Nalazite se na:
Hrvatska pčela 12/2014 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Petak, 28 Studeni 2014
Image
TEHNOLOGIJA PČELARENJA

Zaštita košnica parafinom

Saša Petrić
Parafiniranje predstavlja relativno jeftin i trajan način zaštite košnica od atmosferskih utjecaja, ponajprije vlage, a služi i kao postupak dezinfekcije košnica.

Moj je osnovi motiv za parafiniranje košnica bila dezinfekcija jer sam 2003. godine kupio 40 košnica tipa AŽ grom. Bile su rabljene, no iznimno očuvane i kvalitetno izrađene (od drveta johe), a izradio ih je 1991. godine Zlatko Belčić, sin pokojnog Josipa Belčića. Odlika je ovih košnica da svaki dio pojedine košnice možemo premjestiti u susjednu i, što je najvažnije, pri izradi je poštovan pčelinji razmak, stoga nema lijepljenja medišnih okvira voskom, pa prilikom vađenja okvira nije potrebno rabiti „pajser”, kao što sam imao prilike vidjeti kod kolega. Košnice su neko vrijeme bile bez pčela, no u razgovoru s vlasnikom saznao sam da je nekoliko puta imao američku gnjiloću u određenom broju zajednica. Košnice sam dovezao doma i temeljito ih očistio od voska i propolisa, kao i sve njihove dijelove.
Prilikom čišćenja sam primijetio da pojedine košnice na dnu imaju poneku rupicu crvotočine, pa sam odlučio da ću ih parafiniranjem dezinficirati i zaštiti od štetnika i vlage. Parafin pri visokoj temperaturi (od 300 °C) ulazi u pore drveta i uništava sve organizme koji su prisutni na ili u njemu.

Pčelinji vosak

Josip Križ
Već duže vrijeme razmišljam kako motivirati hrvatske pčelare da povećaju proizvodnju voska. Kako se susrećem s mnogim pčelarima i komuniciram s njima, znam da velika većina njih kupuje satne osnove umjesto da mijenja vosak s vlastitog pčelinjaka. I što se događa? Nedostaje voska, a kada satna osnova sklizne ili jednostavno nestane iz okvira, kriv je netko drugi. U Hrvatskoj je pčelarstvo značajna poljoprivredna grana, ali je proizvodnja voska jako slaba. Jedna pčelinja zajednica proizvede svega oko 300 grama pretopljenog voska. To se može objasniti činjenicom da velika većina pčelara rijetko zamjenjuje staro i crno saće novim osnovama, dok je mali broj onih koji prikupljaju zaperke i otpatke s podnica nakon zimovanja (a to su medni poklopci, čisti vosak), nego to sve jednostavno propada. To su zapravo velike pričuve koje bi trebalo potpuno iskoristiti, a ne ih bacati. Uzmemo li u obzir da mijenjanjem samo 3-4 plodišna okvira i 2-3 medišna okvira pčele izgrađujući novo saće godišnje dodaju 200-300 grama novog voska te da se od okvira građevnjaka (tko ih upotrebljava) dobije 0,5 − 1 kilogram voska, slobodno možemo zaključiti da se od jedne jake pčelinje zajednice, kada je paša dobra, može dobiti 1 − 1,3 kilograma voska, a u nekim slučajevima i više. Zbog toga u širokoj pčelarskoj praksi treba redovito zamjenjivati saća. Time se ne bi samo zadovoljile potrebe u pčelarstvu, već bi voska bilo i za izvoz te tada, naravno, ne bismo morali uvoziti tko zna što (a najmanje vosak). Pored navedenoga, trebamo i skupljati sve voštane otpatke prilikom pregleda pčelinjih zajednica i čišćenja podnica košnica, kao što su zaperci po okvirima, poklopci stanica prilikom otklapanja saća kod vrcanja meda i slično.



APITERAPIJA

Ljepota iz meda


Ivana Gobin
U suvremenom svijetu, uz nagli napredak znanosti i tehnologije, sve je izraženija želja za upotrebom prirodnih sastojaka u prehrambenim i kozmetičkim proizvodima. U traganjima za „novim” prirodnim sirovinama ponovo se otkriva vrijednost pčelinjih proizvoda za očuvanje zdravlja i ljepote kože i kose. Koža je naš najveći organ, s površinom većom od 1,6 m2, te je ogledalo zdravlja, odnosno bolesti organizma. Ljudska koža stari i podliježe degenerativnim promjenama, gubi vlagu, postaje suha, perutava i smežurana. Upravo je med jedno od najstarijih i najprovjerenijih sredstava za njegu kože i kose koje žene od davnina upotrebljavaju za hidrataciju suhe i umirivanje iritirane kože. Zbog visokog sadržaja vitamina, enzima, aminokiselina i minerala ovaj je dar prirode zaista nezamjenljiv sastojak u mnogim preparatima namijenjenima njezi kože i kose.

