Hrvatska pčela 2/2017
Vedran Lesjak   
Utorak, 07 Veljača 2017
TEHNOLOGIJA PČELARENJA


Radovi na pčelinjaku u veljači



Dražen Špančić
Veljača − prevrtača mjesec je kad se priroda počinje ozbiljnije buditi: dani postaju duži, a noći kraće, pa i temperaturne razlike između dana i noći znatno osciliraju. Klimatski faktori u ovom razdoblju nagovještavaju pčelama da dolazi proljeće, život u pčelinjim zajednicama znatno se mijenja u odnosu na prethodno razdoblje, što bi pčelari morali znati kako bi mogli poduzeti odgovarajuće mjere i biti uvijek korak ispred svojih ljubimica.
Iako je veljača mjesec u kojem su temperature još uvijek niske i kalendarski se nalazimo u srcu zime, ne smijemo zaboraviti sve blaže zime koje nam šalje globalno zatopljenje te da se i u ovome mjesecu često događaju duža toplinska razdoblja koja potaknu na cvatnju našu prvu, možda i najvažniju pčelarsku biljku − lijesku. Za jake pčelinje zajednice s dovoljnim zalihama hrane koje pokupe prvi cvjetni prah s lijeske jednim dijelom možemo reći da su prezimile.
Ne smijemo zaboraviti da u veljači još uvijek nema ozbiljnih pčelinjih paša te da pčele ubrzano troše svoje zimske zalihe, podižu radnu temperaturu u košnici (koja u klupku uvijek treba biti 34-35 °C), pojačano hrane maticu, što rezultira povećanjem pčelinjeg legla.




Proljetno buđenje pčelinjih zajednica

Josip Križ
Što podrazumijevamo kad kažemo „izlazak pčelinje zajednice iz zimovanja” ili „izimljavanje”? Prije svega podrazumijevamo aktivnost pčelinje zajednice i, naravno, pčelara od trenutka pojave prvog legla pa sve do prvoga detaljnog proljetnog pregleda. U tom razdoblju pčelari i nemaju previše posla na samom pčelinjaku, ali zato to vrijeme treba iskoristiti za intenzivnu pripremu, nabavu te popravak i izradu svega što će biti potrebno za nadolazeću aktivnu sezonu.

VLAGA U KOŠNICI NAJVEĆI JE NEPRIJATELJ PČELA
Pčele tijekom zimovanja troše med i tako proizvode toplinu, no pritom se oslobađa velika količina vodene pare. Računa se da pčelinja zajednica tijekom zime izluči i po nekoliko litara vode. Probavljanjem jednoga grama meda dobiva se 0,68 grama vode, što je više od polovine probavljenog meda. Dio te vode, oko 10 posto, pčele zadržavaju u svome probavnom traktu, no svu ostalu vodu moraju ukloniti. Kako pčele stalno proizvode vodenu paru, tako ju je stalno potrebno i uklanjati. Relativno topao zrak zasićen vodenom parom diže se od klupka i dolazi u dodir sa saćem, dijelovima košnice i samom hranom. U prvom dijelu zimovanja, dok još nema legla, vodene je pare jako malo, a isto je i s potrošnjom hrane, međutim, čim se pojavi imalo legla, pčele postaju aktivnije. Tad stalno moraju održavati temperaturu od 35 °C − bez obzira na vanjsku temperaturu − jer je ona potrebna za daljnji razvoj. Osim toga, pčele moraju njegovati i hraniti leglo, pa je i sama potrošnja hrane nekoliko puta veća, a time je i izlučivanje vodene pare jako veliko. Zapravo, u drugom se dijelu zimovanja javljaju kritični trenuci zimovanja pčelinjih zajednica. U hladnijim dijelovima košnice veća je relativna vlaga, pa se vodena para kondenzira i dolazi do stvaranja kapljica vode. Prema nekim istraživanjima, početkom studenoga relativna vlaga zraka na podnici iznosi 80 posto, a pod poklopnom daskom 60 posto. Kondenzacija se u košnici stvara na hladnijim mjestima, čemu pogoduje prevelik prostor u košnici izvan zimskoga klupka. Kondenzirana vodena para na okvirima i u kutovima košnice omogućuje razvoj i rast plijesni (i evo uzročnika vapnenastog legla). Pčele će očistiti plijesan, pa je mi nećemo vidjeti, ali ćemo vidjeti krajnji rezultat: matica takve okvire ne zaliježe i u bespašnom i vlažnom vremenu evo nam problema − vapnenastog legla. Poznato nam je da med koji nije poklopljen upija vlagu i takav se kvari, odnosno ukiseli. Što nam to govori? Da se prihrana mora napraviti na vrijeme, a ne da se s njom počne tek kad se vidi da su pčele gladne, i to u listopadu. Nadam se da će se neki barem malo pomaknuti s mjesta i konačno početi učiti biologiju i fiziologiju pčele.




