Nalazite se na:
Hrvatska pčela 7-8/2011 Ispis E-mail
Vedran Lesjak   
Srijeda, 06 Srpanj 2011

TEHNOLOGIJA PČELARENJA

 

Radovi na pčelinjaku u srpnju i kolovozu

 

 

STJEPAN VUKOVIĆ

Srpanj i kolovoz su ljetni mjeseci u kojima se javljaju velike vrućine. U takvim uvjetima većina biljaka prestaje mediti i paša prestaje te nastaje bezpašni period. U tom periodu pčelari otpočinju s pripremama pčelinjih zajednica za sljedeću godinu kroz provođenje sljedećih radova:

· prihrana pčelinjih zajednica,

· liječenje pčelinjih zajednica,

· poduzimanje mjera za sprječavanje grabeži na pčelinjacima,

· poduzimanje mjera za sprječavanje utjecaja visokih temperatura,

· osiguranje dovoljne količine vode pčelama,

· suzbijanje osa i stršljena,

· zamjena dotrajalih matica.

 

 

 

Kako čuvati pčelinje matice?

 

JOSIP KRIŽ

Uzgajivači matica, pčelari s većim brojem košnica, a često i oni s manjim brojem košnica, imaju potrebu za maticama u različitom vremenu. Pod čuvanjem se podrazumijeva držanje matice izvan pčelinje zajednice. U svim slučajevima čuvanja matice ne radi se o tome da matica ostane živa. Pod ovim pojmom se podrazumijeva takva vrsta zaštite matice kojom se ne umanjuje njezina kvaliteta. Kada matica, koja je izvađena iz pčelinje zajednice, iz bilo kojeg razloga ugine, onda to nije najveća šteta. Daleko je veća šteta kada loši uvjeti zaštite djelomično oštete maticu i kada ju kao takvu koristimo u pčelinjoj zajednici. Upravo iz tog razloga svako neadekvatno čuvanje matice izvan pčelinje zajednice je jako rizično. Ukoliko smo iz bilo kojih razloga primorani, njezina zaštita i metode kojima se služimo moraju biti povezane i sigurne kako ne bi došlo do oštećenja matice. Niti u jednom trenutku matica ne smije biti bez hrane i najmanje 5 do 6 pčela pratilja, a temperatura mora biti od 25 ºC do 28 ºC, a vlažnost zraka treba biti oko 65 posto.

 

 

 

Pčele u vrškarama

 

 

MILOŠ MILOSAVLJEVIĆ

Stoljećima su naši stari naseljavali vrškare pčelama prirodnoga roja, stoga ja i danas isključivo prirodnim rojem naseljavam svoje vrškare. I to tako što vodim računa da prve rojeve pčela, kod nas zvani prvijenci, useljavam u nešto veće vrškare, dok druge rojeve - drugake ili drugence, kao i treće rojeve ili trećake, useljavam u zapreminski manje vrškare.

 

Prvi rojevi – prvijenci, brojčano su snažna pčelinja zajednica koja u vrškari vrlo brzo sagradi kompletno saće i donese znatne količine meda, peluda, propolisa... Tako napunjene vrškare dižem na tijelo košnice nastavljače i uz jedan okvir legla u nastavku privolim maticu da prihvati dodatno tijelo, a uz pomoć matične rešetke spriječim maticu da se više ne može vraćati u vrškaru. Nakon dvadesetak i nešto dana vrškara je bez legla i u većini slučajeva gotovo puna kvalitetnim medom u saću, uz dodatak peluda i propolisa.

 

 

 

 

Tehnološke inovacije u pčelarstvu

 

 

MLADEN JEZIDŽIĆ

Pčelar sam iz Zadra i imam 50 pčelinjih zajednica. Po zanimanju sam elektromehaničar, a pčelarstvom se bavim tri godine, tako da se može reći da sam još uvijek početnik. Ovo izuzetno zanimanje me je privuklo tijekom pomaganja iskusnom pčelaru Josi Marunu, koji me je i uveo u pčelarstvo, te se i njemu ovim putem od srca zahvaljujem.

 

Pčele su me privukle na neki poseban način, koji ne mogu objasniti riječima, a mnogi pčelari će me u tome razumjeti.

 

POJILICA

Povod mog pisanja je higijenska pojilica za pčele koju sam konstruirao sa željom da se objavi u našem pčelarskom listu „Hrvatska pčela“. Ova pojilica odnosu na druge pojilice, s kojima sam se upoznao, ima nekoliko prednosti - jednostavna je za napraviti, jeftina, higijenska, jednostavna je za čistiti i pčele rado piju iz nje vodu. To sam i u praksi provjerio, evo, već drugu sezonu.

