Nalazite se na:
Hrvatska pčela 4/2018 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Srijeda, 28 Ožujak 2018
TEHNOLOGIJA PČELARENJA



Radovi na pčelinjaku u travnju



Darko Vukašinović
Travanj je mjesec najburnijeg razvoja pčelinje zajednice i zasigurno jedan od mjeseci kad pčelari na pčelinjacima imaju obilje posla. Sad je vrijeme kad pčelari trebaju sve svoje znanje i iskustvo pokazati u praksi. U travnju se prirodno javljaju i prvi rojevi, no rojenje je s aspekta prinosa pčelinjih proizvoda nepoželjna pojava i težnja što jačim zajednicama lako može završiti nepovoljno po pčelara jer je zarojena ili izrojena zajednica dostigla svoj vrhunac i možemo reći da se na neki način „ulijenila”. Pojednostavljeno rečeno, u travnju se definira snaga zajednica za predstojeću glavnu pašu i cilj je u nju krenuti sa zajednicama koje su na vrhuncu sakupljačkog nagona. Međutim, u pčelarstvu se do uspjeha ne može doći tako da se „krene ranije”. Svi oni koji nisu stigli obaviti prvi temeljiti pregled zajednica u ožujku imaju dovoljno vremena da ga obave do sredine travnja. Rekao bih čak da je pregled u ožujku nepotreban angažman, da ne kažem i štetan, jer se tad najčešće tek utvrdi stanje zajednice, a obično se ne može ništa poduzeti jer su zajednice još uvijek nedovoljno razvijene za bilo kakve intervencije poput proširenja prostora za leglo. Stoga neki iskusni pčelari pregled svjesno obavljaju početkom travnja, obavljajući odmah i neke od prvih zahvata u plodištu, primjerice odmicanje peludnih blokada kod najjačih zajednica. Unos peluda i nektara obično se intenzivira tek koncem ožujka i u prvim danima travnja, no to su ipak minorne i nedovoljne količine da bi zaprijetile eventualnim blokiranjem prostora plodišta do te mjere da se zajednica zaroji. Ne smijemo zaboraviti da je travanj katkad obilježen hladnoćom i kišovitim vremenom, pa je kontrola zaliha hrane jedna od važnijih stvari na koju treba paziti početkom mjeseca. Zajednice sa slabijim zalihama potrebno je prvom prilikom obilnije prihraniti jer je potrošnja hrane sad znatna, a broj je položenih jajašaca u ovisnosti o raspoloživim zalihama hrane, odnosno samo je obilje hrane jamstvo maksimalnog iskorištenja potencijala matica. Cvatnja proljetnica i najranijeg voća nastavlja se na cvatnju vrbe, pa prvi dani travnja zaista pčelama pružaju priliku da si obilno obnove peludne zalihe kao glavni zamašnjak burnog razvoja u danima koji dolaze (slika 1.). Dnevni unosi nektara pomalo premašuju potrošnju, koja u ovo vrijeme intenzivnog širenje legla i nije mala. U travnju obilno cvatu šljive i višnje, a po livadama i na tlu u šljivicima osim obilja mrtve koprive zažuti se i maslačak. Na to se nastavlja cvatnja jabuka, svojevrsni prijelomni trenutak kad u zajednicama sve više jača rojevni nagon. Pred nama su, dakle, dani kad je potrebno povesti računa o tome da se matici osigura što više prostora na saću jer će jaja koja se sad polažu biti udarna radna snaga tijekom svibnja, početkom kojega nas u kontinentalnom dijelu čeka vrlo izdašna bagremova paša.