Tehnologija sakupljanja pčelinjeg otrova


Milan Kramer
Mnogi ljudi zaziru od pčela jer se boje njihova uboda i mogućih posljedica zbog alergijske reakcije. No sve se češće može čuti o pozitivnim učincima koje pčelinji ubod ima na ljudski organizam. Pčele radilice otrov upotrebljavaju za svoju obranu, ali i za obranu zajednice kad je izložena opasnosti od grabežljivaca. Otrov ubrizgan u žrtvu mješavina je toksičnih proteina i peptida, a glavni je sastojak protein melitin. Pčelinji otrov (apitoksin) ono je zbog čega pčelinji ubodi bole. Pčelinji je otrov vrlo složenog sastava i prilično sličan zmijskom otrovu. No iako je pčelinji otrov oko 30 posto aktivniji od zmijskoga, ugrizom zmije u tijelo ulazi mnogo veća količina otrova. Pčelinji je otrov sastavljen od proteinskih i mineralnih komponenti. Prema istraživanjima koja su provedena sredinom prošlog stoljeća, u sastav apitoksina ulaze bjelančevine, lipoidi, stearini, kiseline, baze, ugljikohidrati, vodik, dušik, sumpor i drugi elementi. Specifična mu je težina 1,1313, a pH-vrijednost od 4,5 do 5,5. To je vrlo stabilna tvar otporna na visoke i niske temperature, otporna i prema bazama i prema kiselinama. Pčele proizvode otrov do 14. dana života, i to u svome žalčanom aparatu, a čuvaju ga u žalčanoj vrećici. Količina otrova koju svaka pojedinačna pčela ima je ograničena. Kad pčela iskoristi sav otrov iz žalčane vrećice, trajno ostaje bez njega.




Profilaksa i liječenje nozemoze


Ivana Tlak Gajger, Jasna Ribarić
Borba protiv nozemoze temelji se ponajprije na profilaksi i primjeni dobre pčelarske prakse. Košnice naseljene pčelinjim zajednicama potrebno je smjestiti na sunčano mjesto s istočnim ili južnim položajem, sa suhim i ocjeditim tlom te koje je zaštićeno od hladnih sjevernih vjetrova. Pčelinje zajednice koje su izložene jakim, hladnim vjetrovima tijekom zimovanja troše više hrane, a u proljeće se sporije razvijaju. Vlažna područja, duboke kotline sa slabim strujanjem zraka i dugim zadržavanjem jutarnje magle potrebno je izbjegavati jer je u tako smještenim košnicama češća pojava plijesni, posebice na vanjskim okvirima koji nisu pokriveni pčelama, a zbog loših higijenskih uvjeta u košnicama pčele i njihovo leglo češće obolijevaju od različitih zaraznih bolesti. Zato je važno osigurati učinkovito prozračivanje košnica. Vrlo je važno da se u kasno ljeto i u jesen pčelinje zajednice počnu pravodobno i kvalitetno prihranjivati kako bi u zimu ušle što jače, sa što većim brojem mladih dugoživućih pčela i da bi do zimovanja pohranile što veće zalihe kvalitetne hrane. Jake i zdrave pčelinje zajednice s dobro razvijenim imunosnim sustavom najučinkovitije su u borbi protiv nozemoze. S obzirom na to da loša kakvoća zaliha zimske hrane ili teška hrana olakšavaju razvoj nozemoze, važno je iz košnice ukloniti sav teško probavljiv med, poput medljikovca. Ta je vrsta meda bogata kristalićima minerala, koji oštećuju peritrofnu membranu, što olakšava prodor vegetativnog oblika uzročnika nozemoze u stanice srednjeg crijeva. Osim toga, takav med sadržava mnogo neprobavljivih tvari koje dodatno opterećuju crijevo pčela. Tijekom zimovanja je važno spriječiti svako uznemiravanje pčela. Redovita izmjena matice svake godine, i to maticom podrijetlom iz lokalnog uzgoja, nužna je u borbi protiv nozemoze i drugih bolesti pčela, kao i radi očuvanja i zaštite genskog materijala i regionalne bioraznolikosti pčela.




