Hrvatska pčela 3/2017
Vedran Lesjak   
Četvrtak, 09 Ožujak 2017
Image
TEHNOLOGIJA



Radovi na pčelinjaku u ožujku




Dražen Špančić
Iako smo još uvijek u zimskom razdoblju, možemo reći da naši pčelinjaci svakodnevno dobivaju sve veći sjaj i bude nas iz zimskog sna nagovještavajući nam da se nalazimo na pragu proljeća. Siječanj je bio ekstremno hladan, stoga pčele na određenim lokacijama nisu radile pročisne letove od sredine prosinca do početka veljače, nerijetko više od 50 dana. Iako mnogi od nas smatraju da je ovo bilo ekstremno vrijeme za pčele, ja smatram da nije i da rano proljeće nije dobro za brz razvoj biljaka, koje kasnije uništi nekakav kasni mraz, a time nerijetko uništi i cijelu sezonu. Stari su pčelari znali reći: „Dok je Bog hodao po Zemlji, znalo se kad je zima, a kad je ljeto.” Posljednjih se godina klima „pobrkala” − da tako kažem − pa nam znaju biti topliji veljača i ožujak nego svibanj. Nadamo se da će ova godina ići svojim tijekom, na što upućuje dosadašnje hladno vrijeme siječnja i veljače, koji konačno odražavaju jednu normalnu zimu.

NA PRAGU PROLJEĆA
Ožujak je ujedno i prag proljeća: budi se priroda, cvjeta sve više biljaka, pčele su gotovo svakodnevno izvan svojih košnica sakupljajući hranu i vodu za sebe, ali i za buduće generacije pčela i trutova. Važno je napomenuti da o ovom mjesecu ovisi koju ćemo snagu pčela imati na glavnim pašama, to jest na pašama bagrema i kadulje. Ono što propustimo u ožujku nećemo više moći popraviti u travnju kako bismo ostvarili visoke prinose meda na glavnim svibanjskih pašama. Pčelari bi morali biti svjesni da pčelinje leglo u ožujku i travnju sadržava buduće pčele izletnice koje će donositi bagrem i kadulju.
Radovi u ožujku su sljedeći:
•    završetak predviđenih radova iz veljače koje možda nismo mogli odraditi zbog lošeg vremena
•    detaljan pregled svih zajednica na pčelinjaku
•    saniranje slabih i bolesnih zajednica te moguća karantena
•    prihranjivanje zajednica u ožujku
•    moguća potreba proširivanja pčelinjeg legla
•    borba s vlagom i postizanje optimalne temperature unutar košnice.




Sakupljanje propolisa i proizvodi od propolisa


Milan Kramer
Još sam 2000. godine govorio slavonskim pčelarima da moramo razmišljati kako da osim meda počnemo sakupljati i propolis, cvjetni prah i eventualno pčelinji otrov. Dugogodišnji pčelari za to nisu bili zainteresirani jer većina njih nije zainteresirana za novitete, a i oko 80 posto njih nema nasljednika. No onda je, zbog novih potpora i povećanja cijena meda, proizvodnja naglo skočila i nastao je pravi „bum” u hrvatskom pčelarstvu. A treba se podsjetiti primjerice 1998. godine: tad je u Osječko-baranjskoj županiji bilo samo 148 pčelara, pa je i sam opstanak pčelarstva bio upitan. Godine 2016., koliko je meni poznato, evidentirano je oko 850 pčelara. Tako je pčelinjih paša sve manje, a pčelara sve više, vjerojatno zbog visoke cijene meda u maloprodaji i prodaje meda na kućnom pragu.
 
