Nalazite se na:
Hrvatska pčela 7-8/2016 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Utorak, 05 Srpanj 2016
Image
TEHNOLOGIJA PČELARENJA

Pčelarski radovi u srpnju i kolovozu



Nemanja Vlahović
Sad kad definitivno znamo da su nam sve važnije paše dosad podbacile i da je pred nama i inače nektarom ne odviše obilno razdoblje, moramo napraviti dobar plan ljetnih aktivnosti na pčelinjaku. Poput drugog blaga ili stoke (iako ne volim riječ stoka kad su u pitanju pčele) i pčele traže čest nadzor, ako ne i stalan, odnosno prisutnost svog vlasnika. Najgore je dugo ostaviti pčelinjak bez ikakva nadzora.

Prije nego što krenemo na preporučene i obavezne radove tijekom ljetnih mjeseci, htio bih se u nekoliko rečenica osvrnuti na razdoblje iz nas. Neki bi rekli da bi bilo najbolje da je sutra 1. siječnja nove godine i da ovo što prije zaboravimo, no upravo loša sezona pred nas stavlja mnoge izazove, a najvažniji je sigurno sačuvati naše pčele, njihovo zdravlje i kondiciju. Stoga je pred nama poslova i više nego tijekom „normalnih” godina.

Sad kad definitivno znamo da su nam sve važnije paše dosad podbacile i da je pred nama i inače nektarom ne odviše obilno razdoblje, moramo napraviti dobar plan ljetnih aktivnosti na pčelinjaku. Poput drugog blaga ili stoke (iako ne volim riječ stoka kad su u pitanju pčele) i pčele traže čest nadzor, ako ne i stalan, odnosno prisutnost svog vlasnika. Najgore je dugo ostaviti pčelinjak bez ikakva nadzora.



Ručni optički refraktometar


Milorad Pletikapa
Posljednjih nekoliko godina paše nisu izdašne. Nisu rijetke situacije u kojima pčele nisu poklopile sav med jer stanice saća nisu dovoljno napunjene medom. Upotrebom metode protresanja saća možemo provjeriti je li u stanicama nektar, ali ne možemo sa sigurnošću utvrditi i je li postotak vlage u nepoklopljenom medu zadovoljavajući, to jest je li ispod 20 posto. Želeći to saznati, krenuo sam u nabavu ručnoga optičkog refraktometra.

Optički refraktometar (slika 1.) sastoji se od: a) prizme, b) pokrovne pločice prizme, c) kalibracijskog vijka, d) regulatora fokusa i e) okulara. Radi po principu fizikalnog zakona loma (refrakcije) svjetla, pri čemu se prelaskom svjetla iz jedne prozirne tvari u drugu svjetlost lomi pod određenim kutom, i to na graničnoj ravnini gdje se dvije tvari dodiruju. Kut se zove indeks loma svjetlosti i, uz standardne uvjete temperature i gustoće tvari, on je konstantan i mjeri se u (kutnim) stupnjevima. Ta je fizikalna pojava iskorištena za optičko određivanje specifične težine, a iz čega proizlaze i ostale vrijednosti mjerenja.



Suzbijanje osa i stršljena na pčelinjacima i drugim objektima


Saša Perica
S dolaskom proljeća i toplijeg vremena sve češće boravimo na otvorenome: roštiljamo, radimo na pčelinjacima, u vrtu, dokoličarimo… Pritom nas najčešće u potrazi za hranom uznemiravaju ose, a katkad i stršljeni.

Ose i stršljeni pripadaju porodici osa (Vespidae), odnosno redu Hymenoptera. To su socijalni insekti s razvijenim socijalnim sustavom. Riječ je o srednje velikim do velikim opnokrilcima karakteristične žute i crne boje te s prepoznatljivim prugama po tijelu. Većina vrsta živi zajedničkim životom, no neke su solitarne.