Aktivirajte pojila za pčele


Josip Križ
Kao svako drugo biće na Zemlji, i pčele imaju određene potrebe za vodom. Istina, te se potrebe dosta razlikuju i ovise o godišnjem dobu. Tako je zimi pčelama potrebno najmanje vode, zato im i nije potrebno davati ju iz posebnih izvora. Dovoljna će količina vode biti i ona koja se nalazi u medu, a kako se određene količine vlage oslobađaju tijekom zimovanja u košnici, vodena će se para kondenzirati na stijenkama košnice, na okvirima pa i na samom saću te će to zadovoljiti životne potrebe pčela za vodom. Međutim, potrebe za vodom rastu na kraju zime i početkom proljeća, kada pčele počinju s intenzivnim razvojem legla, odnosno kada je unos peluda mnogo veći od unosa nektara, pa je voda potrebna za pripremu hrane za leglo. Potreba za vodom iz vanjskih izvora bit će znatno smanjena u trenutku kad unos nektara postane veći od unosa peluda, jer nektar sadržava mnogo vode. Najveće potrebe za vodom pčele imaju prilikom dodavanja šećerno-mednih pogača, pa je stoga pčelama prijeko potrebno osigurati trajne izvore vode u neposrednoj blizini pčelinjaka. Čim vremenske prilike dopuste i nakon što se dodaju pogače kao stimulacija (jer pogača nije sredstvo prihrane, nego isključivo sredstvo za stimulaciju), potrebno je aktivirati pojilice. Pojilice je najbolje postaviti na osunčano mjesto, ali u zavjetrini, u neposrednoj blizini pčelinjaka. Postavljanje pojilica iznimno je važno jer je u njima voda potpuno čista, a kako su pojilice jako blizu pčelinjaka, znatno će manji broj pčela biti angažiran za donošenje vode, pa će veći dio sabiračica biti iskorišten za unos nektara i peluda, što će itekako utjecati na veće prinose i brži razvoj legla. Tijekom ljetnih mjeseci, posebice ako nema rose, jako raste potreba za vodom. Radi boljeg predočavanja spomenut ću da je u zimskim mjesecima potrošnja vode svega nekoliko grama po pčelinjoj zajednici, dok je ta potreba u ljetnim mjesecima i nekoliko litara po zajednici.




Moderan način borbe s varom


Dražen Špančić
Već je desecima godina − svi ćemo se složiti − varoa najveća muka svih pčelara, bilo da je riječ o pčelarima hobistima ili profesionalnim pčelarima, a varoa je teška muka i pčelama koje žive u svojim prirodnim staništima. Kamo god krenuli u pčelarstvu, varoa nas koči svojim štetnim djelovanjem po pčelinje zajednice. Dakle, varooza je nametnička bolest odraslih pčela i pčelinjeg legla koju uzrokuje grinja Varroa destructor. Oplođene ženke varoe parazitiraju na pčelama i hrane se hemolimfom, dok jaja polažu u radiličke i trutovske stanice poklopljenoga pčelinjeg legla. Bolest traje dugo, a kad se razvije velik broj parazita, pčelinja zajednica brzo slabi i na kraju u potpunosti propada.

Osim toga što same varoe pčelama ugrožavaju život, problem je i u tome što prenose i više od dvadeset virusa, koji u ovom slučaju djeluju kobno po pčelinje zajednice. Poznato je da je glavnina virusa oduvijek prisutna među pčelama, ali nisu bili tolika opasnost za njih dok varoa svojim djelovanjem pčelama nije srušila imunitet. Nekoć smo mogli u jesen tretiranjem srušiti na tisuće varoa i zajednica bi uredno prezimila. Danas tretmanom srušimo petsto varoa, a zajednica tijekom zime propadne zbog prisustva virusa.




GOSPODARSTVO



Pčelinji vosak u pčelarskom sektoru



Lidija Svečnjak
Složena situacija u vezi s ispitivanjem kakvoće (autentičnosti) pčelinjeg voska u pčelarskom sektoru i zabrinjavajuće stanje na tržištu satnih osnova, koje je preplavljeno patvorenim materijalom, posljedica su niza čimbenika, među kojima su najvažniji sljedeći:
•    visoka cijena pčelinjeg voska, koja ga čini čestom metom patvorenja
•    nedostatne količine pčelinjeg voska na tržištu
•    neadekvatna deklaracija proizvoda od pčelinjeg voska (satne osnove na tržištu nemaju seriju ili LOT broj koji bi u svojstvu kontrolnog broja proizvoda jamčio sljedivost, a za koji bi se mogla vezati i službena analiza)
•    neusklađenost i/ili neprovođenje zakonskih odredbi vezanih uz tržište Europske unije i pčelinji vosak
•    nedostatak rutinske kontrole kakvoće
•    neusklađenost i ograničena dostupnost analitičkih metoda za ispitivanje autentičnosti pčelinjeg voska
•    neodgovornost i/ili neetičnost poslovanja dionika u procesu proizvodnje i distribucije satnih osnova.

