Nalazite se na:
Hrvatska pčela 4/2016 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Utorak, 05 Travanj 2016
Image
TEHNOLOGIJA PČELARENJA




Pčelarski radovi u travnju



Nemanja Vlahović
Drage kolegice i kolege, travanj je naš mjesec! Sada nas pčele trebaju jednako kao i kad ih pripremamo za zimovanje, samo što ih sad pripremamo za sakupljanje nektara, peluda, propolisa te za obnavljanje pčelinjeg fonda, ali i za sve ostalo što od pčela dobivamo, a toga je mnogo!

Valja ponovno istaknuti važnost oprašivanja jer zahvaljujući našim pčelama živi i opstaje velik broj biljnih vrsta, a većina se oprašivanja odvija baš ovog mjeseca. Kod mnogih kultura, biljaka i voćaka upravo naše pčele povećavaju prinose, i to količinski znatno i financijski bitno. Gledajući s druge strane, mi pčelari i naše pčele nekima smetamo, ljute se na nas, napadaju ih pčele, pa nas prijavljuju i slično, a i ne dopuštaju nam da im kažemo samo nekoliko važnih argumenata i da ih zamolimo da ne idu previše blizu izletnih strana naših košnica. Nismo baš u zavidnoj situaciji ni s pravilnikom koji je na snazi jer su nažalost neznanje i nezainteresiranost javnosti za naše probleme još uvijek previše izraženi. Imam osjećaj da vlada razmišljanje kako pčelari lako i bez mnogo truda dolaze do svog meda, a za to smo si dobrim dijelom i sami krivi. Da budemo otvoreni do kraja, među nama ima i onih koji su u pčelarstvo ušli isključivo s kalkulacijom „broj košnica x toliko kilograma meda x toliko novca” i evo zarade... Kako da ne! Nasreću, takvi brzo i odustaju jer im sustav nije baš isplativ. I dok čitate ovaj tekst, možda ste došli sa svog pčelinjaka, smještenoga negdje na repici, na mjestu koje ste jedva našli, možda su susjedi negodovali, pa ste zvali povjerenika, a već se treba brinuti i za sljedeću pašu i za novo mjesto… I uvijek sto problema, pa evo, neka vam je ovo neka mala utjeha − mi znamo kako vam je i razumijemo vas u potpunosti!





Sprječavanje rojenja


Josip Križ
Rano je proljeće obično puno iznenađenja i promjenljivosti što se tiče vremenskih prilika, a i same temperature i pašne prilike budu raznovrsne. Katkad jako zahladi, a i velike su temperaturne razlike između dana i noći. No pčelari s nestrpljenjem očekuju travanj, kad počinje cvatnja većine voća, a sve je više i cvijeća s kojeg pčele donose velike količine peluda i nešto manje nektara. (Ovaj je pelud vrlo važan za jak razvoj pčelinjih zajednica.) Svakim su nam danom bliže značajnije paše kao što su paše voća, uljane repice, ali i vrbe i raznih šumskih i livadnih biljaka niskog rasta. Drugim riječima, dolazi razdoblje obilja hrane za pčele. Ako nas vrijeme (i koliko) posluži, košnice će otežati, djelomično od peluda i meda, a ponajviše od legla i mladih pčela (ne, nemojte misliti da će odmah biti vrcanja!). U ovo se vrijeme pčelinja zajednica iznimno brzo razvija (u žargonu se govori da pčele vriju ili kipe), pa je potrebno proširivanje prostora, ali pritom treba biti jako oprezan jer nije baš svaka zajednica dobra za proširivanje. Povećani prostor zahtijeva i velik angažman većeg broja pčela za grijanje košnice i samog legla, pa dolazi do smanjenja broja pčela koje izlijeću po pelud i nektar unatoč mogućnostima dobre paše. Zato se u slučaju nagle promjene vremena može dogoditi sasvim suprotno od očekivanoga. Može doći do nestašice hrane, a to se često događa upravo u ovo vrijeme, kad pčele najviše troše za svoj razvoj, stoga pčelinjim zajednicama treba osigurati stalan dotok hrane bez obzira na vremenske prilike. S druge strane, ako se proširivanje gnijezda obavi nestručno i s krivom procjenom jačine pčelinje zajednice, možemo ugroziti i sam opstanak te pčelinje zajednice. Padnu li temperature, doći će do prehlade legla i njegova ugibanja, a to može dovesti i do ugibanja cijele zajednice. Zbog toga se ne treba previše žuriti s naglim proširivanjem pčelinje zajednice, drugim riječima rečeno, pčelinje gnijezdo nikako ne smijemo proširiti odjednom i naglo, već to trebamo činiti postupno.




