Nalazite se na:
Hrvatska pčela 10/2016 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Utorak, 04 Listopad 2016
Image
TEHNOLOGIJA PČELARENJA



Pčelarski radovi u listopadu



Nemanja Vlahović
Listopad je katkad prekrasan mjesec, relativno topao, suh i s lijepim sunčanim danima. Kakav će biti ovaj, tek ćemo vidjeti. Iako pčelinjih paša nema, pčelari imaju posla i ovog mjeseca. Sve ono što nismo stigli ili uspjeli odraditi u rujnu, možda ćemo moći, ako vrijeme dopusti, u prvoj polovici listopada. Polazim od pretpostavke da su nam pčelinje zajednice zdrave, relativno čiste od varoe i da imaju dovoljnu zalihu hrane, to jest meda. Upravo tu zalihu procjenjujemo sami i trebamo biti sigurni da će pčele imati dovoljno meda za kvalitetno zimovanje, a vodeći se smjernicom da „med na medu rodi”. Zajednice koje su oslabjele ili su bile slabije i za koje procjenjujete da neće preživjeti zimu još uvijek možete spasiti drugom šansom, to jest njihovim spajanjem s jakom zajednicom.

Tehnologiju ovaj mjesec možemo usmjeriti na tri mjere, a to su: praćenje zaliha hrane, suzbijanje varoe i tehnički radovi.

Svi poslovi koje ovaj mjesec obavljamo odnose se na postizanje uvjeta za kvalitetno i dobro zimovanje naših pčela. Zalihe hrane već smo trebali utvrditi i osigurati, a bitka s varoom još uvijek traje. Sad je vrijeme kad u košnici nestaje leglo i sva nam je varoa na „brisanom prostoru”, tako da ju sigurno i učinkovito možemo očistiti iz svojih košnica. Moramo znati da ako je napad varoe tijekom ljeta bio jači, sigurno je i veći broj pčela oštećen. Tijekom godine obavljamo nekoliko mjera i nekoliko tretmana suzbijanja varoe, pa opet se dogodi da su mnoge pčele nažalost oštećene već u leglu i teško će preživjeti. Stoga nema mnogo mudrovanja, suzbijajte varou svim raspoloživim sredstvima. Kad leglo izađe u potpunosti, idealni su uvjeti za tretiranje primjerice oksalnom kiselinom.



Dobro zimovanje pčelinje zajednice


Josip Križ
Ova je godina specifična, događaju se čudne stvari, a još se nešto čudnije događa u glavama pčelara. Iako je jesen bila iznimno povoljna, bilo je jako dugo malih unosa, što je poticalo matice na zalijeganje, a za posljedicu je imalo i velik razvoj varoe, koji bih mogao okarakterizirati gotovo kao najezdu. Kako će nam pčelinje zajednice prezimiti, ovisi o nama samima, to jest o tome jesmo li na vrijeme reagirali, jesmo li kvalitetno tretirali zajednice i kolike su nam i kakve zalihe hrane.

KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA?
Posljednje je leglo u nekim zajednicama već potpuno izašlo, osim u onima koje su do kasno hranjene, što nije dobro. Matice su u normalnim zajednicama prekinule zalijeganje bez obzira na vanjske visoke temperature. Pčele pripremaju zajednicu za zimovanje tako što prenose med u prazne stanice iz kojih je izašlo posljednje leglo. Pritom ne popunjavaju sve stanice u sredini medom, već ostavljaju dio saća praznog, pri čemu je to ono saće koje se nalazi bliže ulazu jer će na tom mjestu formirati zimsko klupko.




Uradi sam preko zime!



