Hrvatska pčela 5/2017
Vedran Lesjak   
Petak, 28 Travanj 2017
TEHNOLOGIJA PČELARENJA


Radovi na pčelinjaku u svibnju


Dražen Špančić
Koliko god da je pčelarstvo zanimljivo tijekom cijele godine i koliko god da je točno da svaki mjesec u pčelarstvu ima svoje draži, velik će se broj pčelara složiti sa mnom da je svibanj prekretnica cijele sezone i možda mjesec koji donosi najviše novina u pčelarskim krugovima.

Kalendarski peti mjesec dokaz je da se nalazimo u srcu proljeća, kad je priroda posve probuđena i nagovještava nam buran razvoj pčelinjih zajednica, koje užurbano napreduju prema svome vrhuncu. Shodno tomu, svaki imalo iskusan pčelar postaje svjestan da je aktivnost na pčelinjacima potpuna, uključujući sakupljanje cvjetnog praha, pčelinjeg otrova, meda, propolisa, proizvodnju matica, rojeva i svih pčelinjih proizvoda.

Nakon nešto jače zime velik je broj pčelara povjerovao da nam konačno stiže jedna normalna pčelarska godina, međutim, realnost je ipak nešto drugo. Ožujak je mjesec koji je bio natprosječno topao, što je uzrokovalo naglo i ubrzano buđenje pojedinih biljaka, čineći jedno proljetno razdoblje iznimno medonosnim, no s tim je ljepotama stigla i kazna prirode. Zbog iznimno visokih temperatura dogodio se kolaps u prirodi, pri čemu je nerijetko divlja trešnja cvjetala paralelno s kruškama. Nećemo pogriješiti ako zaključimo da je globalno zatopljenje i ovaj put uzelo svoj danak. Nakon prve kiše i zahlađenja stigao je i proljetni mraz, koji je ostavio traga na nama najvažnijoj biljci − bagremu. Neki će reći da je mraz u proljeće normalna pojava, i ja ću se s njima složiti, ali je činjenica da se bagrem požurio tjerajući svoje pupove potaknut visokim ožujskim temperaturama. Dakle, dragi pčelari, prošećite svojim šumama i pregledajte bagremove šume kako biste se uvjerili je li mraz napravio štetu u blizini vaših pčelinjaka.



Proizvodnja matične mliječi


Miroslav Antolčić
Svjedoci smo da je posljednjih nekoliko godina izdašnost pčelinjih paša izostala, a posljedica su toga znatno smanjeni prinosi meda po proizvodnoj zajednici. Proširivanjem palete pčelinjih proizvoda, a tu je svakako jedna od mogućnosti i proizvodnja matične mliječi, možemo si osigurati bolju ukupnu produktivnost, a time i konkurentnost na tržištu.

Matična mliječ jedan je od šest pčelinjih proizvoda (uz med, pelud, propolis, vosak i pčelinji otrov) i iznimno je tražena na tržištu. Ona se uvelike uvozi u Hrvatsku jer je njezina proizvodnja kod nas iznimno mala. Postavlja se pitanje zašto je to tako. Je li proizvodnja zaista toliko zahtjevna i teška? U čemu je tajna proizvodnje matične mliječi?

Pogledajmo broj pčelara (oko 13.500) i pčelinjih zajednica (više od 550.000) danas u Hrvatskoj. Od toga se svega nekoliko pčelara bavi ozbiljnijom proizvodnjom (manje od jednog promila). Ni ti nam brojevi ne idu u prilog.

Ako s jedne strane malo dublje zavirimo u biologiju pčelinje zajednice, a s druge strane sagledamo malo šire naš pristup pčelarstvu i općenito naš način promišljanja, doći ćemo do brojnih odgovora. Matične mliječi u suvišku ima jedino onda kad u zajednici imamo izobilje mladih „nezaposlenih” pčela. Tada se javlja potreba za dijeljenjem zajednice, nagon za održanjem vrste, prirodno rojenje pčela. Rojevni je nagon u kontradikciji s modernim načinom pčelarenja: to je nepoželjna i gospodarski neopravdana pojava. No bit je uspješne proizvodnje matične mliječi upravo u spajanju nespojivoga, treba na neki način ići suprotno prirodnim zakonima: stimulirati zajednicu da krene u rojevni nagon, ali ga držati na granici, pod kontrolom i nikada joj ne dopustiti da se izroji.



Zašto selekcija pčelinjih zajednica?


