Nalazite se na:
Hrvatska pčela 6/2016 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Ponedjeljak, 13 Lipanj 2016
Image
TEHNOLOGIJA


Pčelarski radovi u lipnju



Nemanja Vlahović
Baš smo se ponadali tijekom travnja kako je stiglo dobro proljeće i kako je pred nama dobra pčelarska sezona. A onda odjednom, i to nakon 25. travnja, sve ode u propast! Jaki kasni proljetni mraz opustošio je poput radijacije mnoge krajeve naše domovine, a stradali su gotovo svi: vinogradari, voćari, pčelari, vrtlari, dio ratara i mnogi drugi. Vegetacija je znatno uranila, zima je bila sve osim zime, nešto se poremetilo i naravno da su štete velike. Mi ćemo se obratiti pčelarima, jer je ovo pčelarski časopis, iako, naravno, izražavam žaljenje zbog svih stradalih u ovoj elementarnoj nepogodi.



OPREZ!!! Varooza - kontrola/suzbijanje/preventiva u 2016. godini


Zlatko Tomljanović
Hrvatski pčelarski savez (HPS) već nekoliko godina bilježi porast broja pčelara u Republici Hrvatskoj (RH). No velik priljev novih pčelara katkad može predstavljati opasnost za razvoj, odnosno opstojnost pčelarstva u Hrvatskoj. Posebice se to odnosi na pogreške pčelara početnika u tehnologiji pčelarenja i/ili u kontroli i suzbijanju bolesti pčela te u nepoznavanju smjernica dobre pčelarske prakse. Svi ti čimbenici mogu dovesti do ugroženosti pčela na našim prostorima. Pritom ne treba naglašavati važnost pčela u održavanju biocenoza kroz njihovu oprašivačku djelatnost. Tko to ne razumije, jednostavno ne razumije 60 milijuna godina evolucije. Naime, pčele se pojavljuju tijekom kasne krede, u mezozoiku, i njihov je razvoj, ali i utjecaj na razvoj cvijeća i ostalih kritosjemenjača, golem. Razumljivo je da je održavanje pčelinjih zajednica u dobrom biološko-uzgojnom stanju glavni cilj svih pčelara. Međutim, stare i nove bolesti pčela te česte pogreške u tehnologiji i hranidbi uzrok su uginuća na pčelinjacima. Na području Europske unije (EU) zimski gubici pčela kreću se između 3,5 i 33 posto, ovisno o geografskom položaju i klimatskim uvjetima. Prosječni gubici pčelinjih zajednica unatrag nekoliko godina u Hrvatskoj iznose od 10 do 15 posto i gotovo su identični gubicima koje prijavljuju europski kolege. Usporedno, američki pčelari − koji imaju vrlo razvijeno pčelarstvo − već šest godina uzastopno prijavljuju gubitke veće od 35 posto. Valja naglasiti da su spomenuti gubici od 10 do 15 posto među europskim pčelarima još uvijek tehnološki prihvatljivi, iako razum govori da bi postotak tih gubitaka trebao biti niži.



Formiranje nukleusa i njega rojeva


dr. sc. Zlatko Puškadija, Marin Kovačić
Tradicionalno pčelarstvo našeg podneblja poznaje samo prirodni roj s grane kao način razmnožavanja pčelinjih zajednica. Nije rijetko da se među pčelarima i danas više poštuju oni pčelari kojima je roj ranije izletio te oni čiji je roj bio veći. Suvremeno pčelarstvo ne poznaje sakupljanje rojeva po granama drveća koje je zasađeno po pčelinjaku. U nekim ne tako davno tiskanim pčelarskim priručnicima čak se i preporučuje saditi na pčelinjaku ono drveće koje nema visoku krošnju kako bi se rojevi lakše skidali. Svima je poznato kako stara matica sa sobom odvodi polovicu pčelinje zajednice, dok u košnici ostaje zatvoreni matičnjak iz kojeg će izaći mlada matica i druga polovica pčelinje zajednice. Dakle, ako se proizvodnoj zajednici dogodi rojenje pred glavnu pašu, ona neće imati dovoljno pčela letačica i neće sakupiti očekivanu količinu meda. Drugim riječima: manje pčela znači manje meda. Cilj je suvremenog pčelarstva spriječiti pojavu rojevnog nagona i gubitak pčela pred glavnu pašu. Međutim, i suvremeni pčelar ima potrebu povećati svoj pčelinjak ili obnoviti zimske gubitke ili pak ponuditi tržištu višak rojeva. Današnji bi pčelar trebao formirati roj u vrijeme kada njemu odgovara, a to je na kraju ili poslije glavne paše. Kod nas je to paša bagrema.



