Nalazite se na:
Hrvatska pčela 12/2016 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Četvrtak, 08 Prosinac 2016
Image
TEHNOLOGIJA PČELARENJA


Pčelarski radovi u prosincu



Nemanja Vlahović
Bliži se, hvala Bogu, i kraj ove godine, većini pčelara jedne od „najboljih” po rekordno niskim prinosima, po nezapamćenome mrazu, jedne od najjačih kad su u pitanju led, tuča ili grad... A ni varoa se nema čega sramiti ove godine. Reguliran nam je i siguran otkup to malo meda što imamo i ostalih pčelinjih proizvoda po odličnim cijenama, europske potpore stižu sa svih strana... Odlična godina, nema što! Svi sretni i nasmijani kao u reklamama za teleoperatere ili neki deterdžent...

Moram biti tako sarkastičan jer nam je ove godine preostalo još samo da se malo opustimo i ne razmišljamo o svakodnevnim problemima i teškoćama. Posebno se svi živciramo oko naših pčela, kako će biti, jesmo li sve poduzeli što je trebalo, hrana, varoa, grabeži i svašta drugo. Eto, zaista je ova 2016. bila u najmanju ruku čudnovata… nekako slaba… ma zapravo nikakva. Pa prisjetimo se kratko i taksativno naše plovidbe kroz ovu godinu.



Pčelarenje s pomoćnim zajednicama

Ivica Butić
Iz ljubavi prema pčelama − uz rođakovu pomoć i supruginu podršku − počeo sam pčelariti. U samom sam početku imao četiri košnice, a nakon kratkog sam vremena postao pčelar s 48 selećih LR košnica te s 50 LR košnica na stacionaru. Moj se pčelinjak nalazi na području Zadarske županije, u mjestu koje se zove Prkos.

Postao sam tako seleći pčelar s 48 LR košnica na kontejneru te sam jako brzo shvatio da mi sve košnice nisu željene snage: dio se košnica nije razvio, dio je ostajao bez matice ili je posrijedi bila tiha smjena ili stradavanje prilikom pregleda, pa iz tih košnica nisam ni vrcao med. Preostali dio, koji se uspio razviti, donosi dosta meda. Tako je 30 košnica produktivno, a 20 ne donosi ništa zbog navedenih razloga. Odlučio sam proširiti proizvodnju. U početku je to bio još jedan kontejner, no ubrzo sam odustao, pa sam proizvodnju širio tako da sam formirao pomoćne zajednice s kojima sam uspijevao podignuti i ujednačiti snage. Moram naglasiti da sam pokušao raditi s dvjema maticama koje su bile razdvojene Snelgroveljevom daskom, no došlo je do problema kod suzbijanja rojenja jer na mom lokalitetu u svibnju pčele istodobno imaju intenzivan razvoj i nemoguće je kontrolirati dvije matice u jednoj pčelinjoj zajednici. Nakon toga sam prešao na nov sustav rada, tako da jedna proizvodna zajednica ima jednu pomoćnu zajednicu koja joj služi kao pojačanje.



Malo o varoozi, rojenju, mrazu, kiši, medu, pticama…

Zlatko Tomljanović
Većina bi pčelara 2016. godinu najradije zaboravila. Pa što je bilo tako loše u njoj? Godina je krenula odlično u gotovo svim dijelovima Lijepe Naše. Pčelice su se lijepo „izimile”, razvoj je tekao dobro, a prosječni su zimski gubici 2015./2016. bili zadovoljavajući unatoč kazivanjima nekih pčelara da su gubici u nekim krajevima Hrvatske bili viši od prosjeka. Pčelari su već najavljivali „ako se po jutru poznaje dan” da će 2016. godina biti nezaboravna. I bila je nezaboravna. No ne po prinosima, već po dramatičnim situacijama u mnogim pčelinjacima. Imali smo mraz krajem ožujka koji je oštetio u velikoj mjeri bagrem i dijelove amorfe, pa kišu i hladno vrijeme tijekom cvatnje kadulje i bagrema. Valja naglasiti da su zajednice do mraza bile u vrlo dobrom stanju. Razdoblje hladna vremena uz kišu nije bio kratkotrajno, štoviše, odužilo se, a to doprinosi pojavi rojevnog raspoloženja. Pčele su se rojile i rojile. Imali smo osjećaj da rojenje neće nikad prestati. Hladno se i kišovito vrijeme nastavlja s povremenim proplamsajima lijepa vremena. Pčelarima savjetujemo da na početku cvatnje bagrema i kadulje stave šećernu pogaču. Mnogi su pomislili da je riječ o šali. Jesmo li mogli biti očajniji od činjenice da stavljamo pogače na početku bagrema?