Takve solitarne vrste osa grade gnijezda od zemlje, u drvetu, u kutijama roleta... Ose su korisne jer suzbijaju štetne insekte kao što su pauci ili gusjenice. Socijalne vrste grade gnijezda od prožvakane kore i drveta te grade pločaste omote i stanice posložene u saće. Gnijezda nerijetko imaju do 12 katova, a promjer im iznosi do 30 cm, pa i više. Nalazimo ih u dupljama, u granju, u šupljinama i rupama u zemlji, u šupljim deblima, u šupljim fasadnim prostorima, krovnim i tavanskim prostorima i sličnome. Oplođena ženka (matica) prezimljava na toplome mjestu i na proljeće osniva novi osinjak. Mužjaci u većini slučajeva ugibaju nakon parenja, a radilice preživljavaju i uzgajaju novo leglo. Važno je napomenuti da su ose aktivne samo danju. U toplijim dijelovima zemlje i na otocima zajednice osa se ne raspadaju, a njihovi su osinjaci trajni i ne rasformiraju se koncem jeseni kao na kontinentu, štoviše, u njima ima više oplođenih ženki koje stalno zaliježu nove generacije osa. Ose se u potragu za hranom udaljuju do 500-tinjak metara. Stršljeni (naše najveće ose) grade gnijezda u šupljim stablima, strehama, krovovima, potkrovljima, ventilacijskim oknima...



Aplikacija BeeKeeper


Matea Tomeljak, Martina Majcen, Antonija Mušćet, Snježana Draženović
Ideju za aplikaciju inicirali su pčelari koji su uočili nedostatak programskih rješenja kojima bi svi podaci o pčelinjaku i svemu potrebnome za uspješno pčelarenje bili na jednome mjestu.

ŠTO JE APLIKACIJA BEEKEEPER
Aplikacija BeeKeeper (hrvatski: Pčelar) namijenjena je svim pčelarima, i amaterima s malim brojem košnica i profesionalcima s velikim brojem košnica. Iznimno je korisna i olakšava svakodnevno pčelarenje i vođenje pčelinjaka te administracije, koju pčelari često evidentiraju na raznim papirima i u nepreglednim tablicama. Aplikacija je vrlo intuitivna te se u njoj mogu snaći apsolutno svi pčelari neovisno o informatičkom znanju i uređaju s kojeg aplikaciji pristupaju.

Aplikaciju nije potrebno instalirati, već se pokreće s bilo kojeg internetskog preglednika (Google Chrome, Internet Explorer, Mozilla Firefox, Safari, internetski preglednik na mobitelu…) pristupanjem internetskoj stranici www.beekeeper-app.com.

KOJE SVE FUNKCIJE IMA APLIKACIJA
Aplikacija omogućava vođenje cjelokupne evidencije potrebne za pčelarstvo nudeći mogućnost praćenja različitih podataka kao što su: zatečeno stanje opreme i materijala (košnice, vrcaljke i kompletan pribor i alat koji je potreban za pčelarenje), nabava nove opreme i materijala (prema cijeni i datumu nabave), stanje skladišta (meda, peluda, matične mliječi, pčelinjeg otrova...), prihodi i rashodi (mjesečne i godišnje statistike), vrsta i datum početka određene paše i količina izvrcanog meda.
Specifično je za našu aplikaciju to što se mogu pohranjivati i podaci karakteristični samo za određenu košnicu, primjerice starost matice, kvaliteta zalijeganja, pregled, vađenje meda i ostalih proizvoda (i njihova količina), lijekovi za suzbijanje varoe i dr. To je ujedno i prvi korak nakon otvaranja vlastitog profila. Svaki korisnik dodaje nove košnice za koje želi voditi evidenciju, a koje su povezane s njegovim korisničkim imenom i lozinkom.




EKOLOŠKO PČELARSTVO



Suzbijanje i liječenje bolesti u ekološkom pčelarstvu


Zdenko Franić
U ekološkom pčelarstvu veterinarska zaštita i skrb za zdravlje pčela treba se temeljiti na prevenciji, odnosno na sprečavanju bolesti. Dodatno je potrebno primjenjivati i posebne mjere čišćenja i dezinfekcije.

Najvažniji dokumenti koji obrađuju zahtjeve i postupke za preventivu, tretman bolesti i liječenje pčela u ekološkom pčelarstvu jesu:
- Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda
- Uredba Komisije (EZ) br. 889/2008 o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda s obzirom na ekološku proizvodnju, označivanje i kontrolu
- Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti (NN br. 114/2004)
- smjernice „Dobre pčelarske prakse” Hrvatskoga pčelarskog saveza prema načelima sustava HACCP.