Marijo Zbačnik
Mnogi koji ulaze u pčelarstvo, a posebice oni koji to rade čisto iz ljubavi, odnosno hobija, ostaju zaprepašteni količinom i cijenom opreme koja je potrebna. Ta ih spoznaja navodi da se sami prihvate posla te da uz pomoć interneta ili vlastitih znanja izrade opremu za koju ne moraju izdvojiti gotovo ni kunu jer sve dijelove mogu naći u svojoj radionici ili garaži. Ove dvije ideje po principu „uradi sam” pružit će vam sliku kako je to stvarno jednostavno. Možda se nakon toga okušate i u izradi kompliciranije opreme. Tako ćete sigurno uštedjeti dosta novca, a priuštit ćete si i posebno zadovoljstvo izrade svoje opreme. (Op. ur)

SAMOGRADNJA APLIKATORA
Vrlo jednostavno možete izraditi jednostavan i jeftin aplikator za tretiranje oksalnom kiselinom ili BeeVitalom, u dozi od 5 ml.

Potreban materijal:
•    plastična boca
•    medicinska štrcaljka (šprica) veličine 5 ml
•    epoksidna smola (ljepilo) ili slično
•    cjevčica od raspršivača deterdženta za staklo ili sličnoga
•    svrdlo (promjera istoga kao promjer cjevčice)
•    priručna posudica za miješanje ljepila te žličica.

    



EKOLOŠKO PČELARSTVO


Vođenje dokumentacije u ekološkom pčelarstvu



Zdenko Franić
Svaki ozbiljniji pčelar vodi dokumentaciju o svom pčelinjaku i pregledima pčelinjih zajednica. Takvi zapisi pčelaru pružaju uvid u pčelarske i druge aktivnosti, što je nužno za planiranje rada na pčelinjaku tijekom sezone. Informacije o stanju zajednica i praćenje trendova različitih parametara omogućuju pravodobno poduzimanje preventivnih i korekcijskih radnji. Takva se evidencija pčelinjaka ili dnevnik pčelinjaka u Uredbi komisije (EZ) br. 889/2008 naziva „upisnik pčelinjaka” (u engleskom izvorniku: register of the apiary). Kontrolom pčelinjih zajednica i svojim intervencijama pčelar dobiva, odnosno bilježi, informacije barem o sljedećem:
•    prisutnosti matice u zajednici (je li tijekom pregleda matica viđena i je li označena)
•    kvaliteti matice (je li matica produktivna i leže li uredno jaja)
•    matičnjacima (jesu li prisutni, uništeni ili ostavljeni)
•    stanju legla (jesu li prisutne sve razvojne faze legla)
•    prostoru za širenje zajednice
•    zdravstvenom stanju zajednice (valja isključiti sve anomalije)
•    varoi (procjenjivanje stanja zaraženosti zajednice i opadanje varoe)
•    liječenju varoe (bilježenje pravodobne primjene lijekova i postupanja s građevnjacima)
•    agresivnosti pčela u zajednici
•    zalihama hrane i peluda
•    dodavanju i oduzimanju okvira
•    meteorološkim uvjetima
•    informacijama koje daje/šalje pčelarska vaga (unos, temperatura, vlaga), ako je takva vaga prisutna na pčelinjaku
•    ostalim relevantnim informacijama.

Dokumentaciju je važno voditi i s aspekta zdravstvene ispravnosti meda i pčelinjih proizvoda, što je objašnjeno u dokumentu Hrvatskoga pčelarskog saveza pod nazivom Smjernice za dobru pčelarsku praksu prema načelima HACCP sustava (DPP):
„Vođenjem vlastite dokumentacije pčelari dokazuju da su proizvodnju meda obavljali po propisanim postupcima i uputama te da zdravstvena kvaliteta proizvoda odgovara očekivanom standardu.“




APITERAPIJA


Med u postinfarktnoj terapiji



Damir Gregurić
Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti u civiliziranom svijetu, a najugroženije je stanovništvo s visokim standardom. Ovaj zdravstveni problem godišnje ubije 17,3 milijuna ljudi na našem planetu, od toga 9000 stanovnika u Hrvatskoj! Žalosna je procjena da će svake godine smrtnost zbog bolesti srca i krvnih žila rasti te da će taj broj do 2030. godine iznositi 23 milijuna ljudi. No ako se infarkt dogodi − to je znak za uzbunu, ali ne i za odustajanje od normalna života.