Josip Križ
Kad pčelar pročita veliku količinu literature, najvjerojatnije se upita kakve to pčele uzgaja, a već tolike godine pčelari. Odgovor se može dati jednom jedinom rečenicom: mi već duži niz godina uzgajamo niskoproduktivnu vrstu pčela, koja je zadržala samo boju nekoć visokoproduktivne kranjske (sive) pčele, koju danas rijetko možemo vidjeti na pčelinjacima. Mi sigurno i dalje imamo izvorne linije visokoproduktivnih pčela kranjske vrste, za što postoje i dokazi. Primjerice, s istim ili vrlo sličnim ukupnim mogućnostima kojima raspolaže pčelarstvo u široj regiji u usporedbi s ostalim zemljama svijeta i šireg okruženja samo svaka peta zajednica postiže petogodišnji svjetski prosjek. Iako za ovo postoje barem dva razloga, spomenut ćemo samo jedan jer na njega može utjecati svaki pčelar − uzgojem produktivnijih pčela. Razlog niske prosječne produktivnosti leži u velikim zimskim gubicima, u slabom proljetnom razvoju te u malom broju mladih pčela koje ulaze u zimu. Uzrok svemu navedenomu nisu samo zarazne bolesti pčela, američka gnjiloća, Nosema apis, Nosema ceranae, vapnenasto leglo, akutna paraliza pčela…, no vektor je svega Varroa destructor. Do pojave ovih bolesti dolazi iz najmanje dva razloga. Najveći broj naših pčelara u zaštiti pčela uglavnom se oslanja na razna kemijska sredstva, vitamine, proteine i razne stimulatore, koje često upotrebljavaju u nekontroliranim količinama kao preventivna sredstva. I ne samo to, i sama prihrana šećerom ne obavlja se u pravo vrijeme, nego se radi stihijski i prekasno, a najnovije nebuloze za kojima se pčelari povode jesu nekakve ljekovite trave i razni macerati. Drugo, pčelarima nestaje snage i materijalnih sredstava da na propisan, njima dobro poznat način uzgajaju pčelinje zajednice i da na vrijeme obave sve potrebne radove na pčelinjacima.




APITERPIJA


Med kao prirodni pristup u liječenju gastritisa



Ivana Gobin
U našem je društvu stres postao svakodnevna pojava. Sve brži tempo života, brza i nezdrava prehrana te sve manje kretanja glavni su krivci za mnoge bolesti. Tijekom proljeća i jeseni sve se više ljudi žali na probleme sa želucem. Kako bolest napreduje, bolovi u želucu postaju sve jači, a javlja se i nadutost, mučnina, žgaravica i podrigivanje. Bilo da je riječ o povećanom sadržaju kiseline u želucu, žgaravici, osjećaju težine ili pojavi bolova, najčešći je krivac − gastritis. Liječenje gastritisa počinje promjenom prehrane, koja može donijeti trajno izlječenje. Osim trojne terapije lijekovima, kao pomoć pri liječenju tradicionalno se upotrebljavaju pčelinji proizvodi, to jest med i propolis. Osim antibakterijskog učinka, med pozitivno utječe i na sekrecijsku i motoričku funkciju gastrointestinalnog sustava.

Gastritis je upala sluznice želuca koja može biti uzrokovana infekcijom, iritacijom, autoimunim poremećajima ili povratom žuči u želudac (žučni refluks). Infekcije mogu biti prouzročene zaraznim uzročnicima (bakterijama ili virusima), a mogu ih uzrokovati i nezarazni uzročnici kao što su razni nesteroidni protuupalni lijekovi, alkohol, prehrana ili primjerice pretjerano izlučivanje želučane kiseline. Razlikuju se dva oblika gastritisa: akutni, koji se pojavljuje iznenada i riječ je o kratkotrajnoj tegobi, i kronični, koji traje duže razdoblje.


    
ZNANOST


Novije spoznaje o biologiji maloga kornjaša košnice − uzročnika etinioze (II. dio)