Što nakon izgubljene glavne paše?


Josip Križ
Svjedoci smo da nas je i ove prijestupne godine poharao mraz te tako i prije cvatnje bagrema „izvrcao” glavnu pašu. Naime, budući da vodim evidenciju o vremenskim prilikama i neprilikama, pokazalo se da svake prijestupne godine imamo smrzavanje bagrema, bilo djelomično bilo na nekim mikrolokacijama. Ipak, ne pamtim da je mraz poharao ovako velik dio Hrvatske i da pritom nije stradao samo bagrem, nego i amorfa. Postavlja se pitanje što dalje. Prvo i osnovno: moramo raditi na sprečavanju rojenja koliko je to god moguće, ali mislim da ćemo prije svega morati pristupiti poticajnom prihranjivanju jer ovo su preduga razdoblja tijekom kojih pčele ne mogu van iz košnica, pa da matice ne bi stale s polaganjem jaja, moramo intervenirati. Ako to ne napravimo, imat ćemo manjak jedne ili dviju generacija pčela, pa će doći do slabljenja zajednica, a tada nastupa − već se dobro zna − varoa. Oni koji misle da će kasnije dići snagu zajednica nekakvim EM probioticima, grdno se varaju; pitanje je gdje takve probiotike pčele pronalaze u prirodi.

No krenimo dalje s objašnjavanjem kako možemo umanjiti štetu jer kad izgubimo glavnu pašu, izgubili smo sezonu, ali ako nam vremenske prilike dopuste, da barem pokušamo izvući što se izvući dade. Nada umire posljednja...!

    



EKOLOŠKO PČELARSTVO



Zahtjevi za početak ekološkog pčelarstva


Zdenko Franić
Za početak bavljenja ekološkim pčelarstvom potrebno je, naravno, posjedovati pčelinjak. Pri ustroju i upravljanju pčelinjakom budući ekološki pčelar mora anticipirati određene zahtjeve koji se odnose na ekološku poljoprivrednu proizvodnju. Ponajprije je to odluka hoće li s ekološkim pčelarstvom početi tako da ustroji potpuno nov pčelinjak ili će tijekom takozvanoga prijelaznog razdoblja napraviti postupnu tranziciju iz konvencionalnoga u ekološko pčelarstvo.

SMJEŠTAJ PČELINJAKA
Posebni zahtjevi u vezi smještaja pčelinjaka, odnosno u vezi ekološkog pčelarstva u cjelini, regulirani su člankom 13. Uredbe Komisije (EZ) br. 889/2008 od 5. rujna 2008. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda s obzirom na ekološku proizvodnju, označivanje i kontrolu.

Najvažniji preduvjet za postavljanje pčelinjaka jest postojanje dostatne pčelinje paše. Pčelinjaci se postavljaju i drže na dovoljnoj udaljenosti od izvora koji mogu dovesti do onečišćenja pčelarskih proizvoda ili loše utjecati na zdravlje pčela. Drugim riječima, smještaj pčelinjaka mora biti takav da unutar radijusa od tri kilometra od sjedišta pčelinjaka (što obuhvaća površinu od oko 30 km2) izvore nektara i cvjetnog praha čine uglavnom ekološki uzgojene kulture i/ili samoniklo bilje i/ili kulture tretirane postupcima s malim utjecajem na okoliš, a koji ne mogu utjecati na ekološko obilježje pčelarske proizvodnje. Pritom države članice Europske unije mogu odrediti regije ili područja u kojima pčelarstvo koje je u skladu s pravilima ekološke proizvodnje nije primjenjivo. Valja ipak napomenuti da je najekonomičnija udaljenost od pčelinjaka do paše oko 750 metara jer s te udaljenosti pčele donesu najviše nektara u odnosu na energiju koju utroše na svoj let.