U međuvremenu sam ozbiljno počeo sakupljati propolis, pelud i pčelinji otrov. Zaštitio sam tri pčelinja proizvoda, od kojih dva u svom sastavu imaju propolis. U tom su razdoblju i hrvatska pčelarska poduzeća koja u svojim pripravcima upotrebljavaju propolis počela sa sve većom potražnjom tog proizvoda. Budući da sam stekao dovoljno iskustva u sakupljanju propolisa, ali i znanja kako napraviti neke pripravke, održao sam dosad diljem regije desetak predavanja na temu kako zbog manje količine meda, a time i manjeg prihoda, povećati financijsku dobit sakupljanjem propolisa. Pčelari bi trebali znati da propolis nije pčelinji proizvod, već smolasta tvar koju pčele sakupljaju s pupoljaka i kore drveća i drugih biljaka. Pčele ga upotrebljavaju kao ljepilo da bi zatvorile manje otvore ili pukotine u svojoj nastambi. Ljudi ga upotrebljavaju za liječenje infekcija kože i sluznice. Stručnjaci predviđaju da će propolis biti lijek 21. stoljeća. Prema dostupnim informacijama, brazilski su pčelari trenutačno najveći proizvođači propolisa u svijetu (pritom se govori o količini od oko 70 tona, op. a.).




Važnost i dobrobiti primjene dezinfekcije u dobroj pčelarskoj praksi


Saša Perica
Svim pčelaricama i pčelarima koje sam susreo i s kojima sam komunicirao najčešće su i najvažnije teme tehnike i tehnologije pčelarenja, postizanje visokih prinosa, brzo umnožavanje pčelica te tehnike i metode zatiranja varoe. No većina zapostavi i preskoči dobru profilaksu (zaštitu i očuvanje od bolesti te pravodobno prepoznavanje simptoma bolesti i zaustavljanje njezina pogoršavanja). Za sve pčelarice i pčelare − bilo da su hobisti, profesionalci, stacionarni ili seleći pčelari, bilo da su znanstvenici i istraživači koji se bave proučavanjem pčela s ciljem razvoja pčelarstva – nužna je primjena mjera dezinfekcije.

Dezinfekcija je cjelovit skup mjera koje provodimo sa svrhom i ciljem uništavanja, zaustavljanja rasta i razmnožavanja, odnosno uklanjanja većine neželjenih mikroorganizama. Mjere dezinfekcije najčešće provodimo mehaničkim grubim čišćenjem te primjenom različitih fizikalnih i kemijskih mjera koje su nam lako dostupne i cjenovno pristupačne i primjenjive. Dezinfekcija pripada među mjere standardnih operativnih postupaka (SOP), odnosno standardnih sanitacijsko-operativnih postupaka (SSOP), a osnovni su dio dobre pčelarske prakse (DPP).




Satne osnove kao novo plodište


Dražen Špančić
Mnogi će se od nas složiti da zdravo saće u plodištu predstavlja pluća pčelinje zajednice, a ona u svakom trenutku mora disati punim kapacitetom, bez dodatnog opterećenja, kako u zimskom razdoblju tako i za vrijeme aktivne sezone naših ljubimica.
 
Iako pišem iz kontinentalnoga dijela Hrvatske i svjestan sam da se klima određenih lokacija naše domovine razlikuje, ipak mislim da nije riječ o toliko drastičnim oscilacijama i da svi pčelarimo na sličan način. Budući da sam gotovo svakodnevno u kontaktu s velikim brojem prijatelja pčelara, s kojima izmjenjujem mišljenja i pčelarska iskustva, zaključio sam da se klima gdje ja pčelarim ipak podudara s klimom ostalih kontinentalnih dijelova Hrvatske, s napomenom da pašne prilike osciliraju maksimalno do tjedan dana. Pišući razne tekstove po forumima, neki su se prijatelji pčelari zainteresirali za način rada koji sam usvojio u svojoj praksi te su ga željeli primijeniti na svom pčelinjaku. Budući da je teško svakome pojedinačno opisivati tehnologiju rada sa satnim osnovama, odlučio sam napisati tekst i podijeliti ga sa svima vama, kao prilog dobroj suradnji i prijateljstvu.

