Nalazite se na:
Hrvatska pčela 1/2017 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Srijeda, 28 Prosinac 2016
TEHNOLOGIJA PČELARENJA



Zimska prihrana pčelinjih zajednica


Zlatko Puškadija, Marin Kovačić
Između ostalih čimbenika, klimatske promjene posljednjih godina znatno utječu na promjene u strukturi medonosnih paša kontinentalnoga dijela Hrvatske. Istraživanja na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku pokazala su da su do 2000. godine proljetne paše (voćno-vrbova paša, uljana repica, bagrem, lipa i kesten) i ljetne paše (suncokret i ljetna livada) bile podjednako zastupljene u prinosima meda. Daljnja analiza ovih podataka pokazala je da su ljetne paše do 2000. godine bile znatno izdašnije (posebice suncokret i zlatošiba). Međutim, nakon 2005. godine, pa sve do danas, 67 posto prinosa meda u košnici dobiva se u proljeće. Ostatak prinosa meda (33 posto) dobiva se tijekom ljeta, no sve češće izostaje zbog vrlo visokih dnevnih temperatura zraka i nedostatka oborina (grafikon 1.).



Usavršena tehnika sakupljanja pčelinjeg otrova


Milan s. Matejić
Otkad je počeo uzgajati pčele, Goran Stanojević nikada nije pčelario samo „na med”. Shvatio je na samom početku da isplativost pčelarenja ovisi i o sakupljanju peluda, propolisa, stvaranju rojeva za tržište... Ako u kontekst te priče ubacimo i iz godine u godinu sve lošije i neizvjesnije pašne prilike, onda ovakav način razmišljanja jednog pčelara dobiva na važnosti.

I u slučaju sakupljanja pčelinjeg otrova Goran je razmišljao drugačije nego ostali pčelari, jer su mu mnogi postavljali pitanje kako može razmišljati o sigurnom plasmanu robe, u ovom slučaju pčelinjeg otrova, ako u našoj državi ne postoji zakonska regulativa vezana uz ovaj proizvod, a samim time ni organiziran otkup ni tržište za njega. Njegov je odgovor bio da je u cijeloj priči ključna promjena našeg načina razmišljanja o tržištu uopće, te da se moramo ugledati na to kako funkcionira zapadno tržište, odnosno da s gotovim proizvodom krenemo u potražnju kupca.

Kad i sam razmislim, ima to smisla jer se uz adekvatno čuvanje pčelinji otrov može skladištiti i nekoliko godina, a da ne izgubi na kvaliteti. U bližoj će se budućnosti možda, uz naše angažiranje, nešto i promijeniti.

Goran je u međuvremenu došao na još jednu ideju. Počeo je, u kontroliranim uvjetima i uz opsežna ispitivanja, proizvoditi kreme s pčelinjim otrovom (za vanjsku upotrebu). No o tome nešto više u nastavku teksta.




Utjecaj klimatskih promjena na pčelarstvo u Republici Hrvatskoj


Saša Prđun
Klimatske se promjene prema brojnim znanstvenim istraživanjima već odvijaju, a određene procjene upućuju na to da će čak i one najmanje imati velik utjecaj na prirodni sustav na svim razinama (od lokalne, preko regionalne, pa sve do globalne). Osim u Europi i svijetu, klimatske su promjene, naravno, uočljive i u Hrvatskoj, a trend će se nastaviti i u budućnosti.

KLIMATSKA OBILJEŽJA
Klima je jedna od najvažnijih komponenti životnog okoliša kojoj se valja prilagoditi, iskoristiti njezine prednosti, ali i zaštititi se od njezinih mogućih štetnih utjecaja. Klimu ili podneblje nekog područja u nekom razdoblju definiramo kao skup očekivanih vrijednosti meteoroloških elemenata i pojava. Na klimu utječu Sunčevo, Zemljino i atmosfersko zračenje, sastav atmosfere, oceanske i zračne struje, razdioba kopnenog i morskog leda, zemljopisna širina, reljef, razdioba kopna i mora, nadmorska visina, udaljenost od mora ili većih vodenih površina, sastav tla, biljni pokrov, a također i djelovanje čovjeka. Obično se kaže da na klimu nekog područja utječe sveukupni klimatski sustav koji je sačinjen od atmosfere, hidrosfere, kriosfere (leda), tla i biosfere, te da je klima samo „vanjska” manifestacija složenih i nelinearnih procesa unutar klimatskog sustava koji imaju svoju dinamiku i međudjelovanje. Za razliku od klime, svakodnevno vrijeme opisuje trenutačno ili kratkoročno stanje meteoroloških elemenata.






