Nalazite se na:
Hrvatska pčela 6/2017 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Petak, 02 Lipanj 2017
TEHNOLOGIJA PČELARENJA


Radovi na pčelinjaku u lipnju



Dražen Špančić
Mic po mic i stigli smo sa svojim pčelicama do početka ljeta, razdoblja za koje slobodno možemo reći da za većinu pčelinjih zajednica predstavlja vrhunac razvoja. Razdoblje koje je iza nas više ne možemo vratiti, iako sam svjestan da bi ga mnogi od nas rado promijenili da to mogu. Mnogi bi pčelari sad mogli zapjevati e, moj bagreme. Neki od sreće što su ga vrcali, a oni drugi zato što su bagremovu pašu izgubili.

Pitamo se je li moguće da nam se bagrem smrzne dvije godine zaredom. Je li moguće da nam pčele u travnju i svibnju borave u zimskom klupku? Eto, nažalost, moguće je! Moj je kraj (Općina Dvor) 22. travnja pretrpio strašan mraz i debeo minus za to godišnje razdoblje, konkretno: -6 °C. Bagrem koji se nalazio na prostorima od 170 do 300 metara nadmorske visine potpuno se smrznuo. Spasila su se stabla iznad 300 metara nadmorske visine, ali samo vegetacijom jer se cvijet premrzao i doživio je šok. Takav bagrem nije davao svoj maksimum i smetala mu je svaka sitnica (kiša, južni vjetar), cvijet je brzo mijenjao boju i latice su se osipale. Jedan sam od onih koji se mogu pohvaliti da će nešto bagremova meda ipak moći izvrcati, ali nisu svi bili te sreće.

Još je žalosnija činjenica da se na istim tim lokacijama nalaze i kestenove šume, koje su se također smrzle. Stoga obavještavam pčelare koji doseljavaju pčele u Dvor na kestenovu pašu da dvaput obiđu svoje uobičajene lokacije na koje su se navikli godinama dolaziti da se ne bi dogodilo da uzalud prevale stotine kilometara u potrazi za kestenovim medom, koji će i ove godine biti vrlo tražen.




Povećavanje broja pčelinjih zajednica


Zlatko Tomljanović
KKada govorimo o tehnologiji pčelarenja, moramo se upitati kako je definirati, kako je podijeliti, odnosno kako je predočiti pčelarima. Moramo voditi brigu da tehnologija nije ista pri radu s LR i AŽ košnicama ili pak pri radu s DB košnicama. Tu su i velike geografske udaljenosti s različitim pašama unutar Hrvatske. Osim toga, neki pčelari sele košnice, a neki pčelare stacionarno. Pojedini pčelari koriste matične rešetke, drugi ih pak ne koriste. Neki pčelare s LR košnicama, ali im je tehnologija istovjetna kao da rade s AŽ košnicama, pa se nameće pitanje zašto se muče s LR-om. Vjerojatno nisu shvatili sve mogućnosti LR košnice. Posebna je priča kad stavljati pogače u proljeće ili kako spriječiti rojenje. Prevješavati okvire ili primijeniti Demareejev način suzbijanja rojenja? Uništavati li matičnjake ili upotrebljavati Snelgroveljevu dasku ili rotirati nastavak i polunastavak ili pak koristiti neke druge rotacijske metode? Ne smijemo zaboraviti ni cijenu meda jer neki pčelari mogu prodati svoju godišnju proizvodnju po cijeni od 60-70 kuna po kilogramu, a neki su sretni ako izvuku 20-30 kuna po kilogramu meda. Logično je stoga zaključiti koliko je teško pisati o tehnologiji pčelarenja.




