Nalazite se na:
Hrvatska pčela 7-8/2017 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Srijeda, 12 Srpanj 2017
Image
TEHNOLOGIJA PČELARENJA



Radovi na pčelinjaku u srpnju i kolovozu



Dražen Špančić
Oko nas kruži čudna klima, za koju slobodno mogu reći da nije povoljna ni za pčele ni za pčelare. Nakon smrzavanja bagrema na red je stigla paša amorfe, koja je također jedva poslužila pčelama da se prehrane i zatrpaju plodišta obiljem peluda. Nakon amorfe cvjetala je kupina; rekao bi čovjek kao nikad dosad, ali medila nije. Zašto? Zbog kasnih mrazova? Tko bi to točno znao? Vrijeme je bilo idealno, ali pčele jedva da su izlijetale iz košnica. Uslijedila je sitnolisna lipa, koja je sasula cvijet u roku od sedam dana izgorjevši na visokim temperaturama. Ništa pretjerano dobroga za pčele u lipnju nije bilo. Dok ovo pišem, kesten je u cvatu, ali ni on ne daje pozitivne rezultate: predugo je otvoren, ali ga pčele slabo posjećuju. Moram priznati da se prvi put nalazim u ovakvoj situaciji. Pomalo sam zbunjen, ali s vjerom da će kesten ipak izvući sezonu i osigurati pčelama koliko-toliko nektara i snažne ih uvesti u sušni srpanj.

Nalazimo se u srcu ljeta i slobodno možemo reći da nam je srpanj najtopliji mjesec u godini. Glavnina pčelinjih paša u ovom mjesecu jenjava, naše matice smanjuju obim zanošenja i pčele se polako pripremaju za odgajanje dugovječnih zimskih pčela.
Srpanj je vrlo važan mjesec u pčelarstvu jer pčelari – žele li imati kvalitetne i zdrave pčele za zimovanje − sada nikako ne smiju dopustiti sebi greške jer ih kasnije neće moći ispraviti.

Lipanj nije dao previše kiše, ljeto je rano nastupilo, a s njim je vidljiva i velika suša. Biljke koje su u ovom mjesecu pčelama vrlo važne malobrojne su, a i na visokim temperaturama i bez vlage obično ne daju pčelama priliku da se prehrane.

Seleći pčelari u ovoj godini još mogu posjetiti polja zasijana suncokretom, koji čini jednu od rijetkih sigurnih paša u ovom razdoblju. Nešto manji broj pčelara zadovoljit će se brdskim livadama, koje mogu zamediti ako vrijeme bude povoljno, dok će dio pčelara svoje pčele preseliti na crnogoricu iščekujući medun.

Većina stacioniranih pčelinjaka zadovoljit će se zlatošipkom, biljkom koja sve više zauzima naša pusta polja i proplanke dajući pčelama tihu ljetnu pašu koja im omogućuje odgajanje minimalnih količina legla.




Što učiniti u slučaju uginuća pčelinjih zajednica?



Zlatko Tomljanović
Uginuće pčelinjih zajednica može se utvrditi u jednom ili u više pčelinjaka. Također, uginuća mogu biti prisutna u neposrednom okruženju ili na širem području (općina, županija) pčelinjaka u kojem je utvrđeno primarno uginuće. Pčelar o uginućima treba obavijestiti nadležnog veterinara, koji bi trebao otići na mjesto uginuća pčela, uzeti anamnezu, razgovarati s pčelarima koji su imali gubitke, ali i s pčelarima koji nisu imali gubitke, no posjeduju pčelinje zajednice u blizini pčelinjaka (do pet kilometara udaljenosti) u kojem su utvrđena uginuća te pokušati utvrditi je li riječ o pojedinačnom slučaju ili o povezanim slučajevima. Nakon toga veterinar provodi uzorkovanje i na temelju svih dostupnih podataka postavlja sumnju o razlozima uginuća, a nakon obavljenih nužnih laboratorijskih pretraga utvrđuje uzrok uginuća.

POZOR!
Uginuća se događaju tijekom cijele godine, ali su najčešća tijekom kasne jeseni ili zime, a pčelar ih najčešće utvrdi tek u proljeće sljedeće godine.