EKOLOŠKO PČELARSTVO



Sigurnost, kvaliteta i krivotvorenje meda



Zdenko Franić
Jedan od najvažnijih strateških ciljeva svake države, odnosno državne zajednice, jest osiguravanje sigurnosti hrane u smislu njezine dostupnosti, zdravstvene sigurnosti i kvalitete. Pojam „sigurnost hrane” (food safety) pritom podrazumijeva sveobuhvatnu i dinamičnu politiku čiji je cilj zaštita zdravlja i interesa potrošača te osiguravanje slobode kretanja hrane na tržištu.

Pritom je Europska unija usvojila stav Svjetske zdravstvene organizacije, koja je definirala da je sigurnost hrane „od polja do stola” zajednička odgovornost politike, poljoprivrednih proizvođača, prehrambene industrije, distributera, potrošača i znanosti. Sigurnost hrane pritom podrazumijeva zdravstveno ispravnu i prikladnu hranu duž čitavog lanca od proizvodnje do konzumacije, odnosno od polja do stola. Karike tog lanca čine: proizvodnja, prerada i skladištenje, transport, distribucija i stavljanje hrane na tržište te na koncu njezino ispravno čuvanje i priprema kod potrošača sve do trenutka konzumacije.

Nažalost, posljednjih smo tjedana svjedoci (slučaj pojave salmonele u različitim mesnim produktima nekih većih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj) da je zbog neetičnih postupaka proizvođača, ali i bezobzirnosti te korumpiranih i pohlepnih distributera, takav lanac zakazao.

Nacionalni zakoni u svakoj državi članici Europske unije daju prilično različite definicije kršenja zakonskih propisa u sljedivosti hrane. Zajednička karakteristika takvih teških zakonskih prekršaja jest ostvarivanje financijske koristi po svaku cijenu, čak i uz rizik da nesukladnosti rezultiraju i smrtnim posljedicama po krajnje potrošače.





ZNANOST



In vitro uzgoj ličinki medonosne pčele (Apis mellifera L.)


Lidija Svečnjak
Iako su medonosne pčele općepoznate kao korisni kukci koji imaju važnu ulogu oprašivanja i daju vrijedne pčelinje proizvode, pa ih u te svrhe primarno i uzgajamo, njihov uzgoj ima veliku važnost i u drugim područjima ljudske djelatnosti, primjerice u znanosti. Uz vinsku mušicu (Drosophila melanogaster, Meigen) medonosna je pčela (Apis mellifera L.) jedan od najčešćih modela organizama za proučavanje specifičnih bioloških fenomena.

Pojam in vitro (lat. „u staklu”, „pod staklom”) odnosi se na istraživanja u eksperimentalnoj biologiji koja se provode na organizmima (ili komponentama organizama) koji su izolirani iz svoje uobičajene biološke sredine, a kako bi se omogućila njihova podrobnija ili prikladnija analiza. In vitro ili umjetni uzgoj ličinki metoda je uzgoja ličinki medonosne pčele u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. U tu se svrhu uglavnom upotrebljavaju radiličke ličinke (rijetko trutovske). Ta se metoda uzgoja ličinki u posljednje vrijeme intenzivno istražuje i upotrebljava u svrhu mnogih istraživanja i ima velik istraživački potencijal. Umjetno uzgojene ličinke idealan su model za proučavanje zbog relativno kratkog razvojnog ciklusa (u radilica razvoj od jajeta do odrasle jedinke traje 21 dan). Tako su in vitro uzgojene ličinke pogodne za proučavanje učinaka pesticida, različitih patogenih mikroorganizama (uglavnom virusa i bakterija), rasta i metabolizma pčela, genetike, prehrane i uzgoja, kao i okolišnih uvjeta i utjecaja na pčele.




Moje zgode s kupljenim maticama


Gvido Gržetić
Nastavljam s rečenicom iz prošlog broja Hrvatske pčele. Prvih pet matica kupio sam u Deželi. Bili smo na izletu, kupovali su drugi, pa sam kupio i ja. Bilo je to prije mnogo godina, no sjećam se da nije sve dobro prošlo. Bilo je to „cijepljenje” na suho − bez prihrane. Moj grijeh! Dobio sam nukleus s prisilnom maticom i jedan sam morao ugasiti.