O pčelinjem vosku


Milan Kramer
Posljednjih se 18 godina broj pčelara u Osječko-baranjskoj županiji povećao pet puta. Kako nam govore iskusni pčelari, tomu je vjerojatno pomogla recesija, ali i sustav potpora. Od samostalnosti Hrvatske ovo je četvrti vid potpore, u kojem pčelar aplicirajući na mjere 1-6 može dobiti 80 posto povrata svojih uloženih sredstava. Zbog toga je vjerojatno „hit” biti pčelar. Novopečeni su pčelari dobri kupci jer većina nema ništa od pčelarske opreme i repromaterijala, ali ni znanja. Jedan je od nužnih repromaterijala i pčelinji vosak. Potreba za voskom je velika jer samo za jednu LR košnicu (s tri nastavka) trebaju tri kilograma voska, dok za AŽ košnicu trebaju dva. Stari su pčelari prodali svoje zalihe voska, i to po „dobroj” cijeni jer je potražnja bila veća od ponude. Tu su profitirala i pčelarska poduzeća, koja su prodala desetke tona voska, a na kraju se ispostavilo čak i vrlo upitne kvalitete. Zbog potražnje i nedostatnih količina na tržištu, relativno visoke cijene i nedostatka rutinske kontrole, pčelinji je vosak često meta patvorenja. Zato danas na tržištu postoji više od 15 supstanci kojima se vosak patvori. Te supstance mogu biti različitog podrijetla (biljnog, životinjskog i mineralnog, a prisutni su i sintetski voskovi), no na tržištu su najzastupljeniji derivati petroleja (različiti tipovi parafina).



EKOLOŠKO PČELARSTVO


Med i GMO



Zdenko Franić
Posljednjih mjeseci hrvatski su nas mediji informirali da je varaždinska tvrtka Koka d.d., dio grupe Vindija, nakon stroge procedure ishodila od austrijskoga certifikacijskog tijela agroVet GmbH certifikat GMO-free1 za svježe pileće meso. Certifikacijsko tijelo agroVet akreditirano je od Austrijskog akreditacijskog tijela (Akkreditierung Austria) prema zahtjevima norme EN ISO/IEC 17065:20132 za područje definirano dokumentom Codex guideline for the definition of „GM-free production”3 i austrijskim pravilnikom o prehrambenim proizvodima (Codex Alimentarius Austriacus). Budući da, nažalost, ni jedno certifikacijsko tijelo u Hrvatskoj nije akreditirano za certifikaciju proizvodnje u kojoj nema genetičkih modifikacija, certifikaciju je provelo austrijsko certifikacijsko tijelo. Status „bez genetičke modifikacije” mora se kontrolirati kroz cijeli proces proizvodnje, „od polja do stola”. Posljedično, u proizvodnom se lancu kontroliraju poljoprivredna gospodarstva, tvrtke od kojih se nabavlja hrana, dobavljači (posebice soje) i na koncu prerađivači (certificiranog) proizvoda.

Međutim, vijest da je neki hrvatski proizvod prvi put dobio certifikat GMO-Free Production samo je djelomično točna. Naime, za ekološke proizvode Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 u preambuli, ali i članku 9., kratkim i strogim izričajem zabranjuje upotrebu GMO-a: „Upotreba GMO-a u ekološkoj proizvodnji je zabranjena.” Drugim riječima, certificirani ekološki proizvod po definiciji nije genetički modificiran te ekološki certifikat implicira i GMO-free status.



APITERAPIJA


Med kao pomoć iz prirode kod atopijskoga dermatitisa



Ivana Gobin
Atopijski dermatitis kronična je upalna kožna bolest koja se u većini slučajeva javlja u ranom djetinjstvu, no sve se češće javlja i u odrasloj dobi. Pojavljuje se zajedno s drugim alergijskim bolestima, kao što su alergijska astma, rinitis, konjunktivitis i kolitis. Atopijski je dermatitis nasljedan, a faktor rizika povećava se kod osoba koje su sklone alergijama. Kod atopijskog je dermatitisa iznimno važno redovito vlaženje kože kako bi se nadomjestila smanjena količina lipida i pojačan gubitak vode. Od davnina je poznato da med hidratizira kožu i djeluje protuupalno ublažavajući razne nadražaje kože. Upravo sadržaj šećera medu daje higroskopska svojstva, i to tako da vezuje molekule vode. Tako se na koži stvara zaštitni film koji pomaže održavati vlažnost kože, bez dodatka masnih tvari. Stoga je, izbjegavanjem potencijalnih alergena, redovitom njegom tijela i uz malu pomoć prirode, atopijski dermatitis moguće držati pod kontrolom.

ATOPIJSKI DERMATITIS
Atopijski dermatitis najčešće pogađa djecu i mlade ljude, ali se može nastaviti i u starijoj dobi. U većini slučajeva postoje periodi kada je bolest pogoršana, plamteći periodi, iza kojih slijede periodi kad se koža popravlja ili potpuno čisti, a to su remisijski periodi. Atopijski dermatitis karakteriziran je suhom i ispucanom kožom, koju prate intenzivan svrbež i pojava ekcema u obliku crvenila ili mjehurića. Ekcemi se najčešće javljaju zimi i u početku su crveni i mekani, a s vremenom postaju zadebljani i suhi. Usto se često javljaju i kraste iza ušiju te osip na obrazima, rukama i nogama.