APITERAPIJA


Med u prevenciji oksidacijskog stresa


Ivana Gobin
Posljednjih se godina sve češće susrećemo s pojmovima poput „antioksidansi”, „oksidacijski stres”, „slobodni radikali”… Pritom se oni najčešće povezuju sa starenjem i s kroničnim promjenama u organizmu. Iako je kisik iznimno važan element i bez njega život nije održiv, znanstvenici sve više upozoravaju na njegovu negativnu ulogu u starenju i bolesti. Pri normalnim fiziološkim procesima, poput dobivanja energije, nastaju i slobodni radikali. Slobodni radikali dovode do oštećenja strukture različitih molekula unutar stanica, što uzrokuje oksidacijska oštećenja stanica i tkiva. Ljudski organizam ima učinkovite obrambene antioksidacijske sustave za zaštitu od slobodnih radikala. Osim što se prirodno pojavljuju u tijelu, antioksidansi se hranom unose u organizam te postoji rastuća potražnja za prirodnim antioksidansima u ljudskoj prehrani. Brojne studije pokazuju da je velik broj ljekovitog bilja bogat fitokemikalijama koje imaju antioksidacijsko djelovanje. Većinu tih biljaka posjećuju pčele pri skupljanju nektara, pa se tako bioaktivne komponente biljnog podrijetla prenose i u med.




ZNANOST


Novije spoznaje o biologiji maloga kornjaša košnice − uzročnika etinioze (I. dio)



Ivana Tlak Gajger
Mali kornjaš košnice (Aethina tumida) endemični je nametnik pčelinjih zajednica u južnoj Africi. Na tom su zemljopisnom području pčele razvile obrambene mehanizme kojima se aktivno i uspješno brane kod invazija navedenim nametnikom te posljedično tome on rijetko može dovesti do znatnijih gospodarskih šteta ako govorimo o pčelarenju isključivo jakim pčelinjim zajednicama. Međutim, mali kornjaš košnice prenesen je na vrlo udaljena i prostrana područja poput Sjeverne Amerike, Australije, ali i Europe, gdje su štete u pčelarstvu i gospodarstvu vrlo velike i ekonomski vrlo znatne. Primjerice, zanimljivo je pratiti epidemiološku sliku širenja toga u Europi novog nametnika i štetnika u Italiji. Iako je u časopisu Hrvatska pčela u članku pod naslovom Etinioza prijeti širenjem po europskim pčelinjacima (Hrvatska pčela, 135, 9, 266-268.) nedavno detaljno opisana trenutačna situacija i raširenost etinioze u Europi i ostatku svijeta, već se svega nekoliko tjedana kasnije nametnula potreba o novom izvještavanju.
Naime, prisutnost maloga kornjaša košnice tijekom rujna 2016. godine potvrđena je na novom području unutar provincije Consenza (Slika 1.), koja se nalazi sjevernije i odvojena je od dosad poznatog zaraženog područja u regiji Kalabriji. Budući da se novo zaraženo područje nalazi na odvojenome zemljopisnom prostoru, može se zaključiti da nije riječ o prirodnom širenju ovoga vrlo prilagodljivog i snalažljivog nametnika i štetnika, nego da je ovaj put u putove prenošenja svakako uključena čovjekova aktivnost. Naravno, prema anamnestičkim podacima potvrđeno je da je na dosad neinvadiranom području najprije otkriveni pčelinjak pozitivan na prisutnost odraslih jedinki, kao i na značajno velik broj ličinaka maloga kornjaša košnice, bio nedavno prevezen (preseljen) iz zaraženog područja iz Kalabrije. Time je ponovno potvrđena trajna „šteta” nastala nepoštivanjem važećih zakonskih mjera o kontroliranju i suzbijanju pčelinjih bolesti.