TRETMAN I LIJEČENJE BOLESTI PČELA
Kako bi se stvorila otpornost na bolesti, mora se posebice poraditi na prevenciji, što uključuje redovito obnavljanje matica, sustavno pregledavanje košnica kako bi se otkrile bilo kakve zdravstvene nepravilnosti i kontrolu muškog potomstva u košnicama. Vezano uz materijal i opremu, potrebno je primjenjivati mjere čišćenja i dezinfekcije u redovitim vremenskim razmacima, i to isključivo sredstvima koja su dopuštena u ekološkoj proizvodnji. Zaraženi materijal i/ili izvor zaraze potrebno je uništavati. Pčelinje je saće potrebno redovito obnavljati, bilo kupnjom certificiranih ekoloških satnih osnova bilo proizvodnjom vlastitih, ali nakon dezinfekcije voska. Pčelama valja osiguravati dovoljne količine peluda i meda u košnicama.




APITERAPIJA


Pčelinji proizvodi u liječenju križobolje




Damir Gregurić
Križobolja ili lumbago bolest je koja se očituje različitim intenzitetom bola u leđima pri naprezanju, nagloj kretnji ili nepravilnom podizanju tereta. Simptomi su bol koji može nastati naglo ili postupno lokaliziran u donjem dijelu leđa ili se širi uzduž donjih ekstremiteta, a prate ga trnci, žarenje, slabost mišića i nerijetko gubitak osjeta u nogama. Uzroci su poremećaji mišićno-koštanog sustava, neurološke bolesti ili je riječ o refleksu na bolesti unutrašnjih organa, a može nastati i zbog spuštenih stopala. Križobolji znatno pridonose loše životne navike: prekomjerna težina, previše sjedenja, premalo kretanja, premekan ležaj... Bolest može biti u akutnom ili kroničnom obliku. Akutni se bolovi javljaju iznenada i u pravilu s vremenom nestaju, za razliku od kroničnih bolova, koji mogu trajati i godinama. Najčešći je tip kronične križobolje mehanička, koja se pogoršava naglim pokretom, ali se obično smiruje u određenom položaju. Daleko je opasnija upalna križobolja, koja nastaje zbog upale u području kralježnice i zglobova između križne kosti i crijevnih kostiju zdjelice. Razvija se postupno, a počinje u 40-im godinama života. Bol u stražnjem dijelu zdjelice i bedrima tup je i dubok, izraženiji u mirovanju, noću kad se bolesnik budi s produženom jutarnjom zakočenošću. Nakon upale može nastupiti okoštavanje ligamenata i zglobnih čahura, što u konačnici dovodi do zakočenosti kralježnice, pogrbljenosti i invalidnosti.




ZNANOST


Orijentacija grinje Varroa destructor prilikom invadiranja pčelinje zajednice



Ivana Tlak-Gajger
Istraživanja o načinima orijentacije grinje Varroa destructor provedena su s ciljem izdvajanja određenih lako hlapljivih kemijskih spojeva koje one izlučuju prilikom pronalaženja svog nosioca − medonosne pčele. Ženke grinja iz roda Varroa parazitiraju i na odraslim pčelama i na pčelinjem leglu, ali se razmnožavaju samo unutar poklopljenoga pčelinjeg legla. Stoga ova nametnička hemofagna grinja u reproduktivnoj fazi mora napustiti odraslu pčelu i ući u stanicu saća u kojoj se nalazi pčelinja ličinka, i to prije nego što ju pčele zatvore poklopcem. Između pojedinih reprodukcijskih razdoblja koje provodi unutar poklopljenog pčelinjeg legla, ženke navedene grinje u takozvanoj su foretskoj fazi (što podrazumijeva suživot između dviju vrsta, pri čemu jedna služi drugoj kao transportno sredstvo) i parazitiraju na odraslim pčelama od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Grinje invadiraju pčelinje leglo poleženo u radilačkim i trutovskim stanicama saća, no smatra se da unutar trutovskih stanica postižu veći reprodukcijski potencijal. Time se više potomaka grinje V. destructor razvije u trutovskim stanicama saća nego u radilačkim stanicama. Grinje V. destructor u stanice saća s pčelinjim ličinkama s namjerom parazitiranja ulaze tijekom vrlo ograničenog vremena, i to 15 do 20 sati prije poklapanja ispruženih radilačkih te 40 do 50 sati prije poklapanja trutovskih stanica. Grinje također preferiraju invadiranje stanica saća s trutovskim leglom. Utvrđeno je da grinje V. destructor parazitiraju na razvojnim oblicima trutova osam do 12 puta češće nego na radilačkom leglu. Osim toga, ženke grinje pokazuju preferenciju parazitiranja na odraslim pčelama specifične dobi, stoga brzo napuštaju mlade novoizašle pčele i kreću se k nešto starijim pčelama odgajateljicama.