135. GODINA HRVATSKE PČELE


Hrvatska pčela” − jučer, danas i sutra



Vedran Lesjak
Sto trideset i pet godina kontinuiranog izlaženja časopisa „Hrvatska pčela” obljetnica je koja svakako zaslužuje svoje mjesto u časopisu. Iako smo adekvatno u časopisu popratili i obilježili 130. obljetnicu, kroz čitavu 2011. godinu, te na završnoj svečanosti u listopadu te godine u Osijeku uz proslavu dodijelili i nagrade zaslužnim pčelarima, i ova, 2016. godina svakako zaslužuje ostati zapisana u sjećanjima „Hrvatske pčele”. „Hrvatska pčela” je bogatstvo koje smo dobili u nasljedstvo i koje treba očuvati i osigurati za buduća pokoljenja naših pčelara, pa se prema njoj tako trebamo i ponašati. „Hrvatska pčela” je više od običnog časopisa, ona je naše kulturno dobro jer je od svoga prvog broja aktivno radila na razvoju pčelarstva, ali jednako tako i poticala i sudjelovala u razvoju hrvatske nacionale svijesti i identiteta.
Teško je početi priču o „Hrvatskoj pčeli”, a još ju je teže zbiti u jedan tekst. Ovdje ću dati kratak pregled i kronologiju događaja koji su obilježili ovih 135. godina. Kod pisanja tekstova koji obuhvaćaju veliko razdoblje uvijek postoji bojazan da će se nešto izostaviti, a velik se problem javlja kad treba odlučiti što spomenuti, a što ne. I iz tog je razloga, da sve bude obuhvaćeno, Hrvatski pčelarski savez 2011. godine tiskao monografiju „130. godina Hrvatske pčele” (skupina autora: S. Sršan, S. Kovačić i M. Fišer), a koja je meni bila osnova za pisanje ovog teksta.




ZNANOST


Međunarodni hrvatsko-slovenski bilateralni znanstvenoistraživački projekt (2016. − 2017.)



Ivana Tlak Gajger
Maja Ivana Smodiš Škerl
U okviru zajedničke znanstvene i tehnološke međunarodne suradnje Republike Hrvatske i Republike Slovenije početkom 2016. godine prihvaćen je zajednički prijedlog dvogodišnjega bilateralnog projekta pod nazivom „Biokemijski i histokemijski pokazatelji u srednjem crijevu medonosne pčele (Apis mellifera) nakon tretiranja nozemoze primjenom dodataka hrani”. Hrvatski dio projekta sufinancira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, dok slovenski dio financira slovensko Ministrstvo za visoko šolstvo, znanost in tehnologijo. Pritom su financirani troškovi putovanja i boravka znanstvenika u institucijama partnerskih zemalja. Hrvatski je partner Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a slovenski Kmetijski inštitut Slovenije u Ljubljani. Svaka od partnerskih institucija ima voditelja tog projekta, stoga su veterinarke dr. sc. Maja Smodiš Škerl i izv. prof. dr. sc. Ivana Tlak Gajger provele dosadašnje aktivnosti vezane uz prijavu i provedbu prve godine ovoga međunarodnog projekta. Tematika predloženog projekta vrlo je aktualna i zapravo nužna s obzirom na to da je trenutačno nozemoza tipa C vrlo raširena i često za pčelare „nevidljiva” bolest za tretiranje/kontroliranje, a za koje osim toga nema ni registriranog ni odobrenog nijednog veterinarskomedicinskog proizvoda. Zadaci partnerskih institucija podrazumijevaju primjenu zajedničkih protokola i kriterija za razradu najboljeg načina kontroliranja invazije nozemozom tipa C s obzirom na postojeće razlike u uvjetima pčelarenja. Budući da obje institucije dijele praktično iskustvo u provođenju pokusa u poljskim i laboratorijskim uvjetima, kao i u analiziranju histoloških i biokemijskih analiza, konačni je cilj postići bolju otpornost pčelinjih zajednica na invaziju mikrosporidijom Nosema ceranae, pripremiti zajednice za postizanje bolje proizvodnosti i posljedično smanjiti zimske gubitke kontroliranih pčelinjih zajednica.