Srčani udar ili infarkt miokarda (lat. infarctus myocardii) posljedica je potpunog prekida dotoka krvi koronarnoj arteriji ili njezinim granama. Najčešće nastaje naglo, akutno, zbog tromboze koja začepi lumen koronarne arterije ili njezinih grana i prouzroči infarkt. Uzroci su nepravilna prehrana, pretilost, hipertenzija, fizička neaktivnost, pušenje, stres. Simptomi su tjeskoba, neugoda u prsima, kašalj, umor, mučnina i gubitak apetita, bol u drugim dijelovima tijela, brz i nepravilan puls, znojenje, oticanje i slabost. Glavni način liječenja predstavlja otvaranje zatvorene arterije odgovorne za infarkt, i to postavljanjem stenta ili intravenozno lijekom koji otapa ugrušak u blokiranoj arteriji. Nakon srčanog udara na srcu ostaje ožiljak, njegova funkcija slabi, a za oporavak pacijent mora redovito uzimati prepisane lijekove za sprečavanje stvaranja krvnih ugrušaka, regulaciju krvnog tlaka i snižavanje LDl-ja (lošeg kolesterola).  

Od velike pomoći u oporavku od infarkta mogu biti mješavine ljekovitog bilja i meda. Med širi krvne žile, poboljšava protok krvi i jača srčani mišić te u sinergiji s ljekovitim biljem ima izvanredan preventivan učinak, ali i učinak u postinfarktnoj fazi. U nastavku slijede recepti za neke od takvih pripravaka, uz napomenu da oni nipošto nisu zamjena za propisanu terapiju, već da služe kao podrška postojećoj terapiji i da se trebaju uzimati uz savjetovanje s kardiologom.




ZNANOST



Biologija pčelinje zajednice − sluh pčela




Ivana Tlak Gajger
Vibracije i zvukovi imaju značajnu ulogu u komunikaciji između članova zajednice medonosne pčele. Mnogo se godina smatralo da su pčele u potpunosti gluhe na vanjske vibracije, odnosno zvukove. Međutim, utvrđeno je da medonosne pčele mogu osjetiti vanjske vibracije, odnosno gibanja zraka vezana uz stvaranje zvuka. Pčele čuju primarno zahvaljujući Johnstonovu organu, koji je smješten u ticalima. Johnstonov organ pripada skupini organa koji djeluju poput mehaničkih receptora koji zaprimaju podražaje te prevode zaprimljene mehaničke vibracije u živčane impulse, odnosno zvukove.

Pčele proizvode zvukove treperenjem svojih krila te uz pomoć pokretanja prsnog mišićja. Osim što im prsni mišići služe za pokretanje krila, oni im služe i kako bi mogle trepereći krilima proizvoditi i održavati određenu temperaturu unutar zajednice, ali i proizvoditi i odašiljati zvučne signale. Zvučni se signali šire u valovima te sadržavaju elemente određenog pritiska i pokretanja sitnih čestica zraka. Frekvencija zvučnih valova mjeri se u hercima (Hz), a čuje se kao određena visina tona, pri čemu vrijedi pravilo da što je frekvencija veća, to će i visina proizvedenog tona biti viša. Medonosne pčele proizvode vibracije, i posljedično zvukove, različitih frekvencija, a taj se raspon kreće od manje od 10 Hz pa sve do više od 1000 Hz. Dosad je dokazano da pčele mogu detektirati frekvencije zvuka veće od 500 Hz.





ZANIMLJIVOSTI



Anton Janša − u pravo vrijeme na pravom mjestu (1734. – 1773.)