ZANIMLJIVOSTI


Dišni sustav medonosne pčele



Zlatko Puškadija, Marin Kovačić
Dišni sustav pčela sastoji se od traheja (cjevčica) koje su raširene po čitavu tijelu. Dišni je sustav vezan s izvanjskim svijetom s deset parova odušaka ili žigova (tzv. stigmi) koji se nalaze postrance na tijelu pčele. Prva tri para odušaka nalaze se na prsima (toraksu), a ostalih sedam na zatku (abdomenu). Odušci su mali otvori na hitinskom oklopu okruženi dlačicama, a vode u polukružno predvorje, na čijoj se stijenki nalaze sitne dlačice čiju bismo funkciju mogli usporediti s funkcijom dlačica u nosu. Iz svakog predvorja vodi jedan tanak, kratak dušnik koji ulazi u glavni postrani dušnik. Od svih postranih dušnika najveći je prvi par, koji se dijeli u više ogranaka. Jedan ogranak vodi prema glavi i ulazi u glavnu dišnu vreću, a drugi vodi natrag i ulazi u prsnu dišnu vreću. Prvi par dušnika opskrbljuje zrakom snažne prsne mišiće i prvi par nogu. Deset pari postranih dušnika vodi u glavni parni dišni vod, koji se pruža po dužini tijela, a u glavi, prsima i zatku proširuje se u dišne vrećice (u glavi je jedna dvokraka vrećica, a u prsima i trbuhu po dvije).




Med Manuka − antibakterijski potencijal


Ivana Gobin
Medicinski med pobuđuje sve veći interes znanstvenika, kliničara, ali i opće javnosti. Mogli bismo reći da terapeutska uporaba medicinskog meda prolazi kroz svojevrsnu renesansu. Razlozi su tome višestruki. Kao prvo, porast rezistencije na antibiotike mnogih bakterijskih patogena potaknula je interes za razvoj i upotrebu novih antibakterijskih lijekova, uključujući i med. Zatim je tu i sve veći broj kliničkih znanstvenih studija koje idu u prilog terapeutskoj primjeni medicinskog meda. Jedan je od razloga i vrlo složena i prilično nepredvidljiva „priroda” meda koja znanstvenicima predstavlja izazov. U ovom će se članku obraditi dosadašnja istraživanja najpoznatijeg medicinskog meda, meda Manuke, s naglaskom na njegov antimikrobni potencijal.

Med se oduvijek koristio kao „lijek”, a najčešće se upotrebljavao za liječenje rana. S dolaskom antibiotika 60-ih godina prošlog stoljeća med je odbačen kao „bezvrijedna, ali istodobno i bezopasna tvar”. Međutim, trenutačna kriza u medicini i farmaciji, nastala zbog sve veće otpornosti bakterija na antibiotike, oživjela je interes za upotrebu meda, ali i ostalih pčelinjih proizvoda kao novih terapijskih postupaka.
Najveći problem šire terapijske primjene meda leži u činjenici da se vrste meda od različitih cvjetnica, odnosno medljike, znatno razlikuju te je vrlo teško reproducirati i usporediti rezultate prikazane u različitim znanstvenim studijama. Ipak, jedan se med izdvaja od ostalih, barem prema zastupljenosti u znanstvenim istraživanjima i kliničkoj primjeni, a to je medicinski med Manuka®, koji se proizvodi na Novom Zelandu i u Australiji.