Ventilacija u košnici − da ili ne


Gvido Gržetić
Posljednjih nekoliko godina slušamo predavanja o klimi, zatopljenju i ventilaciji. Točno je, dolazi do globalnog zatopljenja, a to utječe na sve živo na Zemlji, pa i na pčele. Nije dobro ako su košnice izložene suncu, posebice ljeti. Preporučuje se stoga da širom otvorimo leta, otvorimo mrežaste podnice ili pomaknemo gornje nastavke naprijed ili nazad ili da pak odignemo poklopac (krov) za jedan centimetar i slično. No sve je to po ljudskim, a ne po pčelinjim mjerilima. Da griješimo, navest ću nadam se dovoljno primjera.

Moja supruga i ja živimo u montažnoj kući. Kad usred ljeta želimo da u kući bude što niža temperatura, svi se prozori i vrata ujutro − oko šest sati − zatvaraju nakon što se kuća tijekom noći rashladila. Time unutrašnjost kuće ostaje do večeri ugodna. Zašto kod pčela radimo suprotno kad isti prirodni zakon vrijedi i za nas i za njih? Kad bi na kući sva vrata i prozori (ili samo neki) bili otvoreni tijekom dana, topli bi zrak (od 40 °C ili 60 °C) ispunio unutrašnjost kuće i život u njoj postao bi nemoguć. Otvaranjem košnice tijekom ljeta mi preko otvorenog leta ili podnice, pomicanjem nastavaka naprijed ili nazad… dopuštamo da u košnicu ulazi topao zrak koliko ga god ima. Pčele, kao rijetko koji insekti, imaju sposobnost regulirati temperaturu u svom gnijezdu (plodištu), gdje ona iznosi između 34,5 °C i 35,5 °C. Evo kako. Znamo da se pčele od hladnoće brane plaštom, vanjskim slojem pčela koji služi kao omotač jezgre. Radeći otvore na košnici da bismo pčelama dali „zraka” potičemo pčele da opet rade omotač oko gnijezda kako vrući zrak ne bi ušao u jezgru košnice. Zato se pčele povlače s leta i ne stvaraju brade.




Prikaz osnovnih svojstava košnica


Nenad Strižak
Kad bismo živjeli u nekoj od zemalja gdje su riječi košnica i Langstroth-Rootova košnica sinonimi, onda se o ovoj temi ne bi pisalo. Međutim, u Hrvatskoj to nije tako iz brojnih razloga kao što su povijesno i kulturološko nasljeđe, vremenske i klimatske prilike, nasljeđe raznovrsnog inventara i ekonomske mogućnosti, povodljivost za novim, bavljenje pčelarstvom u rasponu od hobija do profesije, pa i životna dob pčelara. Zato je na urednikov prijedlog napisan ovaj prikaz košnica, a kako bi se početnici ili manje iskusni pčelari snašli u podjelama košnica, tipovima košnica i akronimima LR, DB, AŽ, AŽG… Već je na samom početku potrebno naglasiti da uspjeh u pčelarenju ne ovisi o košnici kojom se pčelari, već o znanju i vještini pčelara prilagođenog uvjetima u kojima pčelari. Jednom kad se izabere košnica, treba je smatrati najboljom i postaviti vlastitu tehnologiju pčelarenja.

OSNOVNA PODJELA KOŠNICA
Košnice dijelimo u dvije skupine: na one s nepokretnim saćem i na one s pokretnim saćem. Kod košnica s nepokretnim saćem ono je pričvršćeno za stijenke košnice. Kod košnica s pokretnim saćem ono se nalazi unutar okvira te se može bez oštećenja vaditi i vraćati u košnicu.

Košnice s pokretnim saćem dijele se u dvije podskupine: košnice sa stalnim volumenom i košnice s promjenjivim volumenom. Košnice sa stalnim volumenom dijele se na dva tipa: lisnjače i pološke.

Košnice s promjenjivim volumenom su košnice nastavljače kojima se volumen mijenja dodavanjem nastavaka po vertikali, a dijele se na nekoliko tipova: Langstroth-Rootova (LR) nastavljača, Dadant-Blattova (DB) nastavljača, Farrarova nastavljača te njihove modifikacije.