KLINIČKA SLIKA KOJA MOŽE PRETHODITI UGINUĆIMA PČELINJIH ZAJEDNICA
Ovisno o uzroku uginuća, može se istodobno pojaviti jedan ili više kliničkih znakova:
1.    naglo nestajanje pčela radilica
2.    gubitak dlačica na zatku mladih pčela
3.    pčele nemoćno trepere krilima
4.    skupljanje pčela u hrpice na vlatima trave ispred košnica
5.    pčele ne mogu letjeti
6.    pojava proljeva
7.    neugodan miris pčelinje zajednice
8.    promjene na pčelinjem leglu
9.    mala klupka pčela na saću uz prisutnu pčelinju maticu
10.    malo ili ništa uginulih pčela na podnici ili ispred košnice
11.    mnogo uginulih pčela na podnici ili ispred košnice
12.    mnogo uginulih pčela koje su prednjim dijelom tijela uvučene u stanice saća
13.    zajednica uginula − ima legla
14.    zajednica uginula − nema legla
15.    rezerve peluda i meda − nedirnute
16.    rezerve peluda i meda − ne postoje.






Suzbijanje voskovog moljaca uz pomoć preparata na bazi spora vrste Bacillus thuringiensis ssp.



Saša Perica
Sezona vrcanja na pčelinjacima u punom je jeku, a pripreme za sljedeću pašu i selidbe smetnu nam neke stvari s uma. Otkad je pčela i pčelarstva, uvijek je bilo problema s voskovim moljcima, bilo da su rojevi u šupljinama drveća, u pletarama ili u košnicama s pokretnim saćem.

Moljci su gospodarski značajni štetnici koji rade štetu hraneći se voskom, peludom i medom. Riječ je o vrstama: veliki voskov moljac (Galleria mellonella L.), mali voskov moljac (Achroia grisella Fabr.), voćni (peludni) moljac (Vitula edmansae), dok je na području Istre i Dalmacije te u dijelovima Hercegovine prisutan mediteranski brašneni moljac (Ephestia kuehniella).

Nama su najpoznatiji i najvažniji, jer nam nanose velike gospodarske štete, veliki voskov moljac i mali voskov moljac (Galleria mellonella L. i Achroia grisella Fabr.).

Te štetočine pčelinjeg saća, točnije ličinke i kukuljice, oštećuju i uništavaju saće, posebice kad je ono uskladišteno izvan košnice poslije aktivne pčelarske sezone. Voskvi moljci ne uništavaju samo saće, nego i okvire te ostale drvene dijelove košnica. Osim što uništavaju pčelinje saće i vosak, uništavaju i leglo te prenose i zarazne bolesti. Naime, kad pčelinjoj zajednici oslabi imunitet, to jest pogorša se zdravstveno stanje pčela pa one počnu slabjeti, nužno postaju i žrtve infestacije voskovim moljcima. Nema te zajednice koju oslabljenu voskov moljac neće do kraja razoriti te joj uništiti saće, a na kraju i nju. Naravno, voskove se moljce može naći i u košnicama u kojima su pčele u dobroj kondiciji. No kad su pčele u košnici zdrave, održavaju stanje pod kontrolom bez većih gospodarskih šteta. Voskov se moljac pronalazi u košnicama − i tad je pčelarima najvidljiviji – tijekom ljetnih i toplih jesenskih mjeseci, ponajprije u kontinentalnim nizinskim predjelima te posebice u priobalju i na otocima.





APITERAPIJA




Ublažavanje sunčanih opeklina na prirodan način



Ivana Gobin
Bliži se doba godišnjih odmora, pa tako i potreba da se ponovno pokrene svijest ljudi o problemu Sunčeva zračenja. Prekomjerno izlaganje štetnim Sunčevim zrakama uzrokuje opekline na koži. Ovisno o duljini izlaganja sunčanoj svjetlosti, UV indeksu i tipu kože, opekline od sunca mogu varirati od laganog crvenila do bolnih mjehura, oštećenja dubljih slojeva kože i živčanih završetaka. Prekomjerno izlaganje Sunčevu zračenju povećava i rizik od nastanka raka kože − melanoma. U slučaju razvoja opekline svakako treba prekinuti izlaganje suncu. Obavezno treba hidrirati organizam i uzimati što više tekućine. Preporučuje se tuširanje mlakom do hladnom vodom te primjena hladnih obloga. Također postoje i prirodna sredstva koja vlaže kožu, a to su mlijeko, jogurt i med.




ZNANOST



Feromoni medonosne pčele (Apis mellifera L.)  - prvi dio




Zlatko Puškadija, Marin Kovačić
Podjelu uloga među članovima pčelinje zajednice, kao i samo funkcioniranje pčelinje zajednice, omogućuje savršena komunikacija, a ona se kod pčela odvija uz pomoć pčelinjeg plesa, no najvećim dijelom uz pomoć feromona. Feromoni u pčelinjoj zajednici imaju ulogu spajanja pčela kao jedinki u jednu kohezivnu zajednicu, takozvani superorganizam. Feromoni također imaju ključnu ulogu u svim aspektima života pčelinje zajednice, od razmnožavanja do sakupljanja hrane i obrane zajednice.
Medonosna pčela (Apis mellifera L.) pripada redu opnokrilaca (Hymenoptera) i živi u socijalnoj zajednici s nekoliko desetaka tisuća radilica, nekoliko stotina trutova i maticom. Svaka jedinka ima točno određenu ulogu i funkciju u zajednici. Podjelu uloga i funkcioniranje zajednice omogućuje savršena komunikacija, a ona se kod pčela odvija uz pomoć dodira, pčelinjeg plesa i feromona. Feromoni su kemijske tvari koje izlučuju egzokrine žlijezde životinja i koje izazivaju promjenu u ponašanju ili fiziologiji druge jedinke iste vrste te tako djeluju kao kemijska poruka.