Povezanost varooze, pčela i virusa − izvješće o provedbi najvećega pčelarskog projekta u Europi: Smartbees


Smartbees projekt, grupa autora
Pčelarstvo se trenutačno suočava sa znatnom krizom koja je posljedica povećane pojavnosti nametničkih i ostalih zaraznih bolesti, izloženosti masovnoj uporabi agrokemijskih proizvoda te ubrzanoga gubitka bioraznolikosti.
U Europi je raširenost nametničke grinje Varroa destructor dovela do situacije da pčelinje zajednice moraju biti tretirane protiv varooze s ciljem zadržavanja gubitaka zajednica na prihvatljivoj razini. Istodobno je održivost europske pčelarske industrije smanjena jakim sažimanjem genetske baze. Najmanje dvjema podvrstama europske medonosne pčele (Apis mellifera) prijeti izumiranje. Osim toga, veličina populacija većine drugih podvrsta smanjuje se ili su ugrožene križanjem.
Istraživači i tvrtke iz 11 zemalja suočivši se s opisanim problemima pokrenuli su najveći pčelarski projekt financiran od Europske unije – Smartbees. Cilj je projekta stabilizirati pčelarstvo unutar Europske unije, utvrditi što je ostalo od raznolikosti podvrsta medonosne pčele te uključiti lokalne uzgajivače u njezino očuvanje i poboljšanje. Štoviše, namjeravamo istražiti mehanizme otpornosti na bolesti prisutne u europskim populacijama pčela, i to fenotipski i genotipski, te unaprijediti poznavanje međusobnih odnosa između pčela, nametnika i virusa koji potonji prenose. Provedba projekta trenutačno je na polovici, od ukupno četiri godine planiranog trajanja. Ovo je prvi članak u nizu koji planiramo napisati da bismo s vama podijelili svoja saznanja. Članak sadržava izvješće o napredovanju provedbe projekta vezano uz otpornost pčela na varoozu i bolest uzrokovanu virusom izobličenih krila (DWV) te njihovu međusobnu povezanost.




ZANIMLJIVOSTI



Varoa uzvraća udarac



Mirko Veić
Akcijom Hrvatskoga pčelarskog saveza i poticajnim mjerama Ministarstva poljoprivrede za nabavu lijekova protiv varoe ta je vrlo opasna pošast privremeno bila neutralizirana i stavljena pod kontrolu, pa se i pčelinji fond u Hrvatskoj znatno povećao. Povjerenici su na terenu obišli svakog pčelara, evidentirali i pomogli da svi dođu do kvalitetnih lijekova protiv varoe. Profesionalni pčelari i pčelari koji su organizirani po udrugama budno prate događanja oko zdravstvenog stanja svojeg pčelinjaka, koji im život znači, te razmjenjuju informacije te tako brzo i pravodobno djeluju oko zaštite svojih pčela.
No zbog nešto izmijenjene procedure oko nabave lijekova protiv varoe mnogi su manji pčelari odustali od kupnje lijekova preko veterinarskih stanica i iskorištavanja povrata novca od poticajnih mjera za pčelarstvo. Nabavljali su jeftine zamjenske lijekove ili su upotrebljavali stare preostale lijekove kojima je istekao rok trajanja, pa nisu bili dovoljno učinkoviti, što je u nepovoljnoj godini rezultiralo naglim povećanjem varoe. Poznato je da najprije stradavaju najjače zajednice zbog formule omjera pada broja pčela na završetku paša i višestrukog porasta varoe, koja brzo oslabi i katkad uništi zajednicu. Kao opak dokaz ostavlja staro neizleženo leglo.