EKOLOŠKO PČELARSTVO



Uvod u ekološko pčelarstvo



Zdenko Franić
Zbog nezagađenog okoliša, iznimno povoljnih uvjeta za razvoj ekološkog pčelarstva u Republici Hrvatskoj te potražnje za certificiranim ekološkim medom i ostalim pčelinjim proizvodima na tržištu Europske unije hrvatskim se pčelarima pruža prilika za plasman svojih proizvoda po višestruko većim cijenama. Međutim, uz pčelarska znanja i vještine potrebno se upoznati sa svim aspektima ekološkog pčelarstva. U ovom članku obradit ćemo najvažnije aspekte ekološke proizvodnje, stanje tržišta certificiranoga ekološkog meda u Europskoj uniji te pravnu podlogu i najvažnije normativne dokumente koji reguliraju ekološko pčelarstvo.

DEFINICIJA EKOLOŠKE PROIZVODNJE
Poglavlje 14. Agende 21 − SARD (Sustainable Agriculture and Rural Development) govori o promociji održive poljoprivrede i ruralnog razvoja. Prema SARD-u poljoprivreda i ruralni razvoj održivi su tek ako su ekološki prihvatljivi, ekonomski isplativi, socijalno pravedni, kulturno primjenjivi, humani te temeljeni na holističkome znanstvenom pristupu.

U tom kontekstu, a prema definiciji iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007, ekološka je proizvodnja definirana kao „sveobuhvatni sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane koji ujedinjuje najbolju praksu zaštite okoliša, visoku razinu biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa, primjenu visokih standarda za dobrobit životinja i proizvodne metode koje su prikladne s obzirom na to da neki potrošači prednost daju proizvodima proizvedenim uz primjenu prirodnih tvari i procesa”.




APITERAPIJA



Med za lakši san



Ivana Gobin
Osim mnogih bolesti, problem suvremenog čovjeka je i nesanica. Mnogi se ljudi tuže kako teško mogu usnuti, ali i kako nemirno spavaju. Za normalno čovjekovo funkcioniranje potreban je kvalitetan san, odnosno spavanje tijekom kojeg će se organizam obnoviti. Mnogi su kao djeca, više ili manje sretni, pili ponuđenu šalicu mlijeka i meda prije spavanja. Tako su i ne znajući dobili najbolju moguću kombinaciju koja će tijelo opskrbiti prirodnim šećerima i potaknuti proizvodnju serotonina, koji opušta i priprema organizam za spavanje.

Spavanje je jedna od osnovnih bioloških potreba. Bez dovoljno spavanja nemamo dovoljno energije za rad na poslu, kod kuće i u slobodno vrijeme. Potreba za snom varira od osobe do osobe i mijenja se tijekom života. Većini odraslih osoba potrebno je 7-8 sati spavanja tijekom noći. Nekim je ljudima dovoljno malo sna, tako je poznato da su Leonardo da Vinci, Napoleon, Thomas Jefferson i Nikola Tesla vrlo malo spavali. Nasuprot tome, mnogima, poput Goethea, nije bilo dovoljno čak ni 12 sati. Ljudi se razlikuju i po tome koliko im je vremena nakon buđenja potrebno da se potpuno razbude i počnu normalno funkcionirati.




ZNANOST


Američka gnjiloća medonosne pčele



Ivana Tlak Gajger
Američka gnjiloća medonosne pčele jest zarazna (kontagiozna) bolest poklopljenog i nepoklopljenog pčelinjeg legla uzrokovana sporogenom bakterijom Paenibacillus larvae. Zbog visoke otpornosti spora uzročnika i posebnog načina suzbijanja bolesti jedna je od najtežih pčelinjih bolesti raširena u svijetu. Uzročnik uzrokuje ugibanje svake zaražene pčelinje ličinke, a zbog tvrdokornosti i infektivnosti uzročnika uvijek propada i cijela pčelinja zajednica. Bolest nanosi značajne ekonomske gubitke u pčelarstvu i štetu u gospodarstvu i to izravno, gubitkom pčelinjih zajednica, i/ili neizravno, manjim prinosima pčelinjih proizvoda i smanjenim obimom oprašivanja uzgajanih i samoniklih biljaka.