LEGENDE O MEDU I LJEPOTI
Povijest uporabe meda stara je koliko i ljudska povijest, a  dokazi o njegovoj upotrebi mogu se pronaći u gotovo svakoj kulturi. Egipatski hijeroglifski zapisi govore o značajnoj ulozi pčela i meda u svakodnevnom životu drevnog Egipta, a nevjerojatni su nalazi posuda s još uvijek jestivim medom, starim više od 3000 godina, pronađeni u grobnici faraona Tutankamona. Osim što su se med i kolači spravljeni s medom poklanjali bogovima, med se nalazio i u sredstvu za balzamiranje tijela, a stavljao se i u grobove, gdje je pokojnima trebao poslužiti kao hrana na njihovu putu u zagrobni život. Osim toga, u Egiptu je med bio i sredstvo za postizanje i održavanje ljepote. Najpopularniji mit o ljepoti vezan je uz egipatsku kraljicu Kleopatru i njezinu poznatu kupku od magarećeg mlijeka i meda.


Med u prehrani školske djece


Damir Gregurić
Služba za školsku medicinu Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije nedavno je objavila poražavajuće činjenice o zdravstvenom stanju školaraca i mladih u Istri, a prema podacima državnih institucija nadležnih za isti sektor u drugim dijelovima Hrvatske situacija ni u ostatku zemlje nije ništa optimističnija. Po ovom je izvješću čak 12 posto osnovnoškolaca pretilo, a zbog takozvanoga sjedilačkog načina života (uz televiziju i internet) i smanjene fizičke aktivnosti djecu muče i drugi problemi (skolioza, ravna stopala, slabiji vid). Današnji školarci u usporedbi sa svojim roditeljima sve manje vremena provode s vršnjacima na igralištu, a sve više ispred računala i televizora, jedu rafiniraniju hranu, a slatkiši su im daleko dostupniji. Prema nekim su statistikama Hrvati među debljim Europljanima, stoga postoji opravdana bojazan da pretiloj djeci prijeti sve veći rizik od visokog tlaka, dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i bolesti koštano-mišićnog sustava. Sve ove činjenice pogubne su podjednako i za djecu i za njihove roditelje, ali i za osoblje koje se po školama brine za prehranu djece. Ima li naša struka odgovor za takvo stanje? Mogu li med i pčelinji proizvodi u svakodnevnoj prehrani pomoći da djeca odrastaju zdrava, puna energije i elana za učenje i druge aktivnosti?

PREHRAMBENE NAVIKE DJECE U HRVATSKOJ
U dobi između 5. i 12. godine djeca imaju sve veću potrebu za slobodom u izboru odjeće i obuće, frizure, ali i − hrane! Velik utjecaj na nastanak debljine prije svega imaju kulturološke navike u obitelji, a najkritičnije je razdoblje upravo − adolescencija! Roditelji moraju svojoj djeci pružiti pozitivan primjer, a ne ih poticati na konzumaciju pizza, hamburgera i sličnoga opravdavajući se kako zbog zauzetosti nemaju vremena za kuhanje. Naime, svi znamo da je kuhani obrok − najbolji obrok! Djeca u čijem se domu jede kuhana, domaća i raznolika hrana zadržat će dobre prehrambene navike i u odrasloj dobi, a dobrobiti zdrave i uravnotežene prehrane osjećat će još dugo. Budući da prehrambene navike koje se stvore u djetinjstvu ostaju za čitav život, zajednički ručak ili večera (bez uključenog televizora!) ne bi smjeli biti iznimka vikendom i praznicima, već temelj obiteljske kulture blagovanja!


ZNANOST

Etinioza − stvarna prijetnja europskom pčelarstvu


Ivana Tlak-Gajger
Kornjaš Aethina tumida endemični je nametnik i čistač u zajednicama socijalnih vrsta pčela, autohton u južnoj Africi. U tom zemljopisnom području pčele se aktivno brane (imaju razvijene urođene obrambene mehanizme i strategiju obrane) pri invaziji navedenog nametnika te on rijetko može dovesti do značajnih šteta u jakim pčelinjim zajednicama. No kornjaš je „pobjegao” iz svoga izvornog područja te se proširio na vrlo udaljena i prostrana područja poput Sjeverne Amerike, Australije, ali i Europe, gdje su štete u pčelarstvu vrlo velike i ekonomski značajne.