KONFERENCIJA


63. AG Tagung − skup instituta i fakulteta za istraživanje pčela, Braunschweig, Njemačka



Marin Kovačić, Zlatko Puškadija
Od 22. do 24. ožujka u Braunschweigu (Julius Kühn-Institut) održan je 63. po redu AG Tagung, najveći skup znanstvenika u pčelarstvu s njemačkoga govornog područja. Braunschweig je grad od 252.768 stanovnika smješten u njemačkoj pokrajini Donja Saksa. Ovaj je grad bio snažno trgovačko središte u srednjovjekovnoj Njemačkoj, no tijekom Drugoga svjetskog rata u potpunosti je uništen. Danas je drugi najveći grad i grad s najvećim istraživačko-razvojnim centrom u Donjoj Saskoj.

Na skup su se prijavile 153 osobe iz nekoliko zemalja (Austrije, Francuske, Hrvatske, Nizozemske, Njemačke i Švicarske), no najviše je znanstvenika bilo iz Njemačke. Tijekom tri je dana održano 37 usmenih izlaganja i 45 izlaganja uz pomoć postera, a sva su bila podijeljena u nekoliko sekcija: pesticidi, oprašivanje, pčelinji proizvodi, fiziologija i ponašanje pčela, ekologija, genetika i − kao najzastupljenija sekcija − bolesti pčela. Čak se trećina svih usmenih izlaganja tematski odnosila na varou, što pokazuje da je znanstvenicima (kao i pčelarima) varoa i dalje najznačajniji problem, unatoč klimatskim promjenama, pesticidima i nekim novim nametnicima.
Nakon ove zime iz mnogih krajeva Lijepe Naše dolaze informacije o velikim gubicima pčela, što pokazuje kako u našem pčelarstvu postoji još mnogo problema oko uzimljavanja pčela. Međutim, na skupu je prikazano kako velik broj austrijskih pčelara ima problema s gubicima uzrokovanima grinjom varoom i virusima, a Nijemci navode zimske gubitke od 15,6 posto nakon zime 2014./2015. U nastavku je ukratko izdvojeno nekoliko sažetaka s izlaganja.



REPORTAŽA



OPG Zdenka Jakubeka iz Novske



Vjekoslav Hudolin
Kada se prije 35 godina iz hobija počeo baviti pčelarstvom Zdenko Jakubek iz Novske nije ni u snu pomišljao da će s prva dva roja dogurati do pčelinjaka s oko 400 pčelinjih društava i da će se njegova obitelj profesionalno baviti tim poslom. Istina, i djedovi su mu se bavili pčelarstvom.

− Djedovi su mi se pomalo bavili ekstenzivnim pčelarenjem, imali su po 20-30 pletara, a ja sam od početka krenuo s LR košnicama, a isključivo s njima i sad radimo. Postupno sam širio pčelinjake, a prije dvadeset sam godina napustio posao u silosu i otad sam potpuno posvećen ovoj svojoj ljubavi i nije mi žao zbog toga − kaže jedan od najpoznatijih pčelara novljanskoga kraja, pa i šire.
 
Sad se pčelarstvom bavi cijela obitelj: Zdenkova supruga Ljubica, sin Fabijan, kći Ivana, a pomalo pomaže i šestogodišnja unuka Melisa koja, kako kaže ponosni djed, već zna jako mnogo o pčelama i medu kada je tete u vrtiću ispituju.




MEDONOSNO BILJE


Čupava bjeloglavica (Dorycnium hirsutum (L.) Ser.)


Matija Bučar
Čupava bjeloglavica, odnosno španjolska djetelina, tipična je sredozemna biljka, rasprostranjena na području Sredozemlja i južne Europe. Kod nas raste u eumediteranskoj zoni, u obalnom dijelu Istre i Primorja te u Dalmaciji i na otocima.

Riječ je o sivkasto zelenoj trajnici, često grmolika rasta, visokoj od 20 do 60 centimetara, koja je čitava obrasla dugim, svilenkastim dlakama. Listovi su joj perasto sastavljeni od pet duguljasto jajastih lisaka, pri čemu su donje dvije liske odvojene od gornjih triju kratkim dijelom peteljke i slične su palistićima, dok su prvi palistići zakržljali i slobodni. Liske se nalaze na vrlo kratkoj ili potpuno reduciranoj glavnoj osi. Cvijet je bijelih ili ružičastih latica i lađice crvenkasto ljubičastog vrha. Cvjetovi su skupljeni u vršne glavičaste cvatove. Plod je duga, duguljasto jajolika, sjajna, crvenkasto smeđa mahuna.
 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.