Pčelarim s LR košnicama i pokušat ću vam predstaviti svoj način izmjene kompletnog saća u plodištu do završetka bagremove paše, i to tako da se buduće plodište sastoji od deset satnih osnova.



APITERAPIJA


Med kao pomoć za ublažavanje alergijskih simptoma



Ivana Gobin
Uskoro dolazi proljeće i iako se većina nas veseli, kod sve većeg broja ljudi javljaju se sezonske alergije. Cvatnja drveća ujedno znači i velike količine peluda, koji se diže u zrak izazivajući godišnji ritual kihanja i šmrcanja. Prema posljednjim procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) alergije će u bliskoj budućnosti postati najčešća kronična nezarazna bolest. Alergija je uzrokovana prekomjernom reakcijom vlastitoga obrambenog sustava na vanjske antigene, poznate kao alergeni. Potencijalni je alergen svaka tvar koja nakon unošenja u organizam pokreće imunosnu reakciju. No neke se tvari ubrajaju u češće alergene, poput peluda, grinja iz kućne prašine, životinjskih dlaka, spora plijesni, nekih namirnica (kikirikija, ananasa, jagoda), lijekova, konzervansa i aditiva iz hrane i pića, kao i otrova koje insekti luče nakon uboda. Iako ne postoji lijek za proljetne alergije, postoje brojni načini koji pomažu ublažavanju alergijskih simptoma, a tu važno mjesto zauzimaju pčelinji proizvodi, to jest med i pelud. Med može pomoći kod peludne alergije senzibilizacijom na inhalacijske alergene, to jest pelud, koji se u medu nalazi u maloj količini.




ZNANOST



Američka gnjiloća medonosne pčele − nepoznato o poznatome?



Ivana Tlak Gajger
Potaknuti činjenicom da u Republici Hrvatskoj tijekom nekoliko godina uzastopno raste i broj sumnjivih i broj potvrđenih slučajeva američke gnjiloće medonosne pčele, donosimo novije informacije vezane uz tu opasnu bolest pčelinjeg legla, ali i cijele pčelinje zajednice.

Uzročnik američke gnjiloće medonosne pčele jest bakterija Paenibacillus larvae, koja u nepovoljnim životnim uvjetima tvori otporne spore. Iako se sve izolate uzročnika ubraja u istu vrstu bakterije, P. larvae, oni su svrstani u nekoliko zasebnih genetskih skupina. Međusobno se razlikuju po morfologiji kolonija i spora, metaboličkim i biokemijskim osobitostima, veličini DNK, poretku nukleotidnih sljedova, fenotipu i stupnju virulencije za pojedine ličinke ili cijele pčelinje zajednice. Svi su izolati bakterije P. larvae obvezno patogeni za ličinke medonosne pčele. Vjerojatnost inficiranja domaćina omogućuje stvaranje izrazito otpornih spora, visok stupanj umnožavanja patogene bakterije, a posljedično tome i stvaranje izrazito velikog broja spora unutar jedne propale ličinke. Tijek propadanja zaraženoga domaćina može se promatrati na pojedinoj ličinki ili na cijeloj pčelinjoj zajednici.

Ovisno o vremenu potrebnom za ugibanje svih zaraženih ličinaka, kao i o nagonu za čišćenjem, pčele čistačice mogu prije početka preobrazbe i prije nego što poklope stanicu ukloniti bolesne i uginule ličinke; ako ih ne očiste, one se razgrade unutar poklopljene stanice saća. Dok ličinke inficirane genotipom ERIC II, ERIC III i ERIC IV uginu tijekom šest-sedam dana, pojedinim ličinkama inficiranima genotipom ERIC I potrebno je i 12-14 dana do uginuća. Stoga je genotip ERIC I P. larvae manje virulentan za pojedinačnu pčelinju ličinku od ostalih genotipa.