Ekološko pčelarenje − što bi pčele savjetovale pčelaru za Novu godinu?


Josip Lautar
Nakon čitanja članka gospodina Damira Gregurića, koji  svojim sadržajem osvježava moralni stav da pčele ne držimo samo radi meda, nego pritom gajimo i pozitivne osjećaje i tako mnogo napravimo za svoje zdravlje, sreću i zadovoljstvo, umjesno je pitanje: Što napraviti da bi i pčele dijelile te pozitivne osjećaje sa svojim vlasnikom? Pritom bi bila zanimljiva zamjena uloga pčela i pčelara. Kakva bi pitanja pčele uputile pčelaru, odnosno kakve bi zahtjeve imale za njega? Zamislimo da pčele mogu komunicirati na istoj valnoj dužini kao i ljudi, kakvu bi nam poruku poslale?
„Svojem dragom pčelaru!
Otkad je prirode, pčela i ljudi, mi se prepoznajemo najviše preko meda, za koji si oduvijek imao posebno izražen apetit. Njegov miris i okus probijao je sve prepreke, pa bili to naši oštri žalci, velike visine naših gnijezda ili izrezivanje stoljetnih stabala. Sve samo da bi se domogao toga božanskog slada i, poput medvjeda, utažio veliku glad i strast. Okus peluda, voska, meda i propolisa probudio je u tebi nadnaravne osjećaje, zbog čega si nas počeo posebno poštovati i obožavati. Mi i jesmo vrh vrhova svega najboljega u prirodi, što utječe na zdravlje i sve čimbenike života između biljaka, životinja i ljudi. Mi smo spona bez koje nema života na svijetu, što si uočio, pa si nas počeo naseljavati bliže svome domu, gdje smo doprinijele bogatijem urodu voća, a usjevi i njive, vrtovi i polja sa zahvalnošću su rađali bogate i zdrave ljetine. Od voska si napravio svijeću, čiji je miris i plam u tebi probudio osjećaj zahvalnosti i sreće. Znao si da smo mi zaslužne za dobro zdravlje i vitalnost tvoje djece i svih ostalih koji su uživali u svemu što je izlazilo iz pčelinjega gnijezda. Ovaj je suživot trajao stoljećima, pa i tisućljećima.





Nepoznato o poznatome: njezino veličanstvo matica


Gvido Gržetić
Kao mlad pčelar uzgajao sam matice, a onda sam došao do literature koja mi je pomogla da odustanem od tog posla. Poučen tom starom literaturom, koju su napisali i znanstvenici i praktičari, nadam se da ću navesti dovoljno razloga zbog kojih su umjetno uzgojene matice „slabije”, uz napomenu da i u takvom uzgoju zna biti izvrsnih matica.
Razlozi zbog kojih su umjetno uzgojene matice slabije kvalitete:
1.    jajašca za uzgoj matica su lakša
2.    prehrana ličinki počinje matičnom mliječi za prehranu pčela
3.    smještaj matičnjaka nije u optimalnoj temperaturnoj zoni
4.    najveće matice mogu biti najslabije nosilje
5.    sa „šakom pčela” ne može se uzgojiti prava matica.

O nekim ću razlozima i situacijama više pisati kasnije.