ZNANOST



Blizanci iz roda Nosema (II. dio)



Ivana Tlak Gajger, Jasna Ribarić
Naziv nozemoza godinama se tradicionalno koristio za invaziju mikrosporidijom N. apis. S pojavom i širenjem egzotične mikrosporidije N. ceranae uočene su brojne razlike u epizootiologiji, patogenezi i kliničkoj slici ovog oblika nozemoze. Stoga je nozemoza uzrokovana mikrosporidijom N. apis nazvana nozemoza tipa A, a ona uzrokovana mikrosporidijom N. ceranae nozemoza tipa C. Nozemoza tipa C jest bolest odraslih pčela: radilica, matica i trutova. Usprkos tome znanstvenici su uspješno invadirali in vitro uzgojene trodnevne ličinke europske medonosne pčele sporama N. ceranae i jasno dokazali da invadirane odrasle pčele uzgojene iz invadiranih ličinaka imaju kraći životni vijek.

Bolest je kroničnog tijeka, s dugim inkubacijskim razdobljem, a najčešće prolazi asimptomatski (bez vidljivih znakova bolesti) ili je praćena nespecifičnim simptomima poput postupnog slabljenja pčelinjih zajednica, povećanih jesenskih i zimskih gubitaka pčela i smanjene proizvodnje meda. Karakteristični znakovi bolesti koji se obično vežu uz invaziju mikrosporidijom N. apis − poput proljeva ili puzanja pčela − nisu nikad utvrđeni kod invazija mikrosporidijom N. ceranae. Upravo stoga što invazije mikrosporidijom N. ceranae nisu praćene proljevom kod pčela, nozemoza tipa C poznata je i kao „suha nozemoza”. Iako ovaj nametnik može dulje biti prisutan u pčelinjim zajednicama bez uzrokovanja kliničkih znakova bolesti, rizik od propadanja pčelinjih zajednica invadiranih nametnikom N. ceranae, posebice u kombinaciji s drugim stresorima, šest je puta veći u odnosu na neinvadirane pčelinje zajednice.




ZANIMLJIVOSTI


Cjelovito (integrirano) suzbijanje komaraca


Saša Perica
Došlo je proljeće, temperature su počele dosizati dvoznamenkaste brojeve, a proljetni pljuskovi i kiše te razdoblja naglog zatopljenja probudili su naše stare prijatelje − komarce.

U Republici Hrvatskoj nalazimo u prirodi više od 50 vrsta komaraca, od kojih su nam zanimljiva četiri roda: Anopheles, Aedes, Culex, Ochlerotatus, kojima pripadaju najznačajnije vrste u Hrvatskoj. S promjenom klimatskih i ekoloških uvjeta, slobodnom trgovinom među zemljama članicama Europske unije, kao i pojavom globalne trgovine, pojavile su se druge, nedomicilne vrste komaraca. Tigrasti komarac Aedes aegypti invazivna je vrsta koja je u Hrvatskoj pronađena 2004., a u Zagrebu, na građevinskom otpadu u naselju Jarun, 2007. Vrsta se brzo proširila po cijeloj Hrvatskoj zahvaljujući otpornosti na negativne temperature, preživljavanju jajašaca na suhom te aktivnošću i u dnevnim satima. Nedavno je utvrđena i nova invazivna vrsta, Aedes japonicus, koja je krupna i nastanjuje sjeverozapadnu Hrvatsku. Jajašca ove vrste otporna su na isušivanje, a u okolišu su im dostatni i mali spremnici vode poput vaza i podložaka za svijeće na grobljima.
 
Osim što prenose malariju (čiji je uzročnik protozoa iz roda Plasmodium), prenose i arbovirusne infekcije istočnoga i zapadnoga konjskog encefalitisa te arbovirusne infekcije kao što su žuta groznica, denga-virus, zapadnonilski virus, virus St. Louis i u posljednje vrijeme „popularni” virus Zika. Malarija je kao zarazna bolest prisutna u više od stotinu zemalja svijeta, na svih pet kontinenata, pri čemu se godišnje registrira 300 milijuna oboljelih i oko milijun umrlih od posljedica bolesti.