Milan Vajda
Anton Janša bio je vrlo zanimljiv, štoviše, genijalan čovjek, koji je imao životnu sreću da je bio u pravom trenutku na pravom mjestu, to jest u Beču (u tadašnjoj Habsburškoj Monarhiji), gdje se njegov genij sklopio s genijem slavne carice Marije Terezije Habsburške i njezine tadašnje administracije, i to ravno na području razvoja i unapređivanja pčelarstva. Njihov je međusobni „dogovor” veličanstven, a i danas može služiti kao model dobre poslovne prakse za unapređenje pčelarstva, poljoprivrede ili drugih ekonomskih grana. Radi se naime o tome da je Anton Janša napisao i objavio sve svoje „tajne” dobrog pčelarstva, razložio pčelarstvo i život pčela i naučio pčelare „dobro” pčelariti.

SLIKAR I PČELAR
Anton Janša rođen je u proljeće 1734. godine u Breznici, na Gorenjskem (kršten je u četvrtak 20. svibnja 1734. u kršćanskoj crkvi u Radovljici), a umro je 13. studenoga 1773. godine u Beču, u svojoj trideset i devetoj godini. U životu je imao dva glavna zanimanja, a to su slikarstvo i pčelarstvo. Bio je tako istodobno i umjetnik slikar, ali i velik istraživač, inovator, mislilac, no prije svega odličan praktičar na području pčelarstva.

NIKAD NIJE KASNO ZA ŠKOLOVANJE
Fascinantna okolnost Janšina života leži u tome da je u svojoj trideset drugoj godini (u jesen 1766.) sa svojim mlađim bratom Valentinom Janšom pješke otišao u Beč, gdje su se obojica uspješno upisala u tadašnju osnovnu slikarsku školu. Zar nije genijalno da se netko u svojim zrelim godinama sjeti otići od kuće i da sjedne u školske klupe i počne studirati slikarstvo i učiti strani jezik (njemački) te da se ispunjava kao umjetnik i da pritom još skrbi za svoga mnogo mlađeg brata? Kad se uvjerio da je slikarska škola dobra i da su dobre mogućnosti na tom području, pozvao je u Beč i svoga drugog mlađeg brata, Janeza Janšu, da i on dođe u tu slikarsku školu. To je dodatno vrlo lijep primjer bratske sloge i međusobne pomoći, koje nam i danas svima trebaju.





Probavni sustav medonosne pčele



Zlatko Puškadija, Marin Kovačić
Probavni trakt medonosne pčele tipičan je za kukce. Jednjak počinje blizu usta, prolazi kroz glavu i preko prsnoga koša, a povećava se pri kraju formirajući medni mjehur. Medni mjehur (honey stomach) može znatno proširiti svoj volumen (štoviše, može zauzimati gotovo polovicu abdomena tijekom vraćanja s medonosne paše). Na kraju mednog mjehura nalazi se posebna struktura, takozvana želučana usta (proventriculus). To je zubolika skeletna struktura građena i od mišića i od zalisaka. Želučana usta omogućuju radilicama da uklone peludna zrnca iz nektara te sprječavaju povratak nektara koji se probavlja u srednjem crijevu, osiguravajući tako da nektar koji skupljačice predaju kućnim pčelama s rilca na rilce ne bude poluprobavljen.





KONFERENCIJA



Rumunjska - središte europske pčelarske znanosti 2016.




Zlatko Puškadija, Marin Kovačić
Od 7. do 11. rujna 2016. rumunjski grad Cluj - Napoca je bio središte europske, ali i svjetske pčelarske znanosti. Od 7. do 9. rujna održana je 7. EurBee konferencija, a 8. i 9. rujna nastavila se 12. COLOSS konferencija. Iz Hrvatske su aktivno sudjelovali Marin Kovačić, Zlatko Puškadija, Janja Filipi i Nikola Kezić.
 
Grad Cluj – Napoca nije slučajno izabran. Naime, taj rumunjski grad broji 300 000 stanovinika, od kojih je gotovo 100 000 studenata koji pohađaju pet sveučilišta u tom gradu. Cluj – Napoca još nazivaju i središtem rumunjske silikonske doline zbog brzog rasta broja IT tvrtki i broja zaposlenih u njima. Inače je to prekrasan grad s velikim parkovima, brojnim mostićima, uređenim fasadama i vrlo čist. Tijekom EurBee konferencije posjetili smo i napušteni rudnik soli, pored prolazi rijeka bogata zlatom, a večerali smo i u jednom prekrasnom vinogradu.
No vratimo se pčelarstvu.