Južnoafrički kornjaš, Aethina tumida, koji je u Europi dosad smatran egzotičnim nametnikom pčelinjih zajednica, utvrđen je u Italiji 11. rujna 2014. godine. Prva sumnja na invaziju prijavljena je 5. rujna 2014. u trima pomoćnim zajednicama na pčelinjaku u blizini gradića Gioia Tauro. Ondje se nalazi i jedna od glavnih pomorskih luka, stoga se zasad smatra mogućim mjestom unošenja navedenog nametnika. Pri pregledu pčelinjaka pronađeni su i odrasli primjerci kornjaša i ličinke. Konačna je dijagnoza postavljena nakon morfološke identifikacije u talijanskome nacionalnom laboratoriju za bolesti pčela te je potvrđena u EU referentnom laboratoriju za bolesti pčela u Francuskoj. Pčelinjak na kojem je utvrđen prvi slučaj etinioze u Europi je uništen, a tlo je mehanički obrađeno i tretirano insekticidima. Istodobno su objavljene nacionalne mjere za provođenje praćenja stanja (monitoringa), kontrole i suzbijanja ovog za pčelarstvo vrlo „opasnog” nametnika. Naređenim mjerama propisan je detaljan pregled svih pčelinjaka u polumjeru od dvadeset kilometara, a praćenje stanja u krugu polumjera sto kilometara. Dana 17. rujna 2014. na pčelinjaku udaljenom dva kilometra od pčelinjaka s prvim nalazom pronađeno je sedam odraslih kornjaša, a sljedećega dana na tome istom pčelinjaku još 18 primjeraka. Idućih je dana utvrđeno još novih slučajeva. Važno je naglasiti da se odrasli primjerci kornjaša vrlo brzo kreću te je nužno obaviti detaljan i brz pregled pojedinih okvira, kutova i podnica košnica. Do 24. listopada 2014. u Italiji je utvrđeno ukupno 49 „pozitivnih” lokacija, od čega su na četiri lokacije uz odrasle kornjaše pronađena i jaja i ličinke. S obzirom na situaciju, može se zaključiti da je riječ o već uspostavljenoj „prirodnoj” invaziji te da će se njezino suzbijanje, ako je uopće moguće, vrlo teško izvesti.


REPORTAŽA


„Medenjak ‘z Opatije” –
prva smotra pčelarstva Primorsko-goranske županije u punom sjaju

Damir Gregurić
Dana 7. i 8. studenoga 2014. u dvorani „Marino Cvetković” u Opatiji održana je Prva smotra pčelarstva Primorsko-goranske županije s međunarodnim sudjelovanjem „Medenjak ‘z Opatije”, a čiji su organizatori bili: PU „Milutin Barač” iz Rijeke, UP „Kadulja” iz Krka, PU iz Raba, PD „Kuš” iz Crikvenice i Vinodolske općine, UP „Kuš” iz Malog Lošinja i Cresa, PD iz Čabra, UP „Medun” iz Delnica, PU „Učka” iz Opatije, Udruga „Biopčela” iz Rijeke, UP „Smreka” iz Vrbovskoga i UP iz Novoga Vinodolskoga.

Organizacija tako važne manifestacije u godini koja je iznimno teška za sve pčelare u Hrvatskoj bila je velik izazov za sve sudionike, počevši od predsjednika Izvršnog odbora smotre gospodina Đuke Petrića (predsjednika Pčelarske udruge „Učka” iz Opatije) i njegovih bliskih suradnika: dr. sc. Dražena Lušića (stručnog suradnika Katedre za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i predsjednika Hrvatskoga apiterapijskog društva), potom gospodina Branka Vidmara (predsjednika Udruge za promociju i primjenu ekološke pčelarske etike „Biopčela” i predsjednika Saveza pčelarskih udruga Primorsko-goranske županije) te prof. Darija Frangena (vlasnika i ravnatelja Učilišta Apis iz Velike Gorice), preko drugih suorganizatora i pokrovitelja do brojnih volontera bez kojih ova priredba sigurno ne bi uspjela.


