je bila grad domaćin brojnim svjetskim stručnjacima i vrhunskim poznavateljima problematike pčelinjih proizvoda. Oni su se naime okupili na 3. Međunarodnom simpoziju o pčelinjim proizvodima, najvećem znanstvenom skupu o pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji koji je ikad održan u Republici Hrvatskoj. U sklopu ovog simpozija održana je i redovna Godišnja sjednica Međunarodne komisije za med (IHC).

Da je simpozij bio od iznimne važnosti za pčelarstvo, ali i općenito za Republiku Hrvatsku, govori i činjenica da su organizatori, na čelu s dr. sc. Draženom Lušićem s Medicinskog fakulteta u Rijeci, dobili visoko pokroviteljstvo predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića. Predsjednik Ivo Josipović izrazio je zadovoljstvo organizacijom ovakvog skupa zbog važnosti razvoja ove relativno zapostavljene poljoprivredne grane, ali i istaknute uloge Međunarodne komisije za med u rješavanju problema vezanih uz pčelinje proizvode namijenjene ljudskoj prehrani. U prilog važnosti i ekskluzivnosti ovog skupa govori i činjenica da su ga pratili brojni novinari. Tom je prilikom za emisiju Hrvatske radiotelevizije „Plodovi zemlje” svima dobro poznat novinar Mladen Stubljar napravio iznimno zanimljivu reportažu u kojoj je razradio važnost i tematiku skupa, a ujedno je obišao i pčelinjak Roberta Kosa, jednog od najvećih pčelara Primorsko-goranske županije.


U sklopu dana meda proglašeni pobjednici 19. ocjenjivanja kvalitete sortnih vrsta meda

Renata Prusina
Ukupni šampion 19. Ocjenjivanja kvalitete sortnih vrsta meda u Hrvatskoj je med od kadulje OPG-a Matahlija iz Lopara, šampion bagrema je Obiteljsko pčelarstvo Škrlec iz Radoboja, a šampion kestena OPG Antolčić iz Velike Gorice.
- Ne može se reći da je kvaliteta meda lošija od prethodnih godina, što bi se očekivalo nakon ovako teške pčelarske sezone. Dapače, čak bih se usudila reći da je i bolja – komentirala je prof. dr. sc. Ljiljana Primorac s Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku u ime ocjenjivačkog suda, koji je ove godine ocijenio 102 pristigla uzoraka 12 vrsta meda s prostora cijele Hrvatske, od kojih je po zastupljenosti, s 47 uzoraka, ove godine dominantan cvjetni med.

- Po manjem broju pristiglih uzoraka vidljivo je da je proizvedeno znatno manje meda nego prijašnjih godina i pčelari će imati velike štete. Unatoč tome, kvaliteta ovogodišnjeg meda je dobra i zbog toga smo zadovoljni, jer to dokazuje da smo u ovih 19 godina ocjenjivanja uspjeli podići razinu kvalitete meda. Naš je med kvalitetan i konkurentan - rekao je Ernest Nad, voditelj Odsjeka za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK Županijske komore Osijek i tajnik organizacijskog odbora, dodavši da se ove godine prvi put dogodilo da je za prvih šest mjeseci u Hrvatsku uvezeno i iz Hrvatske izvezeno podjednako meda, oko 140 tona, ali, ističe Nad, naš med koji se izvozi, za 5400 dolara po toni, znatno je skuplji od onog koji se uvozi, po cijeni od 3400 dolara po toni, što dokazuje da postoji velika razlika u kvaliteti.


MEDONOSNO BILJE

Konopljika (Vitex agnus-castus L.)



Matija Bučar
Konopljika je raširena na području južne Europe, Sredozemlja, zapadne i srednje Azije. Prema jednoj je pretpostavci ta vrsta tercijarni relikt, tj. ostatak iz davnih vremena (prije više od 70 milijuna godina) kad je klima bila mnogo toplija od današnje, pa su na našim prostorima rasle tropske biljke poput magnolija i palmi. Prema drugoj je pretpostavci konopljika još u starom vijeku unesena u samostanske vrtove na Sredozemlju (otud i narodno ime fratarski papar), a odatle se proširila i u sastav prirodne vegetacije.

Ljekovita, umirujuća svojstva esencijalnog ulja konopljike zamijećena su još u davna vremena. Danas se konopljika iskorištava možda i više nego u prošlosti, i dalje kao izvor preparata za liječenje najrazličitijih bolesti i poremećaja ženskoga reproduktivnog sustava, posebice u liječenju neplodnosti.
 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.