Sljedeće dvije matice (A i B) kupio sam u kolovozu 2001. godine. U prvoj godini života bile su dobre. Jedna od njih nije mogla dati više od tri dlana legla kad je bila stara godinu i pol.

Idemo do trećega registriranog uzgajivača, 250 kilometara na zapad u odnosu na drugoga. Matice (C i D) bile su prvomajske. Do kraja svibnja imaju po pet LR okvira krasnog legla. Krajem srpnja leglo je na osam LR okvira, i to nakon poduže suše, kad mu uopće nije vrijeme. Autohtone matice ili pak pčelinje zajednice ponašaju se suprotno. Polovicom travnja sljedeće godine jedna je od tih matica otišla s rojem na granu kad je imala pet LR okvira legla i sa svake strane legla prazan tamni okvir za zalegu. Matica je imala manje od godinu dana. Manje je važno što im je cijena bila 2 x 10 eura. Nakon toga je i druga matica zamijenjena.





Hižna knjižica i pčelarstvo


Nenad Strižak
Najstariji pisani tragovi o hrvatskom pčelarstvu nalaze se u gradskim statutima i sudskim raspravama. Tu se najčešće navode podaci koji zadiru u pravo vlasništva u slučaju krađe košnica i meda te prava nad odbjeglim i uhvaćenim rojevima. Pčele se spominju i u najstarijem hrvatskom pisanom zakonu, Vinodolskom zakonu, iz 1288. godine. Kako se u to vrijeme pčelarilo, to nećemo naći u tim zapisima. Takve podatke nalazimo znatno kasnije, a možemo ih dobro analizirati jer se pčelarenje košnicama bez pomičnog okvira zahvaljujući pčelarima prostokošničarima održalo do današnjih dana. Sve se svodi na postojanje, sačuvanost i dostupnost starih knjiga u kojima je opisan rad oko pčela te uspoređivanje postupaka.

Najstarijom hrvatskom publikacijom u kojoj je opisan rad oko pčela smatra se Hižna knjižica, izdana u nekoliko izdanja tijekom 18. stoljeća. Napisana je na kajkavskom jeziku (hiža na kajkavskom znači „kuća”), a njezin je originalni naslov, prema tadašnjem pravopisu: Hisna knysicza, vu koje vszakojachka vrachtva, tuliko duhovna, kuliko szveczka domachya zadersavayusze, oszebuino, kak jeden hisni goszpodar proti Boghu, y blisnyemu szvojemu poszluvanyeh morasze ponassat. Skraćeni naslov prema današnjem pravopisu glasi: Hižna knjižica vu koje vsakojačka vračtva tuliko duhovna kuliko svetska domača zaderžavaju se. Međutim, njezino postojanje, a time i sadržaj, gotovo su nepoznati u pčelarskim stručnim krugovima. U pčelarskoj literaturi jedva da je zabilježeno njezino postojanje. Vlasta Domaćinović, najupućenija osoba (po osobnoj procjeni) u prošlost hrvatskog pčelarstva, u svojim brojnim radovima ne navodi ju izravno, iako je možda negdje zabilježena tek kao neka natuknica. Za opstojanje informacije o njezinu postojanju zaslužan je akademik Ivo Tomašec, koji navodi podatke o trima izdanjima: iz 1756., 1783. i 1797. godine, te osobnim uvidom u treće izdanje, koje mu je na uvid pružio Milan Šlezić, navodi da se u poglavlju XIII. u 27 točaka daju pčelarima kratke upute za rad. Nadalje navodi da su knjige tiskane u Zagrebu, a autor nije poznat. Taj se podatak o Hižnoj knjižici koristi u Pčelarskom društvu Zagreb s ciljem čuvanja uspomene na taj značajan događaj.





REPORTAŽA



Prvo ocjenjivanje meda istočne Istre „Ripenda 2016.”


Damir Gregurić
Pčelarska udruga Labin u suradnji s Lokalnom akcijskom grupom „Istočna Istra” i uz financijsku potporu Istarske županije, Grada Labina te općina Kršan, Pićan, Raša i Sveta Nedjelja organizirala je 3. prosinca 2016. prvo ocjenjivanje kvalitete meda istočne Istre „Ripenda 2016.” Sva su se događanja − od senzorske analize meda, videoprezentacije, degustacije meda i popratnih aktivnosti do proglašenja rezultata ocjenjivačkog suda i dodjele priznanja za sudjelovanje uz prigodan domjenak za sve sudionike i posjetitelje − održavala na Katurama, u prostorijama Područne škole Osnovne škole „Ivo Lola Ribar” iz Labina.