ZANIMLJIVOSTI



Komunikacija unutar zajednice pčela


Zlatko Tomljanović, Marin Kovačić
Medonosna pčela (Apis mellifera L.) pripada redu opnokrilaca (Hymenoptera) i živi u socijalnoj zajednici s nekoliko desetaka tisuća pčela, nekoliko stotina trutova i maticom. Svaka jedinka ima točno određenu ulogu i funkciju u zajednici. Podjelu uloga i funkcioniranje zajednice omogućuje savršena komunikacija, a ona se kod pčela odvija uz pomoć pčelinjeg plesa i, najvećim dijelom, uz pomoć feromona. Feromoni su kemijske tvari koje izlučuju egzokrine žlijezde životinja, a izazivaju promjenu u ponašanju ili fiziologiji druge životinje iste vrste te tako djeluju kao kemijska poruka. Feromoni se izlučuju izvan organizma i djeluju na jedinke iste vrste.




Najbolje pčele?


Gvido Gržetić
Posljednjih je desetak godina svjedodžbu pčelara steklo mnogo kolega, što mlađih, što starijih. Kad pribrojimo i one koji nisu imali uvjete za to, dolazimo do broja pčelara koji je veći od 12.000. Respektabilan je to broj pčelara, a i košnica. Kroz praksu, predavanja i literaturu mnogo smo toga naučili. Usvojili smo nova pravila koja nam nameće novo vrijeme, a zanemarili pravila prirode koja su vječna. Zahvaljujući prometnim vezama i daleki nam krajevi postaju sasvim blizima, a u džepu uvijek možemo ponijeti koju kupljenu maticu. To je samo jedan u nizu naših grijeha. Danas nam normalno zvuči da su pčele (talijanke) prenesene u Sjevernu Ameriku ili Australiju jer ih ondje nije bilo. Pokušat ću poštovanim pčelarima prenijeti pogreške koje su učinjene prije više od sto godina, a u kraćim se intervalima ponavljaju nemilice do dana današnjeg. To znači da nismo dosta naučili.




Prijedlog organizacije pčelinje paše u šumi kao segment općekorisne funkcije šuma


Josip Lautar
Ovim se tekstom želi potaknuti razmišljanje o hrvatskom pčelarstvu kao aktivnom dijelu šumskog suživota, sa svim korisnim aspektima rastućega gospodarstva, ali i s ciljem da šumarstvo dobije priliku postati aktivniji partner u korištenju i koordiniranju šumskog prostora. Autor u svom razmišljanju, pored oskudne literature, koristi i svoje četrdesetogodišnje praktično iskustvo u šumskom pčelarstvu na području čabarskih šuma (Gorski Kotar.

POLOŽAJ HRVATSKOG PČELARSTVA DANAS
Za razliku od većine poljoprivrednih grana u Hrvatskoj, koje bilježe pad ili stagnaciju, hrvatsko pčelarstvo posljednjih godina ima uzlaznu putanju, što se očituje u povećanju broja pčelara. To nije rezultat ciljane politike, nego zasebne odluke pojedinaca koji se žele baviti pčelarstvom i tako sebi osigurati bolju egzistenciju.

Postojeći su pčelarski resursi kontinentalne Hrvatske, u većini slučajeva, zasijane monokulture koje su u sadašnje vrijeme najprofitabilnije. Tu pripadaju i voćnjaci i nasadi. U trajne resurse ubrajamo šume, livade, pašnjake, neobradiva zemljišta i okućnice. Od postojećih monokultura pčelari nemaju izrazite koristi jer to u većini slučajeva nisu medonosne kulture (žitarice, šećerna repa, krumpir…), osim tek nekih izuzetaka (suncokret, mahunarke ili ljekovito bilje).