ZNANOST


Isparljivi spojevi u nektaru, sadržaju mednog mjehura i medu od unšijske mandarine (Citrus unshiu Marc.)


Saša Prđun
Isparljivi su spojevi u posljednje vrijeme predmet istraživanja u dokazivanju botaničkog podrijetla meda. Naime, oni mogu biti specifični biomarkeri (tipični za samo jednu vrstu meda) i nespecifični biomarkeri (javljaju se kod više vrsta meda). Prema podrijetlu mogu potjecati iz same biljke (fitokemikalije), mogu nastati kao posljedica različitih reakcija fitokemikalija u pčelinjem organizmu, odnosno mogu nastati od izlučevina pčela. Istraživanje isparljivih spojeva meda počelo je 1960-ih godina, a dosad je otkriveno više od 600 različitih spojeva. Brojni su autori identificirali iste isparljive spojeve i/ili njihove metabolite u medu, odnosno u ekstraktima nektara i biljaka iz kojih potječu.

Glavni spojevi za određivanje botaničkog podrijetla meda pripadaju trima osnovnim skupinama: terpenima, norizoprenoidima i derivatima benzena. Neki su od tih spojeva opisani kao karakteristični za biljnu vrstu, dok se drugi spojevi, kao što su neki alkoholi, aldehidi i derivati furana, mogu povezati s uvjetima u kojima se odvija dorada i čuvanje meda. Isparljivi su spojevi prisutni u medu u vrlo niskim koncentracijama kao više ili manje složene smjese spojeva relativno male molekulske mase. Karakterističan miris meda ne ovisi isključivo o najzastupljenijim isparljivim spojevima jer čak i spojevi prisutni u vrlo malim koncentracijama mogu utjecati na aromu meda. Većinu isparljivih spojeva moguće je identificirati u više različitih vrsta meda, što ograničava njihovu upotrebu kao specifičnih biomarkera za karakterizaciju meda. U posljednje je vrijeme analiziran velik broj različitih vrsta meda, a većina je karakterizirana s nekoliko isparljivih i poluisparljivih spojeva (prisutnih u znatnijim koncentracijama) koji mogu poslužiti kao potencijalni biomarkeri.



ZANIMLJIVOSTI


Utjecaj tretmana protiv komaraca na pčele



Nediljko Landeka
Pčelar se uvijek zabrine kad dozna da će se u blizini njegova pčelinjaka provesti ili da je već provedeno „zaprašivanje protiv komaraca”. Kako i ne bi? Nešto što ubija komarca sigurno ubija i pčelu! No je li to baš u potpunosti tako? Mogu li se uspješno suzbijati komarci a da se pritom u opasnost ne dovodu pčele?

Za početak se moramo osvrnuti na postupke suzbijanja komaraca. Uvriježeno je mišljenje da se komarci uspješno suzbijaju „zaprašivanjem”. Stavljam to pod navodnike jer je riječ o potpuno nepravilnom izrazu, koji bi značio da se u okoliš izbacuje nekakav prah koji ubija komarce. Suzbijanje odraslih oblika komaraca naziva se zamagljivanje, a izvodi se kao hladni ili topli postupak. Zbog dimne zavjese, buke aparata za zamagljivanje, a katkad i neugodna mirisa, ljudi vjeruju da je takav način najbolji za uništavanje dosadnih krvopija. I predstavnici gradova i općina traže od ovlaštenih tvrtki da se unaprijed ugovori određen broj tretmana tijekom ljetne sezone kako bi se komarce držalo pod kontrolom. No u stvari je riječ o zabludi. Metode suzbijanja odraslih oblika komaraca dosta su neučinkovite, štetne za okoliš (i neciljane vrste, u koje ubrajamo i pčele) i ekonomski su najmanje opravdane. Naime, do pravih „okršaja” s komarcima mora doći mnogo ranije, dok su oni u leglima. Komarci se razvijaju isključivo u vodenom mediju, pa se i suzbijanje ličinki provodi tretmanima različitih vodenih površina, ali i u različitim posudama, kontejnerima, bačvama i svim mogućim recipijentima koji mogu zadržati vodu dovoljno dugo da se ličinke komaraca razviju od stadija jajašca do odraslog oblika (slika 1.). Ljeti je to razdoblje, zbog temperature vode, skraćeno na svega sedam-osam dana. Stanovnici nekog naselja mogu bitno doprinijeti smanjenju brojnosti komaraca u svom okruženju tako da ne dopuštaju nakupljanje vode na svom posjedu, okućnicama i vrtovima, a ako im voda treba, primjerice za zalijevanje vrta, mogu ju držati dobro poklopljenu ili napraviti potpunu izmjenu cijelog volumena svakih sedam dana kako se ličinke komarca ne bi razvile do odraslog oblika (slika 2.). Mnogi ljudi ne prepoznaju izgled ličinke komarca, pa stoga i ne povezuju njihovu prisutnost u vodi s pojavnosti odraslih oblika. Treba napomenuti i da su sve ovakve posude ili površine, ako se nalaze u blizini pčelinjaka, ujedno i nehigijenske pojilice.