ZANIMLJIVOSTI



Moj prvi apisarij



Mirko Čorak
Hladni prosinački dani prisiljavaju nas da na svojim ognjištima rasplamsamo vatru kako bismo u miru udobnih naslonjača i obavijeni toplinom uživali u programima na televizijskim ekranima ili eventualno pročitali kakav zanimljiv članak. S vremena na vrijeme bacimo pogled kroz prozor u potrazi za ponekom stidljivom zrakom sunca u nadi da će ublažiti prosinačku smrzavicu. I tako u toplini doma razmišljam o protekloj pčelarskoj godini, o svojim postignućima i propustima, o dolazećim danima i, naravno, o pčelama. Nošen razmišljanjima, ustajem i odlazim do pčelinjaka, gdje polako, s velikom dozom opreza, prilazim košnicama i osluškujem. Čujem tiho, ravnomjerno zujanje, a u meni raste toplina oko srca. Iako to ne vidim, osmijeh mi obuzima lice, a valovi radosti prolaze mi cijelim tijelom. Da, to je taj trenutak sreće kad spoznaš da su tvoje vjerne prijateljice žive i da jedva čekaju prvo sunce da izađu i svom pčelaru poklone let sreće. Zastajem kod jedne zajednice i s nevjericom osluškujem. Tih, uhu jedva čujan zvuk govori mi da ova zajednica nije u najboljem stanju. Obuzimaju me razne misli. Što učiniti? Kako im pomoći? U košnici je ostalo malo pčela, a pred nama su još hladniji dani. Pa ne mogu samo tako dopustiti da zajednica koja je marljivo radila cijelo ljeto jednostavno nestane. Negdje iz dna razmišljanja izvlačim već odavno ostarjelu zamisao da pčele odnesem u toplu prostoriju. Ideje mi se preklapaju sa sjećanjima iz djetinjstva koja me usmjeravaju na staklenu košnicu koju sam prvi put kao učenik pčelar vidio u Varaždinu u svibnju 1982. godine, na 10. Saboru učeničkih zadruga Jugoslavije. I nije mi dugo trebalo da se odlučim i krenem u izradu košnice sa staklenim bočnim stranicama, odnosno apisarija.




Kroz godine nerodne


Gvido Gržetić
Posložilo se: 2 − 4 − 6! Godine 2012., 2014. i 2016. bile su za pamćenje, ali ne po dobru. Opisat ću neke od nedaća kako su se događale, ali i pojave o kojima još slova nije bilo. Riječ je o ponašanju pčela, odnosno o njihovu „znanju”. Predviđanje je slaba riječ za pčele i prirodu. U dnevniku rada otvaram prvu stranicu: dan 20. ožujka 2012. Prvi vizualni pregled i podizanje polunastavaka. Meda mnogo, pčela mnogo, temperatura +20 °C. Unos nektara obilan, a posljednji je dan zime. Dana 22. ožujka 2012. stavljamo drugi prazan polunastavak između punog polunastavka (njihova starog meda) i punog plodišta. Iz plodišta se uzima pun LR okvir meda, a u sredinu plodišta umeće se satna osnova. Istoga dana za drugi pčelinjak piše: „Sve imaju leglo, meda starog puno, unos OK.” Puno! Pune! Što raditi? Dana 31. ožujka ide prazan treći polunastavak. Sve se puni, a malo gunđamo na stari med (skupljamo ga u rezervne LR nastavke i skladištimo ga). A onda dolazi „crni tjedan”. Vratila se zima! U dva je dana mraz vjerojatno uništio sav bagrem. Tako piše, a tako i bi. I dan-danas strše suhe bagremove grane koje gledam dok odlazim na dva udaljena pčelinjaka. Pčele nastavljaju rad na maslačku, čak se i miris meduna širio dva dana, ali sve to pčele odnose u plodište. Mi širimo − pčele „stišću” (stežu). Zašto? Evo odgovora koji pčele unaprijed znaju: od godine ove više neće biti ništa. Vrcalo se ipak nešto, i to onaj ožujski med, uz nešto bagrema, kojeg je tek bilo malo više od nule. Polovicom lipnja stoji zabilježeno da je slobodni pad varoe 0 (nula) i da pčele još gaje trutove. Barem je to dobro. A potom nezapamćena suša. Nukleusima i rojevima dijele se okviri starog meda. Na akumulacijsko jezero Butonigu u srednjoj Istri na kupanje dolazi medvjed. Četiri kilometra dalje viđena je medvjedica s dva mladunca, na nekoliko stotina metara od pčelinjaka. Na tri kilometara prema kući medvjed je razbio LR košnicu i nukleus od stiropora. Treću pomaknutu košnicu odnijeli smo doma. Dva dana prije dodana su u te košnice po dva puna LR okvira meda. Zbog sušna ljeta sve pčelinje zajednice u zimu idu s manjim brojem pčela.