ZANIMLJIVOSTI



Podrijetlo i sigurnost meda i drugih pčelinjih proizvoda koji ulaze u sastav dodataka prehrani



Mario Vujić
Zbog vanjskih čimbenika kao što su stres, neuravnotežena prehrana i neuredne životne navike organizam pokazuje znakove otpora. Da bi tijelu nadoknadili ono što ne dobiva redovitom prehranom, sve se veći broj potrošača okreće dodacima prehrani koji dolaze iz prirode. Važno mjesto u njihovu sastavu zauzimaju pčelinji proizvodi. Pčelinji proizvodi (med, propolis, matična mliječ, pelud i pčelinji otrov) mogu se na tržištu naći kao gotovi proizvodi ili u obliku dodataka prehrani, dodatno oplemenjenih mineralima, vitaminima, biljnim ekstraktima i drugim.

ŠTO SU DODACI PREHRANI?
Dodacima prehrani smatraju se pripravci proizvedeni iz koncentriranih izvora hranjivih tvari (vitamini i minerali) ili drugih tvari s hranjivim ili fiziološkim učinkom, a koji imaju svrhu dodatno obogatiti uobičajenu prehranu s ciljem održavanja zdravlja. Oblici dodataka prehrani dozirani su kao kapsule, pastile, tablete, prah, granule, tekućine te ostali oblici koji su pripremljeni da se uzimaju u odmjerenim količinama i/ili na poseban način. Zakonsku regulativu dodataka prehrani obuhvaćaju Pravilnik o dodacima prehrani (NN 126/13) i Direktiva 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2002. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na dodatke prehrani.

ZAKON O HRANI I PODJELA NADLEŽNOSTI
Zakonom o hrani (NN 80/13, 14/14) definirana je podjela nadležnosti za pojedina područja sigurnosti hrane te su prema njemu dodaci prehrani u nadležnosti Ministarstva zdravstva. Međutim, opći propisi označavanja hrane, kao i propisi vezani uz pčelinje proizvode kao sirovine, u nadležnosti su Ministarstva poljoprivrede. Velik dio rizika proizlazi upravo iz podjele nadležnosti na ministarstva, kao i iz preklapanja djelokruga rada raznih agencija, odnosno komora, zavoda i drugih institucija Republike Hrvatske.




REPORTAŽA



Proizvode „pčelinje mlijeko” − eliksir života




Vjekoslav Hudolin
Od pčela treba iskoristiti što više proizvoda koje one skupljaju u prirodi jer su hranjivi, zdravi i ljekoviti − kaže Stjepan Vidošić, pčelar iz Siča u novogradiškoj Posavini, kraju bogatom pčelinjim pašama. On, njegova supruga Mira i njihova prijateljica Marija Pavlović iz Batrine lani su počeli proizvoditi matičnu mliječ.

− Prošla nam je godina bila eksperimentalna, proizveli smo nešto matične mliječi i sve smo prodali. Na tu nas je proizvodnju ponukalo to što na našem području gotovo nitko ne proizvodi matičnu mliječ. Za zajedničku proizvodnju odlučili smo se jer je prilično zahtjevna, stoga jedan čovjek teško može sve raditi jer je nužno pravodobno i precizno obaviti sve radnje u procesu. Ova godina malo je teža zato što je na početku proljeća bilo hladno vrijeme, pa dugo nismo mogli krenuti jer ta proizvodnja ipak traži dobre uvjete − kaže Stjepan Vidošić.

− Budući da nismo veliki seleći pčelari, razmišljali smo kako proširiti paletu svojih pčelinjih proizvoda, pa je logično da smo se odlučili i za proizvodnju matične mliječi, koja je tražena na tržištu. Već drugu godinu imamo stalne kupce, a dobivamo i nove. Sama ne bih mogla proizvoditi matičnu mliječ, pa sam se sa supružnicima Vidošić dogovorila da to radimo zajedno. To me zanima, volim raditi i mislim da bi se proizvodnji matične mliječi pčelari trebali još više posvetiti, posebice oni koji imaju stacionarne pčelinjake i barem dvije dobre paše godišnje − objašnjava Marija Pavlović zašto se s Vidošićima upustila u proizvodnju matične mliječi.