KONFERENCIJA



Prvi hrvatski simpozij o vrijednosti pčelinjih proizvoda u očuvanju zdravlja



Damir Gregurić
U subotu 1. listopada 2016. u dvorani „Cres” Kongresnog centra Zagrebačkog velesajma u sklopu sajma APItera održao se stručni skup o važnosti pčelinjih proizvoda u očuvanja zdravlja pod nazivom „Apiterapija − očuvanje zdravlja pčelinjim proizvodima”. Glavni organizator prvoga ovakvog skupa u Hrvatskoj bilo je Hrvatsko apiterapijsko društvo, a suorganizatori Zagrebački velesajam, tvrtka Geromar d.o.o. iz Bestovja i obrt Biorad iz Zagreba. Moderatorica je bila dr. sc. Gordana Hegić, predsjednica Hrvatskoga apiterapijskoga društva. Skup je prijavljen Hrvatskoj liječničkoj komori, koja ga je i bodovala, što ovom događaju daje posebnu važnost, a zajedničkoj temi svih stručnih predavanja na simpoziju − apiterapiji kao dodatnoj i potpornoj metodi liječenja niza zdravstvenih tegoba i bolesti − znatno šire farmakološke i medicinske obzore. Posebna gošća na simpoziju bila je prof. dr. sc. Anica Jušić (specijalistica neurologije, umirovljena profesorica neuropsihijatrije Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i utemeljiteljica Hrvatskoga društva za hospicij / palijativnu skrb). Ona je dala punu potporu korektnoj podršci pčelinjim proizvodima te održavanju takvog oblika edukacije zainteresirane javnosti.





REPORTAŽA


Mato Idžojtić - prinosi jednog pčelara



Milan Kramer
Već 20. godinu obitelj Idžojtić, to jest Mato i Zdenka Idžojtić iz Vinkovaca povodom završetka pčelarske sezone organiziraju druženje sa svojim prijateljima pčelarima.

− Krenuli smo skromno, s proslavom u restoranu Dalmacija u Vinkovcima − objašnjava nam Mato Idžojtić. – Bilo nas je 20-ak. Nekoliko je godina s nama u organizaciju bila uključena i obitelj Danijela Kunodija, a zatim nam se pridružila obitelj Stanka Čuljka. Potom smo kupili vikendicu u mjestu Privlaka, gdje imamo stacionirani pčelinjak. Ondje smo organizirali druženja, ali smo ih zbog nesigurnih klimatskih uvjeta u posljednje vrijeme počeli održavati sa svojim dragim prijateljima pčelarima u prostorijama lovačkih društava, prvo u Ceriću, a sada u Starim Jankovcima. Gosti nam dolaze iz Vukovarsko-srijemske županije, Osijeka, Darde, Belog Manastira, Valpova, Đakova, Slavonskog Broda, Gradačca, Tuzle, Ljubljane...
 
Kako nam dalje objašnjava slavljenik Idžojtić, uvijek prije ručka za svoje prijatelje pripremi predavanje iz kuta pčelara praktičara. Ove je godine tema bila „Prosječni prinosi meda po košnici u višegodišnjem prosjeku tijekom mog pčelarenja”.




GOSPODARSTVO



Označavanje meda i mješavina pčelinjih proizvoda



Dario Lasić
Kao pasionirani ljubitelj svega vezanoga uz med i pčelinje proizvode, obilazeći pčelarske izložbe i sajmove primijetio sam da mnoga pakiranja imaju prilično loše deklaracije. I ne samo pakiranja meda (koji je ipak lakše označavati), nego posebice pakiranja ostalih pčelinjih proizvoda. Zapanjuje i činjenica da je većina pčelara toga svjesna, ali zbog dodatnih troškova odugovlače s tim, a očito se previše ne boje inspekcija.

Teško je sve zahtjeve propisa o označavanju opisati u kratkim crtama, ali treba reći da je označavanje meda propisano trima podzakonskim aktima, a to su Uredba EU br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani (čija je primjena obvezna u svim članicama Europske unije), Pravilnik o medu (koji je preuzeta EU direktiva) te nacionalni Pravilnik o uniflornom medu.




MEDONOSNO BILJE



Ljekoviti orlovac (Galega officinalis L.)



Matija Bučar
Ljekoviti orlovac prirodno je rasprostranjen na Srednjem istoku, a danas se smatra udomaćenim i na europskom i zapadnoazijskom području. Latinsko ime roda Galega složenica je od grčkih riječi gale („mlijeko”) i ega („potaknuti”), a potječe od toga što se ova biljka od davnine upotrebljavala za poticanje mliječnosti kod domaćih životinja. Ime vrste officinalis uobičajeno je za biljke s ljekovitim svojstvima.

Kad se listovi ove biljke protrljaju, ispuštaju miris sličan kozjem, od čega vjerojatno dolazi naš naziv kozja ruta (rutvica). Narodni nazivi za ovu biljku svjedoče o njezinoj čestoj upotrebi u raznim krajevima Hrvatske: piskavica, orlina, hrlina, ždraljevina, ždraljika, žeravinjak, šilj, kozjača, piskavac, piskovina, jastrebina…
 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.