VAŽNOST AUTENTIČNOSTI PČELINJEG VOSKA
Kada govorimo patvorenju pčelinjeg voska, to se ponajprije odnosi na patvorenje satnih osnova, kojima se patvoreni vosak nanovo unosi u tehnologiju pčelarenja jer prethodno ne podliježe kontroli, to jest analitičkom ispitivanju autentičnosti. Tako se kontaminirani pčelinji vosak i patvorine koje sadržava već dugi niz godina „kronično” akumuliraju i cirkuliraju u procesu proizvodnje satnih osnova. Istraživanjima je dokazano da prosječna rezidualna količina parafina nakon izgradnje saća na satnim osnovama patvorenima parafinom te pretapanja tog saća premašuje 50 posto inicijalno unesene količine parafina. To zapravo znači da pčele nadogradnjom djevičanskog saća mogu samo djelomično „neutralizirati” početno unesenu količinu patvorina.





REPORTAŽA



Sajamska sezona počela 14. Međunarodnim pčelarskim sajmom u Gudovcu



Vedran Lesjak
Na sajamskom prostoru u Gudovcu kraj Bjelovara održan je 14. Međunarodni pčelarski sajam, kao prva sajamska manifestacija Bjelovarskog sajma, ali i prva sajamska pčelarska manifestacija u 2018. godini. Sajam koji se već tradicionalno održava početkom veljače najveći je takve vrste u Hrvatskoj, ali i u okružju.

Na ovogodišnjem su sajmu na oko 4000 kvadrata svoje proizvode i opremu izlagala 134 izlagača iz Hrvatske te osam iz inozemstva. Svoje su proizvode prvi put izlagali proizvođači opreme iz Litve, Grčke i Ujedinjenoga Kraljevstva.

Na otvorenju su se okupljenim pčelarima obratili mnogi uzvanici, a sajam je u ime ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića otvorenim proglasio Tugomir Majdak, državni tajnik Ministarstva poljoprivrede. U svom se govoru gospodin Majdak dotaknuo problema sve većeg uvoza, napomenuvši da proizvodimo između 8000 i 10000 tona meda, no da smo izvezli svega 374 tone. S druge strane, uvezli smo gotovo 1300 tona meda, od čega čak 40 posto iz Kine. Naveo je i da resorno ministarstvo provodi mjere poticaja da bi se povećala proizvodnja meda i pčelarskih proizvoda, a time i izvoz, odnosno da bi se dugoročno ublažio trend uvoza meda.




U Pazinu održani 13. Dani meda


Damir Gregurić
U petak i subotu 23. i 24. veljače 2018. godine u Školsko-gradskoj sportskoj dvorani u Pazinu održano je trinaesto izdanje manifestacije Dani meda, međunarodne prodajne izložbe pčelarske opreme i pčelarskih proizvoda te stručno-edukativnog skupa u organizaciji Udruge pčelara „Lipa” iz Pazina.

Svečano otvorenje 13. Dana meda upriličeno je u petak 23. veljače 2018. godine u 10 sati. Pozdravne su riječi prisutnim izlagačima i posjetiteljima iz Hrvatske, Slovenije i Italije uputili organizatori manifestacije i njihovi uzvanici. Pazinski gradonačelnik Renato Krulčić posjetiteljima je poželio slastan i ugodan boravak u Pazinu, dok je predsjednik Udruge pčelara „Lipa” Ranko Anđelini govorio o projektu zajedničke hrvatsko-slovenske zaštite Istarskog meda, za koji je specifikacija dovršena i trenutačno je na stručnoj verifikaciji u hrvatskom i slovenskom resornom ministarstvu. Prema specifikaciji se Istarski/Istrski med proizvodi na području Istarske županije, slovenskoga dijela Istre i Liburnije te na otocima Cresu i Lošinju, a riječ je o medu od kestena, bagrema, vrijeska, lipe i kadulje, odnosno o bjelogoričnome medljkovcu.