Pregled razvoja pčelarstva na području Hrvatskog zagorja


Damir Mudrinjak
Područje Hrvatskog zagorja u ovom prikazu obuhvaća cijelu Krapinsko-zagorsku županiju, sjeverozapadni dio Zagrebačke županije te južni i zapadni dio Varaždinske županije. Uglavnom je to teritorij između Sutle, Save, Medvednice, Lonje, Varaždinsko-topličkoga gorja i porječja rijeke Bednje te granice s Republikom Slovenijom.

TRADICIONALNO PČELARENJE
Pčelinje su zajednice živjele slobodno u šumi, rojile se i nastanjivale u šupljinama stabala, pa se pčelarenje sastojalo samo od oduzimanja saća s medom iz prirodnih pčelinjih nastambi. Gnječenjem saća odvajao se med od voštine. To se radilo ručno, ali i nekim priručnim drvenim tijeskom.
Tijekom srednjeg vijeka med je uglavnom služio kao sladilo. S pojavom šećera smanjila se uporaba meda u pripremanju hrane. Med je kao sladilo potpuno istisnut iz uporabe u drugoj polovici XIX. stoljeća, s pojavom masovne proizvodnje dostupnog i sve jeftinijeg šećera.

Kad je čovjek počeo skupljati rojeve, spremao ih je u šuplje panjeve. Košnice koje su izdubljene u drvu nasljeđe su slavenskog načina pčelarenja. Daljnjim razvojem nastale su blatare, tj. košnice izrađene od šiblja i obložene blatom ili kravljom balegom. Nakon toga uslijedila je izrada pletara, tj. zvonolikih košnica izrađenih spiralnom tehnikom od strukova ražene slame. Najbrojniji pletači slame, koji su izrađivali pletare, djelovali su na lepoglavskom području, osobito u Kamenici i Žarovnici.
Pčelarstvo je bilo jedna od glavnih poljoprivrednih djelatnosti na zagorskim vlastelinstvima i plemićkim posjedima. U izvorima ima mnogo podataka o pčelarstvu koji se odnose na sudske spise nastale zbog krađa pčela i meda ili kupoprodajom oranica s košnicama. Med i vosak bili su među traženijim trgovačkim proizvodima.
Hrvatski je sabor 1626. odredio da se med može izvoziti samo iz Krapine, Varaždina i Samobora. Zabilježeno je da je Varaždin 1712. imao vlastite pčelinjake, a službeni pčelar proizvodio je medicu za potrebe građana. Vosak, koji se dobivao zagrijavanjem voštine nakon odvajanja meda, upotrebljavao se za izradbu svijeća voštanica (najviše za potrebe Crkve) te za podmazivanje pređe kod tkanja na tkalačkom stanu, dok je podrumarima služio za brtvljene bačava, a voćarima za cijepljenje voćaka.




KONFERENCIJA



Održana „7. Nacionalna konferencija o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda“



Vedran Lesjak
Ovogodišnja, sedma po redu, Nacionalna konferencija o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda, a koja se održala početkom travnja u Opatiji pod nazivom „Kako dalje?”, pružila je priliku eminentnim znanstvenicima, stručnjacima i pčelarima da prezentiraju svoja najnovija dostignuća iz područja sigurnosti i kvalitete pčelinjih proizvoda.
 