PČELARSKI VETERANI



Jakob Plavšić − pčelarska iskustva od 1945. godine



Milan Kramer
Prema pisanju mnogih iskusnih pčelara, nisam jedini koji je nastojao u pčelarstvu raditi ekonomično i korisno − na početku razgovora počeo nam je objašnjavati svoja dugogodišnja pčelarska iskustva stari i iskusni pčelar Jakob Plavšić iz Vinkovaca, koji je rođen 21. prosinca 1922. godine u Apševcima.

− Samostalno sam počeo pčelariti još 1945. godine, dok sam bio na stanu kod Apševaca. Pčelarsku školu završio sam već 1945. godine u Osijeku, u organizaciji pčelarske zadruge. Po završetku pčelarske škole počeo sam držati pčele, i to samo u AŽ košnicama. Odmah sam odlučio biti pretplatnik na stručni pčelarski časopis Pčela, iz kojeg sam došao do mnogih saznanja o pčelarstvu. Nakon što sam s vremenom postao iskusan pčelar, prenosio sam svoja stečena znanja novim pčelarima. Tako mnoge radnje koje su za početnike obavezne ja nisam radio. Klasične preglede u proljeće i u jesen, kuckanje zimi i osluškivanje na letu, ali i neke druge poslove koje si iskusni pčelar može dopustiti, ja ne radim. Međutim, sve važnije radnje oko razvoja i liječenja od bolesti ne propuštam. Košnice otvaram samo kad su potrebne određene radnje. Pčele ne prihranjujem sirupom, nego ostavljam veće zalihe meda u jesen,  tako da su u medištu po dva okvira meda koje u proljeće otklapam i usput poprskam vodom u koju stavim određena dezinfekcijska sredstva. Pojila koristim samo da bih u proljeće dao lijek protiv nozemoze i eventualno drugih bolesti. Medište u jesen ne zatvaram niti ga u proljeće otvaram. Najviše pratim svakog pčelca na letu i vidim ako je neki sumnjiv; tada ga pregledam. Dakle, osim praćenja leta, kod otklapanja mednih okvira vidim snagu pčela, pa otklopim meda prema njihovoj snazi. Kako se pčelci razvijaju, tako otklapam sve veće plohe meda da mi prerade eventualno kristaliziran med i prenesu ga oko klupka. Dakle, za ovakav, moj način pčelarenja gotovo i ne trebaju hranilice. Pokušao sam u ljetno bespašno vrijeme dodati vodu u hranilice, ako je potrebno s nekim lijekom, i to je uspjelo. Dakle bez sirupa. Košnice još otvaram pri dodavanju satnih osnova ili već izrađenih novih okvira koje grade pomoćni pčelci i nukleusi. Za vrijeme rojevnog nagona opet izvana pratim društva koja se brade i tada ih cijele pregledam. Kod vrcanja otvaram samo medište, a ako pomažem slabiće, onda zatvoreno leglo od jakih društava stavljam u medište. Kod osnovnih pčelaca medišta upotrebljavam i za izradu saća, i to tako da na krajeve stavljam jedan ili dva okvira sa satnim osnovama jer u medištu pčele nikad ne grade trutovsko saće. Kad su satne osnove napola izgrađene, stavljam ih u plodište.




MEDONOSNO BILJE



Mjesečnica (Lunaria L.)



Matija Bučar
Mjesečnice ili srebrenke lijepe su trajne biljke koje mogu narasti od 30 do 140 centimetara u visinu. Stabljika im je uspravna, dlakava, u gornjem dijelu razgranjena. Listovi su veliki, srcoliki, zašiljena vrha te nepravilno nazubljeni, a na licu su i naličju zagasito zeleni i hrapavi.

Kod jednogodišnje mjesečnice (L. annua) cvjetovi su veliki, grimizno crveni ili ljubičasti, rjeđe bijeli, a razvijaju se u cvatovima pri vrhu biljke, i to od travnja do lipnja. Kod trajne mjesečnice (L. rediviva) mirisni svijetlo ljubičasti ili ljubičasti cvjetovi skupljeni su u rahle grozdove na 10-15 centimetara dugim stapkama. Cvjetovi se razvijaju od svibnja do srpnja. Od trajne je mjesečnice jednogodišnju vrstu najlakše razlikovati po obliku plodova jer su oni široko eliptični i zaobljeni, ali su i plosnati i imaju srebrnastu pregradu. Kad plodovi sazru, komuške se rastvore, a sjemenke ispadnu. Zbog lijepih cvjetova i plodova ove se krstašice često uzgajaju u vrtovima i parkovima.
 
Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.