Ivana Tlak Gajger
Pčelarima, pa čak i pčelama, slaba invazija odraslim primjercima maloga kornjaša košnice (Aethina tumida) kao i mali broj nametničkih jaja i ličinaka u košnici često prođe nezamijećeno. Posebice je važan, ali i nepoznat, trenutak prekretnice kad iz malog broja položenih jaja krene takozvano masovno razmnožavanje, koje u manje od deset dana može izazvati propadanje invadirane pčelinje zajednice. Suprotno uobičajenomu mišljenju, prisutnost odraslih primjeraka maloga kornjaša u košnici ne podrazumijeva nužno i njihovo uspješno razmnožavanje. To je i najčešći nalaz na terenu kad se utvrdi prisutnost odraslih jedinki, ali se ne nađu njihova jaja ni ličinke. Ženke nametnika maloga kornjaša košnice ne mogu polagati neograničen broj jaja, pa se čini da se prilagođavaju vremensko-prostornim prilikama kad će njihovo potomstvo imati najviše šansi za izlazak iz košnica i daljnje preživljavanje, kao i invadiranje novih pčelinjih zajednica. Takve se mogućnosti razmnožavanja mogu povezati s gospodarenjem, kao i općom dobrobiti pojedinačne invadirane pčelinje zajednice. Uspješno razmnožavanje maloga kornjaša košnice najbrže se odvija u oslabljenim pčelinjim zajednicama, kao i u zajednicama pod permanentnim utjecajem stresnih čimbenika. Zanimljivi su rezultati provedenih istraživanja gdje je izazvan gubitak matice kao moguć stres pčelinjoj zajednici. Međutim, taj postupak nije znatnije utjecao na stupanj polaganja i razvoja nametničkih jaja, kao ni na stupanj izlaska ličinaka iz zajednica. Također je dokazano da pčelinje zajednice bez matice nisu privlačnije malom kornjašu košnice kao njegovi nositelji. Suprotno tomu, prijavljivani su slučajevi znatnijih gubitaka pripisivanih etiniozi nakon provedenih postupaka zamjene matica na pčelinjacima. Uglavnom, zdrave i jake pčelinje zajednice svakako su privlačnije za invadiranje malom kornjašu košnice, ali oslabljene zajednice, a što je izravna posljedica obezmatičenosti, postaju mnogo podložnije štetama koje izaziva etinioza.



ZANIMLJIVOSTI


Dobro je krenulo, ali kako će ići dalje?



Zlatko Tomljanović
Već smo dobrano ugazili u travanj. Po starom dobrom pčelarskom običaju pčelarima krajem travnja prijeti dugogodišnji neprijatelj zvan mraz. Zajednice su u optimalnome biološko-uzgojnom stanju. Neke su već na repici, a dio se sprema za bagrem i kadulju. Pčelari strepe. Neće se valjda ponoviti lanjska godina. Sve miriše na to ili, bolje reći, sve smrdi po tome. Negdje je pao i snijeg. Opasno visimo. Temperatura zraka spušta se u granično područje mraza. Puše jak vjetar. Neki govore da stoga neće biti zadržavanja magle, pa da je i opasnost od mraza manja. No vjetar staje, a Vakula najavljuje mraz. Kolege agronomi, stručnjaci za zaštitu bilja, govore da je već temperatura od −1,5 °C pogubna za voće i bagrem u ovoj fazi. Ni dugoročna prognoza nije ohrabrujuća. Mraz se ne spominje, ali na vidiku nema nekih lijepih, toplih, sunčanih i sparnih dana. Doduše, prognostičari nisu baš bili točni ni u prošlome mjesecu. Čekamo i nadamo se. Kažu da nakon nade ne ostaje ništa. Možda to nije točno. Možda ostaje potreba za nadom. Nestane li potreba za nadom, onda pak ostaje još nešto. Ostaje iluzija. Nažalost, imamo dosta mladih i novih pčelara koji žive u iluziji. Ta iluzija nije vezana uz vremenske prilike, nego uz njihov način razumijevanja suvremenog pčelarenja.



Stvarni uzroci gubitaka pčela


Zlatko Puškadija, Marin Kovačić
Posljednjih smo desetljeća svjedoci visoke smrtnosti medonosne pčele u SAD-u, Aziji i Europi. Istodobno je, tijekom posljednjih 60 godina, na globalnoj razini broj pčelinjih zajednica kojima gospodari čovjek porastao za 45 posto. Budući da je pčela najučinkovitiji oprašivač usjeva, industrija je hrane jako zabrinuta zbog nepredvidljivih gubitaka pčela. Ovi gubici uzrokuju nedostatak oprašivača i znatno ograničavaju proizvodnju hrane. Nedostatak oprašivača ne očituje se samo u nedostatku pčelinjih zajednica za oprašivanje usjeva, nego i u snazi pčelinjih zajednica, koje jako oslabljene izlaze iz zime. Stoga možemo govoriti o kvantitativnom i kvalitativnom nedostatku oprašivača.




„Zacukreno” pčelarstvo


Josip Lautar
Prošlog ljeta posjetila su me dvojica „gastarbajtera” koji su otišli u Njemačku prije više od četrdeset godina i koji su u međuvremenu ondje napravili kuće i preselili se za stalno. U razgovoru su mi otkrili pravi razlog rijetkog posjeta, a to je − pored obilne njemačke ponude i kupovne moći − kupnja našega zdravog meda. Začudio sam se što su prevalili tolik put, posebice stoga što im je susjed pčelar, pa su med mogli kupiti od njega. Odgovorili su mi da to više nije med, nego samo „Zucker” koji on vrca kao med, a oni su htjeli pravi med.