Na 7. Eurbee konferenciji brojni su autori izlagali svoje radove podijeljeni u sljedeće sekcije: neurobiologija, genomika, ponašanje, populacijska genetika, oprašivačka ekologija, biološka aktivnost pčelinjih proizvoda, SmartBee. Svaka sekcija imala je dio s usmenim izlaganjima te poster sekciju.




REPORTAŽA



Priča o pčelarima − baki i djedu, sinu i unuku




Nedjeljko Musulin
Gospođa Nediljka Čokolić zacijelo se ponosi svojim suprugom Petrom, sinom Nikolom i unukom Antom. Riječ je o obitelji s trojicom pčelara različitih naraštaja − djedom, sinom i unukom. I to je gotovo usamljen primjer, ne samo u triljskim Novim Selima i Dalmaciji, kako se u obitelji njeguje duga tradicija ljubavi prema pčelama. Gospođa Čokolić ističe kako joj suprug tijekom svake sezone iz pčelinjaka u kuću donese sve košnice pune meda, koji ona zatim sama izvrca u vrcaljkama − ručno i na električnu struju. Potom puni staklenke, pakira ih i priprema med za tržište. Dakako, i prodaje ga na svome kućnom pragu.

„Kada moj muž Petar vadi okvire iz košnica i kada ih vraća te slaže u košnice gore u pčelinjaku, ja mu također u svemu pomažem. Iskreno govoreći, uživam u svakom poslu oko pčela, posebice u vrcanju meda, punjenju staklenki i pripremanju našeg proizvoda za prodaju. Inače, ja svaki posao prihvaćam i obavljam s ljubavlju i tada sam najzadovoljnija. Ništa mi nije teško raditi oko pčela. Ne bih mogla točno reći koliko sam ukupno izvrcala meda u proteklih dvanaest godina, koliko radim taj plemeniti posao, ali se to zasigurno može računati u tonama. Samo sam 2015. izvrcala više od 1000 kilograma ljekovita meda. I djeca se okupe i uživaju gledajući me kada vrcam, dok med curi. Svaki mi put dođu i unuci, no djeca ko djeca − dođu, vide, brzo se zadovolje i opet se vrate svojim kućama, gdje stanuju s roditeljima. Sada se ne bojim ni uboda pčela kao na početku, kada sam morala odlaziti liječniku. Pčele su me bole, ali od toga nikad nisam bila natečena niti me je boljelo. A sad čim me koja ubode, sama izvadim pčelinji žalac i sve je u redu”, priča nam Nediljka Čokolić.




Finski pčelari u Hrvatskoj



Damir Gregurić
Finska je zemlja na sjeveroistoku Europe, pretežno niska i šumovita, s 187.888 jezera i 179.584 otoka. Šume su uglavnom zimzelene, a na jugu raste i nešto jasena, javora i brijesta. Na jugu slab snijeg pokriva zemlju između četiri i pet mjeseci godišnje, a na sjeveru i do sedam mjeseci. Prosječna temperatura u glavnom gradu Helsinkiju ljeti iznosi oko 16 °C, a na krajnjem sjeveru zemlje (u Laponiji) zimi zna pasti i do −45 °C. Svega je sedam posto površine Finske pod poljoprivrednim kulturama. Finska je jedna od najrjeđe naseljenih zemalja Europske unije. Ima nešto više od pet milijuna stanovnika, od čega je oko 3100 pčelara, od kojih je registrirano 2500, a imaju oko 60.000 pčelinjih zajednica.