Srce i krvni optok − krvožilni sustav


dr. sc. Zlatko Puškadija, Marin Kovačić
Najznačajniji organ krvožilnog sustava predstavlja srce (cor). Srce je dugačka cilindrična cijev koja straga završava slijepo. Njezin stražnji dio počinje ispod pete leđne ljuskice zatka, a pruža se naprijed, malo ispod gornje stijenke, sve do blizine prednje stijenke zatka, a zatim skreće dolje i prelazi u aortu. Srce je podijeljeno u pet komorica. Stražnje su šire i kraće, a prednje uže i duže. Na granici komorica nalaze se postrance dva otvora, ostium sa zaliscima, koji se otvaraju prema unutra. Ti zalisci zatvaraju prolaze između pojedinih komorica i sprječavaju krv da se vraća natrag. Postrance svake komorice nalaze se dva otvora sa zaliscima koji propuštaju krv unutar srca, ali sprječavaju njezin izlazak van, osim u susjednu prednju komoricu.

Tanka stijenka srca sastoji se od mišićnog tkiva, koje je u stražnjim trima komoricama nešto jače razvijeno, a u njemu se nalazi nježna elastična intima.
 
Glavna krvna žila, aorta, izlazi iz srca, prolazi iznad jednjaka u glavu, gdje završava otvoreno. Građena je od glatkog mišićja.




Znanstvena istraživanja u pčelarstvu − zdravlje pčela i održivo oprašivanje


Zdenko Franić
Europska unija je u svoje strateške dokumente ugradila sigurnost opskrbe hranom, kojoj je priznat status općeg javnog dobra. Sigurnost je hrane, zajedno s razvojem zelenoga društva zasnovanoga na oslobađanju što manjih količina stakleničkih plinova u atmosferu i održivom upravljanju prirodnim resursima, ugrađena i u prioritete znanstveno-stručnih istraživanja unutar Europskoga istraživačkog prostora (European Research Area − ERA) kroz strategiju Zajedničkoga istraživačkog centra Europske komisije (slika 1.).

SIGURNOST HRANE
Sigurnost hrane je složeni koncept koji obuhvaća dostupnost i upotrebu hrane, stabilnost opskrbe hranom te pristup hrani. Zloglasna je „prehrambena kriza” u razdoblju od 2007. do 2008. godine zbog znatnog porasta cijena osnovnih prehrambenih namirnica više od 150 milijuna ljudi gurnula u siromaštvo i glad. Kako je u isto vrijeme (2007.) počela i globalna financijska kriza, koja se vrlo brzo iz financijskog, to jest bankarskog i novčarskog sektora, prelila u realno gospodarstvo uzrokujući stečajeve, paralizu industrije i dramatičnu nezaposlenost, još je veći broj ljudi postao izložen neimaštini i gladi.




Laboratorij za bolesti pčela – APISlab



Ivana Tlak-Gajger
Laboratorijsku dijagnostiku na prisutnost različitih uzročnika bolesti zajednica medonosne pčele bilo je moguće provoditi u laboratorijima Zavoda za biologiju i patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dugi niz godina. Potpuni zapisi o svim zaprimljenim i ispitivanim uzorcima odraslih pčela, pčelinjeg legla i nametnika sačuvani su u arhivu Zavoda, a potječu iz razdoblja od 1939. godine pa do danas.