Uzročnik − bakterija P. larvae − štapićasta je Gram-pozitivna bakterija koja nakon infekcije pčelinje ličinke uzrokuje njezino ugibanje i razgradnju. Zbog nastanka nepovoljnih uvjeta za umnožavanje, posebice u propalom tkivu ličinke, ali i od samog početka infekcije, tvori dugoživuće spore. Spore su jedini infektivni oblik kojim se bolest širi i vrlo su otporne na djelovanje vanjskih utjecaja. Jedna propala ličinka može sadržavati više od dvije i pol milijarde, a prema novijim saznanjima i do pet milijardi novonastalih spora. Sačuvanu vitalnost, a time i sposobnost zaražavanja, spore imaju i nakon više desetljeća, iako im se preživljavanje postupno smanjuje. Bakterija P. larvae može zaraziti samo ličinke medonosnih pčela iz roda Apis, a izražena je i dobna otpornost u odraslih pčela. Utvrđeno je postojanje četiri ERIC genotipa za koje je dokazano da se međusobno razlikuju po morfološkim, metaboličkom i biokemijskim osobitostima te virulencijom, odnosno stupnjem patogenosti za leglo medonosne pčele. Posljedično tomu, između pojedinih sojeva P. larvae postoji vidljiva razlika u brzini širenja infekcije unutar pčelinje zajednice, brzini napredovanja bolesti, broju novoproizvedenih spora u pojedinoj zaraženoj ličinki, stupnju higijenskog ponašanja pčela čistačica koje uklanjaju uginule i bolesne ličinke te u vremenu propadanja same pčelinje zajednice.




ZANIMLJIVOSTI




Peludna košarica




Zlatko Puškadija, Marin Kovačić

U proljeće je skupljanje peluda važna aktivnost pčela radilica. Pri toj se aktivnosti pčele koriste peludnom košaricom, koja se nalazi na trećem paru nogu.

Ovaj je par nogu u pčela najrazvijeniji i funkcionalno najvažniji. Stražnji par nogu kod radilice ima dobro razvijen kuk (lat. coxa) te u odnosu na prednji i srednji par nogu dva puta razvijeniju goljenicu i prvi članak stopala.

Goljenica je u svojem donjem dijelu s vanjske strane nešto udubljena, a oko te se udubine nalazi vijenac jakih dlačica. Taj dio noge služi za tovarenje peluda, pa se stoga i zove košarica (lat. corbicula). Na donjem kraju goljenice nalazi se red jakih dlačica, tzv. peludni češalj. Na gornjem dijelu prvog članka stopala nalazi se sa stražnje strane malen produžetak, tzv. ostruga. Pčela koja skuplja pelud skida ga, već prema vrsti cvijeta, čeljustima, uz pomoć četkica prednjih nogu. Tim četkicama skida i pelud koji se zadržao na dlačicama tijela. Za vrijeme leta na drugi cvijet pčela nogama prenosi skupljeni pelud na četkice srednje noge, a zatim na četkice stražnje noge. Nakon toga stražnje noge postavlja jednu uz drugu, pa goljeničnim češljem jedne noge skida pelud s četkice druge noge. Pelud koji tako dospijeva na vanjsku stranu peludnog češlja ostrugom utiskuje u udubinu goljenice, to jest u košaricu. Tako se redom utiskuju sve veće količine peluda, dok se konačno cijela košarica ne napuni, pa pčela ima na objema nogama prilično velik teret peluda. Da bi taj pelud čvršće stajao na svome mjestu, pčela ga prednjim nogama utiskuje u košaricu. Tako skupljen pelud pčela unosi u košnicu.





REPORTAŽA




Pčelarstvo kao nova prilika



Vedran Lesjak
Vrlo zanimljiv poziv dobio sam nedavno od člana našeg saveza, gospodina Milana Vukovskog iz Lepoglave. Iako dobivam pozive pčelara sa svih strana, ovaj me je posebno zainteresirao jer sam pozvan da posjetim Kaznionicu u Lepoglavi.
Na poziv sam se odazvao te sam jedno sunčano zimsko prijepodne proveo u Lepoglavi s gospodinom Milanom Vukovskim, pčelarom, članom Pčelarskoga društva Varaždin i Pčelarske udruge „Čmalica” iz Bednje, te s gospodinom Draženom Posavcem, ravnateljem Kaznionice u Lepoglavi. Ravnatelj Posavec na ovoj je funkciji već više od dvije godine, no cijeli je radni vijek proveo u ovoj kaznionici, prošavši sva radna mjesta. Svrha je ovog posjeta bila da se upoznam s pčelarstvom kao terapijom u sklopu kaznionice. No krenimo redom!