Finci najviše pčelare LR košnicama, većinom su hobisti, s prosječnim brojem zajednica po pčelaru od oko 20, dok je profesionalaca s više od sto košnica svega dva posto. U uzgoju prevladava talijanska medonosna pčela (Apis mellifera ligustica), ali ima i drugih pasmina. Glavne su medonosne biljke u Finskoj divlja malina, uljana repica, bijela djetelina, vriština, vrbolika, facelija, maslačak, suncokret te medljikovac (jednom u deset godina). Zbog utjecaja Golfske struje klima je nestabilna, a pčelarska je sezona kratka, pa finski pčelari nikad ne mogu znati hoće li i kada biti glavna paša. Stoga je njihov imperativ uvijek što prije ojačati pčelinje zajednice da prinosi meda ne bi izostali. Sezona traje oko šest tjedana, a glavna je paša obično od 15. lipnja do 30. srpnja. Zimovanje traje šest-sedam mjeseci, zato pčelari moraju svakoj pčelinjoj zajednici osigurati 25-30 kilograma prihrane. Uz sve to moraju se boriti s varoozom, američkom i europskom gnjiloćom, akarozom i nozemozom (ovogodišnji su se gubici popeli na 15 posto).




Pehari iz Osijeka otišli u Vinkovce, Garešnicu i Pécsvárad



Milan Kramer
Na Ekonomskom fakultetu, a u organizaciji Udruženja pčelara Slavonije i Baranje „Radilica”, održana je svečana dodjela priznanja i nagrada za ocijenjene uzorke meda koji su pristigli na 8. međunarodno i 10. regionalno ocjenjivanje meda. Svečanoj su dodjeli prisustvovali župan Osječko-baranjske županije Vladimir Šišljagić i njegov dožupan Željko Kraljičak, dogradonačelnik Grada Osijeka Vladimir Ham, predsjednici pčelarskih udruga i pčelari iz Slavonije. Na ovo je ocjenjivanje meda pristiglo nešto manje uzoraka nego obično, ponajprije zbog slabe godine.

Poljoprivredni je fakultet napravio fizikalno-kemijsku analizu na sadržaj vode (%), pH-vrijednost, vodljivost (mS/cm), HMF (mg/kg) i sadržaj pepela (%). To znači da je svaki pčelar koji je poslao uzorak meda na ovo ocjenjivanje dobio nalaz analize meda koja se odnosi samo na dostavljeni uzorak te diplomu i medalju zlatnog, srebrenog ili brončanog obilježja.





MEDONOSNO BILJE



Tekoma (Campsis radicans (L.) Seem ex Bureau)




Matija Bučar
Tekoma potječe iz jugoistočnih i središnjih, umjerenih područja Sjedinjenih Američkih Država, gdje raste uz rubove šuma i omiljen je izvor nektara kolibrićima. Već se stoljećima uzgaja na svim kontinentima, to jest gdje joj god odgovara klima. Mlade su biljčice vrlo osjetljive, no razvijeniji primjeri bez teškoća izdrže temperature i do −20 °C.

Tekoma, odnosno američki trubljasti jasmin, brzorastuća je listopadna drvenasta penjačica koja može narasti i do 20 metara u visinu, a bez velikih teškoća obraste okomite površine za koje se pridržava kratkim zračnim korijenjem, zbog kojeg je i dobila ime. Naime, naziv roda potječe od grč. kampsis = „povijati se”, dok naziv vrste potječe od lat. radicans = „sa stabljikama koje se ukorjenjuju”. Listovi dugačkih peteljaka nasuprotni su i neparno perasto sastavljeni od 7 do 11 ovalnih ili jajastih lisaka. Liske su nazubljene i na vrhu šiljaste, tamnozelene plojke i svjetlijeg naličja te dlakave duž središnje žile. Cvjetovi su skupljeni u cvatovima nalik na štitce pri vrhovima mladih grančica. Pojedinačni su cvjetovi krupni, trubasti, dvousnati, najčešće žutonarančasti ili crveni s izražajnim prašnicima. Plod je duguljast, svijetlosiv kožasti tobolac nalik na mahunu, a  na biljci često ostaje i preko zime. Brojne plosnate sjemenke raspršuju se uz pomoć krilaca.
 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.