Zbog potreba ovlašćivanja Laboratorija za bolesti pčela u Službeni laboratorij za područje bolesti pčela, 2013. godine na Zavodu za biologiju i patologiju riba i pčela iz skupine postojećih dijagnostičkih laboratorija izdvojen je Laboratorij za bolesti pčela. Europska ga je komisija vrlo brzo imenovala Nacionalnim referentnim laboratorijem za bolesti pčela u Republici Hrvatskoj (NRL) te punopravnim članom Referentnog laboratorija za zdravlje pčela Europske unije (EURL). Za službeno ovlašćivanje laboratorija na području Republike Hrvatske nužno je − prema Pravilniku o ovlašćivanju službenih i referentnih laboratorija u području provedbe veterinarske djelatnosti (NN 102/2010.) te članka 119. stavka 1. Zakona o veterinarstvu (NN 82/2013.) − uvođenje i održavanje sustava kvalitete, odnosno potrebna je akreditacija laboratorija sukladno normi HRN EN ISO/IEC 17025:2007. S obzirom na zahtjeve navedene norme, Laboratorij za bolesti pčela, kao i cjelokupan Zavod za biologiju i patologiju riba i pčela, uveo je i primjenjuje smjernice zahtijevanog sustava kvalitete.




REPORTAŽA


Održana nacionalna konferencija o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda



Vedran Lesjak
Sad već tradicionalno, u Hotelu „Opatija” u Opatiji, održana je 6. Nacionalna konferencija o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda − Novi horizonti, koja je ove godine prvi put trajala dva dana, to jest 8. i 9. travnja. I ove su godine organizatori na jednome mjestu uspjeli okupiti više od tridesetak znanstvenika, gospodarstvenika i predstavnika lokalne i državne uprave te omogućiti sudjelovanje mnogih gostuju i stručnjaka iz inozemstva.
Kako se ovaj stručno-znanstveni skup bavi aktualnim trendovima i problemima kakvoće pčelinjih proizvoda, ali i problemima pčelara, oba su dana bila iznimno zanimljiva. Nakon uvodnih govora organizatora i domaćima te predstavnika vlasti, uvod i prvo predavanje održao je predstavnik Hrvatskoga pčelarskog saveza Saša Petrić, koji je u svojoj prezentaciji ukratko upoznao okupljene sa stanjem u hrvatskom pčelarstvu.




VETERANI PČELARSTVA


Drago Kovač − pčelarski veteran



Borislav Grbić
Nedjelja ujutro. Sunčan, proljetni dan. Obronci Fruške gore, put Vukovar − Ilok. Nekad poznato izletničko mjesto „Lovka”, smješteno uz desnu obalu Dunava nekoliko kilometara prije Iloka, danas zjapi prazno i napušteno. Mali puteljak uz brdašce − i evo nas!

Već pomalo nestrpljivo, naučen na točnost i red, čeka nas gospodin Drago i njegova vjerna pratilja, supruga Marija. Da, možda je komad raja slučajno pao baš ovdje, a možda su ovi vrijedni, vremešni ljudi sve to tako uredili.

Dragutin Kovač rođen je 1932. godine u Sotu, mjestu u Vojvodini deset kilometara udaljenom od Iloka, i to u pčelarskoj obitelji. Školovao se i završio Višu upravnu školu te je radio u Novom Sadu. Od 1987. godine je u invalidskoj mirovini.




MEDONOSNO BILJE


Javor žestilj (Acer tataricum L.)



Matija Bučar
Javor žestilj (žestik) porijeklom je iz središnje i jugoistočne Europe i jugozapadne Azije. Rasprostranjen je na širokom području − od Austrije prema jugozapadu Rusije, na Kavkazu i na jugu Turske. Ova je vrsta svoje latinsko ime (tataricum) dobila po Tatarima, narodu koji živi na jugu Rusije.

Žestilj je listopadni grm ili stablo visoko između osam i dvanaest metara s kratkim deblom i tankim granama. Kora mu je dugo vremena glatka, u mladosti je svijetlo siva, no kasnije potamni i plitko uzdužno ispuca. Krošnja je nepravilno granata s jednostavnim, široko jajolikim listovima, bez režnjeva ili s tek nekoliko plitkih režnjeva. Rub je lista grubo i nepravilno nazubljen. Plojka mu je gola i tamnozelena, a na naličju svjetlija. U uglovima lisnih žila nalaze se čuperci dlačica. U jesen listovi poprimaju nijanse u rasponu od žute do crvenkasto smeđe boje. Cvjetovi su mu bjelkasto zeleni, a skupljeni su u pet-deset centimetara dugim resama sličnima grozdovima. Plod je crvena perutka duga dva-tri centimetra koja kasnije postane tamno smeđa.

 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.