Na „Ripendi 2016.” natjecali su se isključivo pčelari s područja istočne Istre, s ciljem promoviranja lokalnih pčelara i potencijala ovoga kraja za bavljenje pčelarstvom i apiturizmom. Na prvo ocjenjivanje meda istočne Istre stiglo je pedesetak pčelara iz Labinštine i drugih dijelova Istre i Kvarnera te predstavnika općina i drugih uzvanika. Manifestaciju je imala čast otvoriti dogradonačelnica Grada Labina Eni Modrušan, koja je pohvalila rad labinskih pčelara i naglasila da Pčelarska udruga Labin sa sve većim brojem mlađih članova ima zavidan potencijal i perspektivu za unapređenje pčelarstva Labinštine. Prisutnima se s nekoliko prigodnih riječi obratio i predsjednik Pčelarske udruge Labin Zvonko Radas, a u ime organizatora i sponzora Darko Martinović, jedan od najaktivnijih članova ove udruge, koji je već tri godine predstavnik istarskih pčelara u HPS-u. U kulturno-zabavnom dijelu programa manifestacije nastupali su talentirani učenici i učenice Osnovne glazbene škole Matka Brajše Rašana iz Labina.





GOSPODARSTVO



Odjel za kontrolu kvalitete meda Hrvatske poljoprivredne agencije



Nina Krnjak
Na ideji uspostave laboratorija za kontrolu kvalitete meda pri Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji radilo se nekoliko godina, i to u suradnji s Hrvatskim pčelarskim savezom. Cilj je bio uspostaviti laboratorij koji će biti na usluzi svim pčelarima. S provedbom ideje započelo se početkom 2011. godine, kad je Hrvatska poljoprivredna agencija nabavila analizatore i laboratorijsku opremu. Usporedno s opremanjem laboratorija počele su i intenzivne edukacije osoblja za rad u njemu. Edukacije osoblja provodile su se tijekom 2011. godine u Zavodu za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz mentorstvo profesora s katedre, ali i iz dostupne literature. Otvorenje laboratorija za kontrolu kvalitete meda bilo je u studenome 2011. Jedan od ciljeva laboratorija bila je i uspostava sustava kvalitete, pa se već u jesen 2012. godine, nakon opsežnih priprema, uspješno provela akreditacija laboratorija prema međunarodno priznatoj normi HRN EN ISO/IEC 17025 − Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija. Tada je Odjel za kontrolu kvalitete meda (OKKM) akreditirao četiri ispitne metode: određivanje sadržaja vode, električne provodnosti, hidroksimetilfurfurala i slobodne kiselosti. Ocjenu sukladnosti laboratorija prema navedenoj normi provela je Hrvatska akreditacijska agencija (HAA). Godinu dana kasnije uslijedio je i prvi nadzor sukladnosti laboratorija. Odjel za kontrolu kvalitete meda tada je proširio područje akreditacije još jednom ispitnom metodom (određivanjem aktivnosti dijastaze). Iste godine, na temelju dobivene akreditacije od Hrvatske akreditacijske agencije i podnesenog zahtjeva, Ministarstvo poljoprivrede ovlastilo je OKKM za provođenje službenih kontrola uzoraka meda prema važećem nacionalnom zakonodavstvu.




MEDONOSNO BILJE



Miloduh, sipan (Hyssopus officinalis L.)



Matija Bučar
Miloduh je zimzeleni grmić aromatična mirisa porijeklom s područja Kavkaza, sjeverozapadnog Irana i juga Europe. Stabljike mu narastu od 20 do 70 centimetara u visinu, a na bazi su razgranjene i odrvenjele. Listovi su mu nasuprotni, gotovo sjedeći, dugoljasto lancetasti, kožasti i čvrsti, sa žlijezdama koje sadržavaju eterično ulje. Nekoliko vrlo lijepih modro plavih ili ljubičastih cvjetova složeno je u pazušcima gornjih listova tako da na vršcima grana tvore prividne klasove okrenute na jednu stranu. Sjeme je sitno, tamno smeđe boje i dugo održava klijavost.

Zanimljivi su i narodni nazivi za ovu biljku: sipan, isop, izop, blagovan, sveti šipant, crkvenjak.
 
Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.