Održana 18. Zlatna pčela u Topuskom


Mladen Stubljar
Nigdje u nas toliko kestena ili kostanja kao na Banovini, od Petrove i Zrinske gore sve do Hrvatske Kostajnice i Dvora na Uni. Pa ni meda od kestena nigdje kao na prigodnim štandovima u dugim hodnicima Lječilišta Topusko za održavanja još jedne, ove godine 18. Zlatne pčele, znanstveno-edukativne manifestacije na kojoj se istodobno održalo i županijsko ocjenjivanje meda.

No mnogi pčelari tvrde da je kesten ugrožen. Devastacija kestenovih šuma uzela je maha, a ni sječa ne staje. „Za Hrvatske šume”, kaže dr. sc. Zdenko Franić, „to je tek nekvalitetno drvo, dobro za proizvodnju celuloze, jer oni zapravo ne vide koliko kesten dobiva na dodanoj vrijednosti kao kestenova paša. Pa i posebice stoga što je već pet godina u tijeku postupak brendiranja kestenova meda s Banovine, koji bi s europskom oznakom zaštite izvornosti ili geografskog porijekla dobio tri puta veću cijenu.” Postupak brendiranja potrajat će još tri godine, a u njemu je važna i povijest pčelarstva regije, pa je dr. Franić baš u Topuskom obznanio otkriće o prvom spominjanju Topuskog i meda još 1211. godine. Naime, kralj Andrija II. Arpadović u utemeljiteljskoj ispravi za cistercitski samostan precizirao je da moraju dobiti i kabal meda, dakle 56,6 litara. A zanimljiv je i sljedeći podatak. Godine 1577. nadvojvoda Ernest Habsburški zahtijeva da vojne postrojbe u petrinjskom kraju godišnje dobiju 1250 kilograma meda. Modernim jezikom govoreći, dobivali su čiste, prirodne energetske pločice.




MEDONOSNO BILJE



Uspješan uzgoj facelije (Phacelia tanacetifolia)



Dražen Jakupec
Facelija je jednogodišnja biljka koja se upotrebljava u ratarstvu kao zelena masa za zaoravanje i obogaćivanje tla, a sve se više sadi i kao pčelinja paša. Ne bih previše pisao o općim informacijama o faceliji (o njezinu porijeklu i sličnim podacima) jer se o tome dosta može naći i na internetu. Govorit ću više o vlastitom iskustvu sijanja facelije tijekom desetak godina, pri čemu posljednjih pet godina sijem faceliju na površinama većima od deset hektara. Počeo sam tako da sam od jednoga starog pčelara došao do nekoliko kilograma sjemena koje je on godinama držao na tavanu. Ponukan mnogim napisima u literaturi, počeo sam sijati najprije na manjim površinama, a potom i na većima. Faceliju sijem ponajprije zbog proizvodnje matica i uspješnog razvitka oplodnjaka bez dodavanja pogača te ikakve prihrane tijekom cijele cvatnje facelije. Pritom, što mi je i najvažnije, nema pojave grabeži tijekom paše facelije, a na oplodnoj stanici imam stotinjak košnica koje mi služe kao trutovske i razvojne zajednice te oko 1500 oplodnjaka, koje svakodnevno otvaram. Nepotrebno je dodatno govoriti da je za uspješan razvoj pčelinje zajednice nužno najprije osigurati kvalitetnu peludnu pašu, a pelud od facelije pripada skupini peluda najbogatijega bjelančevinama, pa stoga pčele i ostali oprašivači neopisivo rado posjećuju ovu biljku. Katkad je na kvadratnom metru moguće izbrojiti i do sto pčela te desetak bumbara.




Dvolisni procjepak (Scilla bifolia L.)


Matija Bučar
Dvolisni je procjepak nježna trajnica visoka do 25 centimetara. Ima dva prizemna duga i uska, a prema gore razmaknuta lista, zbog čega se i zove dvolisni procjepak. Listovi gotovo do polovice obavijaju stabljiku, koja na vrhu nosi od dva do pet cvjetova. Biljka se ističe zvjezdastim, raširenim cvjetovima koji su modri poput neba ili ljubičastomodre boje. Prašnici su dugi i tamnoljubičaste su boje.

Stručni naziv za rod (Scilla) potječe od grčke riječi skilla, koja se odnosi na ljekovitu lukovicu ovih biljaka (Bulbus scillae). Ime vrste (bifolia) znači „dvolisna”.
 
Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.