REPORTAŽA



13. Međunarodni pčelarski sajam u Gudovcu privukao rekordan broj izlagača i posjetitelja



Vedran Lesjak
U organizaciji Bjelovarskog sajma i Hrvatskoga pčelarskog saveza, po 13. put zaredom u Gudovcu kraj Bjelovara, na prostoru Bjelovarskog sajma, održana je naša najveća pčelarska sajamska manifestacija. Sajam je ove godine okupio čak 150 izlagača. Uz brojne hrvatske izlagače u Gudovcu je bio i velik broj stranih, pristiglih iz Mađarske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Finske i Poljske.

Na otvorenju sajma okupio se velik broj uzvanika, gostiju iz političkoga i javnoga života, a ponajviše pčelara. Okupljenom su se mnoštvu obratili državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Tugomir Majdak, predsjednik Hrvatskoga pčelarskog saveza Vladimir Bilek, zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir, župan Bjelovarsko-bilogorske županije Damir Bajs, gradonačelnik Bjelovara Antun Korušec, direktor Bjelovarskog sajma Davorin Posavac i predsjednik Pčelarskog saveza Bjelovarsko-bilogorske županije Vladimir Maturanec.

Sajam je otvorenim proglasio državni tajnik Tugomir Majdak, koji se u svom govoru osvrnuo na odličnu suradnju resornog ministarstva i Hrvatskoga pčelarskog saveza. Ministarstvo pruža veliku pomoć pčelarima u organizaciji ovakvih specijaliziranih manifestacija. No najvažnije je da Ministarstvo poljoprivrede s Hrvatskom pčelarskim savezom želi urediti proizvodnju i zaštiti tržište, i to tako da se osigura zaštita domaćim proizvođačima meda kroz obavezno označavanje zemlje podrijetla uvoznog meda. Veliku ulogu u zaštiti domaćih proizvođača ima i pravna zaštita meda, a tu su najdalje otišli Slavonci, s projektom zaštite slavonskog meda, naglasio je Majdak u svojem govoru.




MEDONOSNO BILJE



Lovor (Laurus nobilis L.)



Matija Bučar
Domovina lovora je Mala Azija, odakle se proširio po cijelom Sredozemlju. Kod nas je udomaćen od davnina, što potvrđuju i nazivi nekih naših mjesta (Loborika, Lovran). Raste u sastojinama vazdazelenih šuma hrasta crnike od Istre do juga Dalmacije.

Lovor je vazdazelen grm ili stablo, visoko od 8 do 12 metara, uzdignutih grana, široke i guste krošnje. Promjer debla doseže i do 60 centimetara. Kora mu je glatka, pepeljasta, a kod starijih stabala crna i ispucana. Kožasti, sjajni listovi raspoređeni su naizmjenično, lancetastog su oblika, na oba kraja zašiljeni, cjeloviti, valovitih rubova i aromatična mirisa. Dvodomni, neugledni, žućkastobijeli cvjetovi skupljeni su u čuperke u pazušcima listova. Ocvijeće je sastavljeno od četiriju listića koji su pri dnu donekle srasli. Razvijaju se na odvojenim biljkama. Plod je jajasta koštunica crnoplave boje.