 

 

EKOLOŠKO PČELARENJE

 

Gdje je ekološko pčelarstvo? - 2. dio

 

 

LOVRO KRNIĆ

U prošlom broju našeg cijenjenog časopisa naveo sam dobre strane ekološkog pčelarstva, kao i ono negativno što nas je pratilo u proteklih 10 godina. Sada želim dati smjernice kako bi trebali raditi ubuduće. Siguran sam da je svaki ekološki pčelar član udruge ili pčelarskog društva u svom mjestu ili gradu, a time je i član Hrvatskog pčelarskog saveza, naše krovne organizacije. Mnogi od nas ekoloških pčelara su i članovi Udruge ekoloških poljoprivrednih proizvođača Hrvatske, koju uspješno vodi gospodin Mario Sever. Također je većina ekoloških pčelara organizirana u udrugu ekoloških pčelara svojeg mjesta ili županije, ili su članovi udruge ekoloških poljoprivrednih proizvođača svog mjesta ili županije. Sve nabrojane udruge i organizacije i članstvo u njima je dobro radi promocije i prodaje ekološkog meda, ali nedostaje jedna vrlo važna karika. Trebali bi osnovati Udrugu ili Savez ekoloških pčelara na nivou Hrvatske, i tako pomoći u komunikaciji sa Hrvatski pčelarskim savezom.

 

 

 

ZNANOST

 

Varooza – najveći problem suvremenog pčelarstva

 

DOC. DR. SC. IVANA TLAK GAJGER, DR. MED. VET.

MARIN ŠPIGELSKI, DR. MED. VET.

VETERINARSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA

Varooza je nametnička bolest odraslih pčela i pčelinjeg legla prouzročena grinjama Varroa destructor. Ženke nametnika žive i hrane se na odraslim pčelama, a jajašca polažu uz pčelinje leglo. Svi razvojni oblici grinje, osim jajašca, sišu hemolimfu pčelinjim ličinkama i kukuljicama, te se promjene mogu ustvrditi i u leglu i na odraslim pčelama. Hemofagna pčelinja grinja V. destructor unatoč njenom utvrđivanju prije tridesetak godina još uvijek predstavlja jednu od najvećih prijetnji suvremenom pčelarstvu. Niti jedan drugi patogeni mikroorganizam, nametnik ili štetnik nije prouzročio tako značajan negativni utjecaj na uzgoj pčela kroz dugu povijest pčelarstva. U literaturnim podacima navodi se nekoliko razloga za ”posebni” status navedene grinje:

· V. destructor je ”novi” nametnik medonosne pčele (Apis mellifera) koja nema razvijene obrambene mehanizme, i u tom smislu - izostaje uravnotežen odnos između nametnika i domaćina.

· V. destructor se u kratkom vremenskom razdoblju proširila diljem svijeta i poprilično je teško pronaći pčelinju zajednicu u kojoj nema grinja, osim u Australiji.

· učestala i višekratna primjena raznih akaricida povisuje troškove uzgoja pčela i povećava rizik pojave ostataka štetnih tvari (rezidua) u pčelinjim proizvodima.

· grinja V. destructor smatra se ključnim čimbenikom u opadanju broja pčelinjih zajednica u Europi, a što posljedično uzrokuje pad broja prirodnih oprašivača i ugrožava razvoj bioraznolikosti u prirodnim eko-sustavima.

 

 

ZANIMLJIVOSTI

 

Bakrenim svitkom protiv osa

 

TOMISLAV PAVLOVIĆ

ovaj članak u suštini nije materijal prvenstveno namijenjen pčelarstvu, već zaštiti ranih sorti grožđa u malim nasadama (brajde), a samo usput dodiruje zaštitu pčela i pčela od napada osa. Međutim, promatrano kroz materijalnu vrijednost, za pčele može biti od velike koristi. Prvenstveno je bilo zamišljeno da se štampa u Gospodarskom listu, ali kako zbog zauzetosti drugim problemima Gospodarski list nije u stanju da s izdavanjem članka izađe prije napada osa na rane sorte grožđa, susretljivošću redakcije Hrvatske pčele bit će zainteresiranima dostupan na vrijeme, na čemu će mi biti zahvalni svi oni koji će se obradovati sačuvanom grožđu već ove godine.

 

 

Znanstvenici otkrili 4 nova virusa

 

IVANA BERG-DIVALD

U lipanjskom broju znanstvenog časopisa PloS ONE objavljena je studija o novim virusima koju su izradili znanstvenici sa Odsjeka za medicinu, biokemiju, biofiziku i mikrobiologiju na Kalifornijskom Sveučilištu u San Franciscu, izvijestio je SPOS.

 

Charles Runckel, Michelle L. Flenniken, Juan C. Engel, J. Graham Ruby, Donald Ganem, Raul Andino, Joseph L. DeRisi, osim 23 poznata virusa, pronašli su i znanosti do sada potpuno nepoznata - 4 nova RNA virusa!

 

 

Velški znanstvenici u potrazi za super medom

 

IVANA BERG-DIVALD

Naime, znanstveni tim sa Sveučilišta iz Cardiffa vjeruje da proučavanjem lokalno proizvedenog meda mogu naići na onaj poseban - koji posjeduje najbolja svojstva za borbu protiv bakterija otpornih na antibiotike.