Pčelarski sajam u Varaždinu - Sivka 2014


Marin Šagi
Sajam Sivka 2014. u organizaciji trgovačkoga društva Sajam Sivka j.d.o.o., Udruge pčelara „Pčelinjak”, Pčelarskoga društva Varaždin i Pčelarskoga društva „Akacija”, a pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, Varaždinske županije i Grada Varaždina te Hrvatskoga pčelarskog saveza održao se od 24. do 26. listopada 2014. u Varaždinu, u gradskoj sportskoj dvorani Graberje.
Službeno otvaranje sajma održano je u petak 24. listopada 2014. s početkom u 11 sati. Sajam su otvorili varaždinski dožupan Alan Košić i najmlađi hrvatski pčelar Matija Jerman, uz nazočnost varaždinskoga gradonačelnika Gorana Habuša, dožupana Međimurske županije Zorana Vidovića, predsjednika Mađarskoga nacionalnog pčelarskog saveza Lászla Mészárosa te predsjednika varaždinskih pčelarskih udruga i gospodina Sadika Rakovića.

Izlagačka površina sajma iznosila je 580 m2, a izlagalo je više od 40 izlagača pčelarsku opremu, pčelinje proizvode, knjige o pčelarstvu te ostale sadržaje vezane uz pčelarstvo. Izlagači su došli iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Mađarske, Poljske, Rumunjske, Bosne i Hercegovine...


GOSPODARSTVO

Prijava projekata za EU fondove u razdoblju od 2014. do 2020. godine − s uključenim pčelarstvom

Mijo Rončević
Programom ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine, koji je Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske u srpnju ove godine uputilo Europskoj komisiji na usvajanje, s krajnjim rokom njegova prihvaćanja do 15. siječnja 2015. godine, predviđena je, između ostalih, provedba Mjere M04 („Ulaganja u fizičku imovinu”), s podmjerama: 4.1. („Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva”) i 4.2. („Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda”), pri čemu se u potonjoj nacrtom Pravilnika o načinu i uvjetima njene provedbe, u poglavlju OPERACIJA 4.2.1. PRIHVATLJIVI TROŠKOVI, u članku 7. točki h), prvi put izrijekom spominje pčelarska djelatnost, odnosno kao prihvatljiv trošak navodi: „ULAGANJE U GRAĐENJE I/ILI OPREMANJE OBJEKATA ZA PRERADU MEDA S PRIPADAJUĆOM UNUTARNJOM I VANJSKOM INFRASTRUKTUROM”.

Osim navedene Mjere M04 s podmjerama 4.1. i 4.2. (koje su po visini i apsolutnim iznosima potpora najznačajnije za potencijalne podnositelje zahtjeva iz područja pčelarstva), na internetskoj stranici Ministarstva poljoprivrede (www.mps.hr), još uvijek u formi nacrta, objavljeni su i pravilnici o provedbi Mjere M06 („Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja”), podmjere 6.4. („Ulaganja u razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima”) te Mjere M05 („Obnavljanje poljoprivrednog proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima te uvođenje odgovarajućih preventivnih aktivnosti”), odnosno podmjere M05.2 („Potpora za ulaganja u obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama, nepovoljnim klimatskim prilikama i katastrofalnim događajima”), a na osnovi kojih (po mišljenju autora ovog članka) također mogu svoje zahtjeve za potporama podnositi dionici iz područja pčelarstva.



MEDONOSNO BILJE

Modrozeleni ostak ili kostriš
(Sonchus asper (L.)

Matija Bučar
Modrozeleni ostak (Sonchus asper (L.) Hill subsp. glaucensces (Jord.) Ball) rasprostranjen je u južnoj, zapadnoj i srednjoj Europi te na Sredozemlju. Raste po zapuštenim površinama, uz vinograde, maslinike, rubove putova i polja, često i kao korov. U nekim se europskim zemljama zdrobljeni listovi kostriša upotrebljavaju kao oblozi koji se polažu na opekline. Kada se ispere gusti mliječni sok, listovi i stabljika mogu se upotrebljavati kao povrće.

Poljski ostak (S. arvensis L.) raste na plodnim, dubokim i vlažnim zemljištima te kao žilav korov na poljoprivrednim površinama od nizinskog do planinskog pojasa. Listovi su mu pilasto izverugani. Glavičasti cvatovi pri vrhu stabljike formiraju rahli gronjasti cvat. Upotrebljavao se i kao ljekovita biljka, posebice za liječenje bolesti jetre, slezene i probavnih organa (narodni naziv: gorčika). Poljski ostak unesen je u obje Amerike, Indiju, Novi Zeland i Australiju.
 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.