Jajašca za uzgoj matica su lakša
Masa jajašca za uzgoj matica jedan je od najvažnijih uvjeta zbog kojeg matica neće biti ravna matici iz prirodnog uzgoja. Uzgajivač matica upotrebljava jajašca ili ličinke iz radiličkog saća vrlo dobre ili odlične matice. Što je veći kapacitet nesenja matice, jajašca su lakša (0,118 mg). U košnici koja se sprema na rojenje pčele radilice ne daju matici nesti. Dodatna matičina pratnja usmjerava maticu prema ulaštenim počecima matičnjaka, koji se nalaze na rubovima okvira, gdje je temperatura stupanj ili dva niža. Zbog malog broja snesenih jajašaca ona su teža, to jest veća (i do 0,131 mg, G. D. Bilaš i A. E. Timošinova 1979. − 1981.). Kvaliteta je ovih matica veća: plodnije su za 28 posto u usporedbi s maticama koje su dobivene iz jajašaca mase 0,118 mg, a iz radiličkog saća. Društva plodnije veće matice daju do 36 posto više meda, a to je golema razlika. Postoji još jedna velika razlika: jaje je u radiličkoj stanici tri dana i početni mu je položaj vodoravan. Jaje je u matičnjaku 3,5 dana (zaštićeno zvonom), a položaj mu je uspravan. Ako usporedite s čovjekom, možemo zaključiti da nije isto roditi se nakon devet mjeseci ili prije navršenih osam.




REPORTAŽA


Dalmatina 2016. ispunila očekivanja organizatora i pčelara



Vedran Lesjak
U organizaciji Saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije krajem studenog prošle godine, u Splitu je održan 7. međunarodni pčelarski sajam Dalmatina 2016. Manifestacija je održana pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, a uz pomoć Splitsko-dalmatinske županije i mnogih drugih gradova i općina s područja županije.
Na otvorenju Sajam sudjelovali su saborski zastupnik i predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Vladimir Bilek, župan Zlatko Ževrnja, dožupan Luka Brčić, pročelnik za gospodarstvo Anđelko Katavić, voditelj ureda za poljoprivredu u Županiji Josip Matas, te predstavnici gradova i općina s područja županije. Nakon prigodnih pozdravnih govora predsjednika Saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije Ivana Mravka, presjednika Hrvatskog pčelarskog saveza Vladimira Bileka, Dalmatinu 2016. otvorenom je proglasio župan Zlatko Ževrnja, istovremeno uputivši pohvalu organizatorima, ali i naglasivši kako su oni u Županiji prepoznali važnost pčelarstva kao gospodarske grane te kako podupiru rad pčelara i pčelarskih udruga.




MEDONOSNO BILJE


Lijeska (Corylus avellana L.)



Matija Bučar
Lijeska je gust i razgranjen grm, rjeđe stablo, koje može biti visoko između jednoga i četiri metra. Kora joj je glatka i sivo smeđe boje. Listovi su obrnuto jajasti, pri bazi srcoliki, nazubljeni, a na naličju dlakavi te kratkih peteljki. Cvjetovi se razvijaju prije listova. Muške su rese (cvjetovi) dugoljaste i valjkaste te su od dvije do četiri skupljene zajedno. Ženski su cvjetovi u obliku zbijenih pupova iz kojih se razvija plod lješnjak, široki jajasti oraščić dijelom omotan zelenim zvonastim ovojem.
Stručni naziv roda (Corylus) dolazi od grčkoga korios, što znači „kaciga”, a biljka ga je dobila zbog lisnatog ovoja koji obavija plod i izgledom podsjeća na kacigu.
Lijeska je europska biljka i jedna je od najstarijih voćkarica srednje i sjeverne Europe. Pripada biljkama tercijarne flore, koje su se sačuvale tijekom ledenoga doba, to jest sve do danas. Raste u šumama u sloju grmlja, po šikarama, čistinama, točilima i sipinama od srednje visokih položaja do pretplaninskog pojasa (to jest do 1500 metara). Često tvori guste šibljake. Lijesku možemo i plantažno uzgajati. Danas ima sadnica u mikorizi s gljivama, pa je korist još veća. Plodovi su vrlo traženi na tržištu. Lješnjakovo se ulje upotrebljava u prehrambenoj industriji i kozmetici.