U ugodnom razgovoru i obilasku kaznionice saznao sam mnogo zanimljivih informacija. Kaznionica u Lepoglavi najveća je kaznionica u Hrvatskoj, a način gospodarenja čini je značajnim subjektom u poljoprivrednoj proizvodnji na ovom području. Kaznionica posjeduje više od 80 hektara poljoprivrednih površna, 425 hektara šume te 5,5 hektara vinograda. Intenzivno se bave i stočarstvom i pritom godišnje proizvedu više od 60 tona svinjetine, a svi proizvodi poljoprivredne proizvodnje plasiraju se za potrebe kaznionice, dok dio kukuruza koji se proizvede ide za uslužni tov. Osim uspješnog svinjogojstva planira se i vlastiti tov junadi kako bi se zaokružio ciklus proizvodnje mesa, čime bi se osigurale potrebne količine mesa za kaznionice u Lepoglavi i Varaždinu te za njihov restoran u Lepoglavi. Unazad dvije godine povećali su ukupne prihode za više od 25 posto, a samo ugostiteljski objekt s restoranom i dvoranom za svečanosti, u kojoj se održavaju vjenčanja, ostvaruje godišnji prihod od četiri milijuna kuna.




Dani meda u Pazinu − mnogo više od sajma


Damir Gregurić
I pčelice i ptičice na svakoj grani s obiju strana Učke znaju da su Dani meda tradicionalna pčelarska manifestacija u Pazinu koja okuplja sve pčelare Istre, Rijeke i Kvarnera, a posljednjih godina i pčelare s mnogo šireg područja, sve važnije proizvođače pčelarske opreme i ostalih potrepština te velike i male sladokusce − potrošače pčelinjih proizvoda iz Pazina i okolice. Ovaj dvodnevni „istarski festival meda” po 11. put organizira Pčelarska udruga „Lipa” iz Pazina, uz suorganizaciju LAG-a Središnja Istra i pokroviteljstvo Grada Pazina i Istarske županije. Ove je godine na sajmu izlagalo 115 izlagača, pa više nije potrebno ponavljati činjenicu da svako novo izdanje nosi i novi rekord, što dokazuje da su Pazinjani dobri domaćini i još bolji organizatori manifestacija ovog tipa. Prema riječima Ranka Anđelinija i Željka Ravnića, predsjednika i dopredsjednika Organizacijskog odbora ove manifestacije, uskoro bi i ovaj prostor (nova gradska sportska dvorana) mogao postati premalen da primi sve zainteresirane za sudjelovanje, posebice onih najmlađih – vrtićku djecu koja organizirano pohode sajam u sve većem broju − pa organizatori razmišljaju i o mogućnosti da od iduće godine priredbu produlje za još jedan dan.





MEDONOSNO BILJE



Proljetna crnjuša (Erica herbacea L. syn. E. carnea L.)



Matija Bučar
Proljetna crnjuša je višegodišnji zimzeleni, polegli grm tankih i krtih grančica te uskih igličastih listova koji su vrlo dekorativni. Vrlo razvijen korijen odlično veže zemlju i daje obilje humusa. Na stijenama i sipinama djeluje kao pionir i učvršćivač tla. Svojim cvatovima ružičaste boje uljepšava površine na kojima je okopnio snijeg. Teško je odrediti zašto je ova biljka tako veselih i živahnih boja dobila tako sumorno ime − „crnjuša”. Neki smatraju da ga je dobila zato što uglavnom raste u blizini crnog bora. Drugi, a među njima su pretežno pčelari, tvrde da je ime dobila po medu, koji je tamne boje. Vjenčić je je pognut i stisnut, a crnkastopurpurni prašnici napadno strše iz cijevi vjenčića. Možda se baš po njima grmić naziva crnjuša, a po ružičastoj boji i izgledu cvjetića „mesnata” (to jest carnea). Stručno ime roda (Erica) možda dolazi od grčke riječi areiko, što znači „lomim”, a što bi se moglo pripisati krtim grančicama ove biljke.

Puni procvat i vizualnu dominaciju na terenu gdje raste doživljava u ožujku. Tada su široke površine na planinskim strminama i u šumama prekrivene živopisnim i razigranim bojama ovog cvijeta. Crnjuša raste na vapnenastoj podlozi, ali i na dolomitima. Kao niski sloj raslinja zastupljena je u šumama hrasta kitnjaka i običnoga graba te u šumama hrasta kitnjaka i pitomoga kestena, odnosno u borovim šumama. U dolini Kupe, na Kleku i na Samoborskom gorju nalaze se šumice crnoga graba i jasena s crnjušom. Veliki areal ove biljke nalazi se u bukovim i borovim šumama Gorskoga kotara te na Plješivici.
 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.