Ovaj hvalevrijedan skup, u organizaciji Hrvatskoga pčelarskog instituta i Katedre za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, pružio je pregršt novih i zanimljivih informacija. Niz predavanja domaćih i stranih predavača otvorio je rasprave koje su doprinijele boljem razumijevanju tema, a u konačnici i stvaranju niza zaključaka, kao vrlo važnoga dijela ove manifestacije. Samo spoj i razmjena informacija između znanstvenika, predstavnika vlasti i primarnih proizvođača dovodi do pozitivnih promjena čije koristi osjećaju ponajviše sami potrošači.

Među osam održanih predavanja vrlo je teško neko posebno istaknuti, a pritom ne zakinuti ostala. Kao i dosad, bile su obuhvaćene različite teme, od zakonske regulative, preko znanstvenih istraživanja, pa sve do praktičnih pčelarskih iskustava.





REPORTAŽA


12. Pazinski dani meda − više od očekivanja



Damir Gregurić
O međunarodnoj prodajno-izložbenoj manifestaciji Dani meda, koja se krajem veljače održava u Pazinu već dvanaestu godinu zaredom, pisali su brojni novinari dnevnog tiska, izvještavale su radijske i televizijske postaje, prenosili internetski portali i svi su se pritom složili u jednome: ova je priredba odavno prerasla okvire pčelarskog sajma te je izrasla u svojevrstan destinacijski brend prepoznatljiv s turističkog, gastronomskog i marketinškog aspekta mnogo šire od granica Istarske županije.

O pazinskim Danima meda govore i političari (ovo je izdanje otvorio pomoćnik ministra poljoprivrede Krešimir Ivančić) i obični ljudi: organizatori i njihovi pomagači, proizvođači meda i mednih prerađevina, izlagači opreme (ove godine njih 110 iz naše zemlje, ali i Slovenije, BiH, Srbije i Poljske), predavači, posjetitelji… Možda su ovi prvi tijekom svih ovih godina bili neizbježan, ali učinkovit čimbenik u promociji ove priredbe, no uspjeh nije došao slučajno, već je rezultat velikog entuzijazma i dobrog promišljanja svakoga detalja: od uređenja izložbenog prostora, vođenja skupina djece iz okolnih vrtića i redarske službe, preko izbora predavača i demonstratora, pa do svih ostalih zadaća nezaobilaznih u organizaciji tako velikoga događaja. Iako postoje i znanstveno-istraživački radovi o ulozi i značenju Dana meda u promociji pčelinjih proizvoda, ondje ne piše kako je bio trnovit taj put od ideje do realizacije i pretvaranja sajma u nezaobilazan element ruralnog turizma i promocije središnje Istre. Naravno da je nezaobilazna potpora glavnih pokrovitelja manifestacije, Istarske županije i Grada Pazina, u suradnji s Turističkom zajednicom središnje Istre, LAG-om Središnja Istra, pazinskim Pučkim otvorenim učilištem i svim drugim institucijama koje su se uključile u organizaciju Dana meda. No ništa od svega ne bi bilo bez truda i zalaganja aktivista volontera članova Pčelarske udruge „Lipa” (i to ne samo iz Pazina, nego i iz čitave Istre), koji nijednom u proteklih dvanaest godina nisu čekali da njihov posao obavi netko drugi, nego su sami zasukali rukave i prionuli poslu onako kako su najbolje znali i umjeli. I kad se sve tako složi − vizije, dobra volja i zajedništvo, mnogo pozitivne energije i odricanja tih vrijednih ljudi − uspjeh ne može izostati!




MEDONOSNO BILJE



Dvije žutilovke ili žutice (Genista L.)



Matija Bučar
Žutice pripadaju biljnom rodu žutilovke, koji je u Hrvatskoj zastupljen sa 16 vrsta (taksona) grmova i polugrmova iz porodice leptirnjača (Fabaceae), golih ili dlakavih, a u nekih vrsta trnovitih grančica. Listovi su im najčešće jednostavni, rjeđe sastavljeni od triju liski. Žuti, rjeđe bijeli, cvjetovi su skupljeni na vrhovima mladih grana, najčešće u uspravnim grozdovima s malo cvjetova, rjeđe od jednog do tri u pazušcima listova. Čaška je zvonasta i trorežnjasta. Vjenčić ima pet latica: jajastu zastavicu, ispružena i duguljasta krilca, a donje su dvije latice, koje tvore lađicu, manje-više srasle. Prašnici su srasli u cijev. Plod je mahuna koja se otvara s dva zaklopca.
 

 
Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.