 

Opsežno istraživanje i akcija prikupljanja meda odvija se u suradnji Farmaceutske škole i Nacionalnog botaničkog vrta u Walesu, čiji timovi ispituju pristigle uzorke – koji će im ujedno poslužiti i za otkrivanje novih biljnih izvora lijekova, tj. ova će informacija znanstvenicima poslužiti za identificiranje biljaka iz kojih bi se eventualno mogli razviti novi lijekovi.

 

 

REPORTAŽA

 

 

Pčele se kulturno uzdižu i kroz igru ugroženu vrstu podižu!

 

IVANA BERG-DIVALD

Galerija Klovićevi dvori postala je krajem svibnja novi dom brojnih medonosnih pčela koje su se, sukladno svom položaju u eko-sustavu, nastanile na skulpturi docenta kiparstva Umjetničke akademije u Osijeku Denisa Kraškovića, pod nazivom Spasi ugroženu gljivu.

 

- Jutros me je iznenadila, za mene vesela vijest, jer znamo koliko su pčelice ugrožene i da ih ima sve manje, da se jučer spustio jedan roj na gljive u atriju – na skulpturu Spasi ugrožen gljivu suvremenog hrvatskog kipara Denisa Kraškovića, koja je zamišljena kao društvena igra i osnovna nakana je bila animirati posjetitelje, prvenstveno mlade – da dolaze na izložbe, ali ne samo „da ih prođu“, već i da zaista u nekoj interakciji s prostorom i suvremenom sklupturom nešto nauče i o ekologiji i o umjetnosti, kazala je 27. svibnja kustosica Koraljka Jurčec Kos, koja se, kao i kolegica Štefanija Fay, ne boji pčela jer nije alergična, i obožava velebitski med, osobito vrijes.

 

 

 

130 GODINA HRVATSKE PČELE

 

 

Podružnice Hrvatsko-slavonskog društva u Osijeku

 

 

IVANA BERG-DIVALD

Slavonsko pčelarsko društvo, kako je već svima znano, osnovano je početkom 1879. godine, te je 1884. godine izašlo iz lokalnih okvira i proširilo se na sva hrvatska područja. Ubrzo se uvidjelo da će posebnu vrijednost i utjecaj u radu imati njegove podružnice – kao središta pčelarske djelatnosti povezane sa svojim sjedištem u Osijeku. Stoga je Društvo 1888. godine u svoja pravila unijelo odredbe prema kojima su se mogle osnivati podružnice u drugim mjestima, pod uvjetom da se udruži najmanje 20 članova – pčelara. Svaka je podružnica imala svoje samostalne organe uprave, koja je na glavnu Skupštinu središnje uprave u Osijeku slala po 2 svoja zastupnika. Koliko je snažno Slavonsko pčelarsko društvo bilo, govori i podatak da je nakon nekog vremena, središnjica dio ranije prikupljene članarine prepustila svojim podružnicama kako bi stimulirala njihov rad. Time se i povećavao broj podružnica na cijelom području Hrvatske, pa čak i izvan njenih granica. U knjizi Hrvatsko pčelarsko društvo Pčela u Osijeku 1879. – 1999., autor dr. sc. Stjepan Sršan naglašava da iako je u ovoj knjizi spomenuta većina podružnica, svaka od njih bi danas trebala napisati povijest razvoja i značenje svoje pčelarske udruge. Doduše, manji broj nekadašnjih podružnica, a kasnije pčelarskih društava već ima napisanu povijest, ali ih većina ipak još nema, ili su manje poznate javnosti. Pa, krenimo redom...

 

 

MEDONOSNO BILJE

 

 

Bijeli kokotac (Melilotus albus Med.)

 

MATIJA BUČAR

Bijeli kokotac je dvogodišnja biljka, a ima i jednogodišnjih odlika. Na obrađenom zemljištu stabljika naraste preko 2 m visine, s mnogim ograncima. Kokotac ima izuzetno duboki korijen, pa je otporan na sušu. Listovi su trodijelni, a listići su duguljasti i obrnuto jajolikog oblika. Bijeli cvjetići vise i skupljeni su u rahle produžene grozdove.

 

 

Svinduša (Lotus L.)

MATIJA BUČAR

Svinduše su trajnice, rjeđe jednogodišnje biljke ili polugrmovi, goli ili dlakavi. Listovi su sastavljeni od tri do pet liski cjelovitog ruba i dva palistića slična liskama. Cvatovi su na stapkama u pazušcima listova, većinom štitasti ili pak samo jedan do dva cvijeta. Cvjetovi su veliki, žute, rjeđe crvene ili bijele boje. Vjenčić je leptirast, sastavljen od zastavice, krilca i lađice. Lađica nosi kratak zakrivljeni kljunić. Plod je mahuna.

 

 
« Prethodna   Sljedeća »
Pcelarski forum | Novosti | Kontakt

© HPS. Sva prava pridržana.