Ova priča ima i u našem podneblju svoju presliku, a s vremenom će i kod nas (ako se nešto ne preokrene) i sami potrošači shvatiti da takav med nije ništa bolji od marmelade. Međutim, ovdje želim dati informaciju o štetnosti šećera za ljude i pčele. U slovenskom „Sjetvenom kalendaru” za 2016. godinu, koji izdaje Ajda, autorica komentara Meta Vrhunc daje prikaz štetnosti glifosata u konvencionalnoj poljoprivredi (koja vrijedi i za šećernu repu) pod naslovom „Poljoprivreda koja upotrebljava otrove uništava svoj narod”, a čiji vam prijevod donosimo.



Pčelarski veleposlanici


Ivo Aščić
Već od samog izuma poštanske marke kao sredstva koje služi da se poštarina plati unaprijed uvidjela se njezina višestruka uloga. Dokazuje to i oglas iz 1841. godine koji su objavile najpoznatije engleske dnevne novine The Times: „Mlada žena želi oblijepiti svoju spavaću sobu poništenim poštanskim markama te poziva sve one koji joj žele pomoći u tome.” Daljnji razvoj modernoga društva te pojačana komercijalizacija i uporaba svih oblika medijske propagande prepoznali su poštansku marku kao dinamičan medij i za promidžbene aktivnosti.

U prilog tomu ide i čuvena izjava kneza od Monaka Rainera III., koji je rekao da su poštanske marke najbolji veleposlanici država: zalijepljene na pisma imaju pristup bilo kojoj adresi na svijetu te se čuvaju u muzejima kao nacionalno blago.

Poštanske marke s motivima vezanima uz pčelarstvo pojavile su se u ranoj fazi razvoja marke kao marketinškog medija. Danas gotovo da i ne postoji država na svijetu koja ozbiljnije pridaje važnost pčelarstvu, a da nije izdala jednu ili više maraka koje prikazuju neke od motiva povezanih s ovom poljoprivrednom granom koja se bavi uzgojem pčela radi dobivanja meda, voska, matične mliječi, peluda, propolisa i pčelinjeg otrova, odnosno radi oprašivanja kultiviranih i samoniklih biljaka. Zamjetna produkcija ovakvih maraka bilježi se od druge polovice prošlog stoljeća, kad počinje i tematsko sakupljanje maraka među filatelistima, čiji se broj danas u svijetu procjenjuje na više od dvadeset milijuna.




REPORTAŽA



Održani 14. Pčelarski dani u Vinkovcima




Vedran Lesjak
U organizaciji Pčelarskog saveza Vukovarsko-srijemske županije i Hrvatskoga pčelarskog saveza u Vinkovcima su 17. i 18. travnja održani 14. Pčelarski dani. Najstarija sajamska pčelarska manifestacija u Hrvatskoj i ove je godine privukla brojne posjetitelje, koji su iz Vinkovaca otišli zadovoljni kao i inače.

Nakon uvodnih pozdravnih govora pomoćnika ministra poljoprivrede Tomislava Tojića, tajnice Hrvatskoga pčelarskog saveza Ankice Dušević, predsjednika Pčelarskog saveza Vukovarsko-srijemske županije Stipe Rimca, predsjednika Udruge pčelara „Nektar” iz Vinkovaca i dopredsjednika Udruge proizvođača „Slavonski med” Stanka Čuljka sajam je otvorio župan Božo Galić.





MEDONOSNO BILJE




Divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.)



Marija Bučar
Postojbina je divljega kestena Mala Azija, no ova se vrsta dobro prilagodila i proširila i na Balkanskom poluotoku, uglavnom kao ukrasna biljka u vrtovima, parkovima i alejama. Kao samonikla vrsta uspijeva u šumama hrasta lužnjaka i jasena te hrasta sladuna i cera. Rjeđe su vrste kesten crvenih cvjetova (A. pavia) i žutih cvjetova (A. flava).

Nakon posljednjega ledenoga doba divlji je kesten izumro u područjima sjevernijima od Alpa.

Divlji kesten (A. hippocastanum) listopadno je drvo visoko do 30 metara. Guste je, pravilne i zaobljene krošnje. Dio grana bogato obraslih listovima usmjeren je prema tlu. Listovi su dlanasto sastavljeni, s od pet do sedam lisaka na dugoj peteljci. Brojni cvjetovi združeni su u sastavljenom grozdu. Bijele latice cvjetova svinute su prema nazad, sa žutom, a kasnije crvenom pjegom. Plodovi su veliki tobolci s bodljikavom ovojnicom, a imaju od jedne do tri krupne sjemenke, koje su sjajno crvenosmeđe, čvrste i kožaste.