Hrvatska pčela 11/2017
Vedran Lesjak   
Utorak, 07 Studeni 2017
TEHNOLOGIJA PČELARENJA



Radovi na pčelinjaku u studenom



Dražen Špančić
Kaže se da od svih mjeseci u godini pčele najmanje rade u studenome. Leglo u ovome mjesecu prestaje, matica više ne polaže jaja i u košnici imamo samo mlade zimske dugovječne pčele i maticu. Trutovi su odavno eliminirani jer pčelama ne služe ni za što i samo bi bili potencijalni teret i nepotrebni potrošači hrane u vrijeme kad treba biti štedljiv i čuvati zalihe. Ako u ovome mjesecu u košnici ima trutova, to je najčešće znak da nešto nije u redu s maticom (matica trutuša, radilice kao lažne matice, bolest i slično). Doživio sam samo jednom da su pčele u košnici pološki čuvale trutove preko zime, no to je bila ekstremno snažna zajednica, koju je u proljeće rano pogodio rojevni nagon. Dakle, pojava trutova u ovo godišnje doba za mene znači alarm!

Studeni je ujedno i prag zime, kad pčele gotovo svakodnevno stišću svoje zimsko klupko tijekom noći, dok se tijekom dana temperatura obično podigne iznad 10 °C, pa se klupko širi, a dogodi li se povoljnije vrijeme, s temperaturom iznad 12 °C, pčele će i izlijetati iz košnica. Međutim, bez obzira na vanjsku temperaturu, pčele u studenome malo rade. Hranu su trebale preraditi, med poklopiti i složiti sebi iznad klupka u takozvane zimske kape (vijence). Budući da znamo da ne odgajaju leglo, a ni paše više nema, možemo zaključiti da su naše pčele u odnosu na proteklo razdoblje postale prave lijenčine.




Dimni top (aerosolni top1) za tretman pčela oksalnom kiselinom



Vlatko Milanović
Gledajući u budućnost, pčelari će na ovaj ili onaj način borbu protiv varoe morati prilagoditi protokolima i praksi koju uređuju pravila europskog i domaćeg zakonodavstva. Registrirani pripravci i lijekovi, timol i organske kiseline bit će nezaobilazni. Oksalnoj kiselini pripada posebno mjesto, a uspješno se primjenjuje protiv varoe i bez poznavanja osnovnih toksikoloških svojstava. Ni sad, a ni u budućnosti, među navedenim sredstvima ne bi trebalo biti mjesta neregistriranim pripravcima i lijekovima, a da i ne govorimo o „preparatima iz garaže” koji proturječe znanstvenim dosezima XXI. stoljeća.

Pčelari se na razne načine domišljaju kako sačuvati svoje pčele te pritom za njihovu zaštitu upotrebljavaju i dvojbena sredstva. Za dosadašnje pčelarske potrebe prenamijenjeni su dimni topovi (fogger) u kojima se mineralno ulje kao nosač miješa s nekom sintetskom aktivnom tvari te upuhuje u košnice i tako uništava varou. Način funkcionira, dobro ruši varou i jeftin je, ali sigurno nema budućnost jer ga u cijelosti diskreditiraju dva razloga.

Prvi je razlog to što dimni topovi nisu izvorno napravljeni za pčelare, pa njihova konstrukcija ne omogućava dobru regulaciju količine dima, odnosno djelatne tvari koju upuhuju. Zbog toga često dolazi do trovanja pčela, bez obzira na spretnost pčelara koji ih rabe. Drugi je problem u već prisutnoj rezistenciji kod varoe te u ostacima u vosku i medu (koji će se s vremenom i povećavati), a koji su neprihvatljivi jer je riječ o kancerogenoj i mutagenoj tvari. Takva sredstva nemaju perspektivu i bez spominjanja njihove formalne zabrane upotrebe.




Zimsko mirovanje pčela i mir na pčelinjaku



Josip Križ
Svako uznemiravanje pčela jako štetno djeluje na pčelinju zajednicu, posebice zimi, kad su pčele u zimskom klupku, stoga se svaki ozbiljan pčelar mora jako potruditi osigurati im mir ako želi da mu one što bolje prezime. Reakcije pčela na uznemiravanje mogu biti različite, ovisno o jačini i trajanju uznemiravanja. Pritom i vanjska temperatura ima veliku ulogu, pa tako na niskim temperaturama pčele burno reagiraju i na najmanje uznemiravanje. Zbog uznemiravanja dolazi do gibanja pčela, pri čemu se nešto pčela odvoji od klupka ili manji broj padne na podnicu, gdje se ohlade i ostanu bez snage za povratak u klupko, te na podnici i ugibaju. Kada dođe do promjene stanja klupka zbog nepromišljenog i nepotrebnog uznemiravanja, to stanje može potrajati od jednog do više sati, a katkad čak i dan ili dva. Ako su pčele jače uznemirene, može doći i do raspuštanja cijeloga klupka te u tom slučaju zbog hladnoće dolazi do ugibanja cijele zajednice. Zapravo je i najmanje uznemiravanje pčela prilikom zimovanja štetno, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog nepotrebnoga gubitka energije. Posljedica je uznemiravanja i uzimanje mnogo više hrane, čime dolazi do prijevremene potrebe za pročisnim letom, a njega pčele ne mogu obaviti zbog niskih temperatura. Ako ne obave pročisni let kad im je potreban, nastaju veliki problemi, to jest proljev, zbog čega zajednica jednostavno propadne. Uznemiravanja pčela mogu biti različita, pri čemu su neka specifična za neke mikrolokacije kao što su planinski krajevi, blizina šuma, prometnica… Svaki bi pčelar trebao znati specifičnosti kraja u kojem njegove pčele zimuju i sve bi ih trebao preduhitriti. Postoje i uobičajena uznemiravanja, kojima čovjek ne pridaje osobitu važnost, ali ipak ometaju mirovanje pčela. Pčelar ponajprije mora jako paziti što i kako radi na pčelinjaku. Košnice se nikako ne smiju otvarati samo zato što smo znatiželjni, bez pravog i opravdanog razloga. Prilikom obilaska pčelinjaka trebamo paziti da ne lupamo po krovovima ili da primjerice ne lupamo vratima u kontejneru jer se zvuk prenosi na sve košnice i tako se uznemiri cijeli pčelinjak.





APITERAPIJA



Medom protiv kašlja



Ivana Gobin
Hladno vrijeme donosi sa sobom dosadne prehlade i neizbježan kašalj. Malo tko u zimskom razdoblju nema problema s ovom neugodnom posljedicom virusne ili bakterijske infekcije. Kašalj je prirodan obrambeni mehanizam koji dišne putove oslobađa nakupljene sluzi i ostalih štetnih tvari koje nadražuju sluznicu. Budući da je kašalj zaštitni refleks, tijelo ovim mehanizmom pokušava osloboditi dišne putove od stranih čestica i drugih produkata upale. Pritom tijelo ulaže velike napore. To je osobito neugodan simptom, koji u nekih bolesnika može potrajati i nekoliko tjedana nakon akutne infekcije dišnog sustava. Suvremena medicina uz liječenje osnovne bolesti preporučuje i alternativnu terapiju koja će spriječiti iritaciju dišnih putova i olakšati iskašljavanje. Med je jedan od najučinkovitijih prirodnih lijekova za kašalj, umiruje nadraženu sluznicu, a zahvaljujući svojim antioksidacijskim i antibakterijskim svojstvima uspješno se bori protiv bakterija.

Kašalj predstavlja automatsku, refleksnu reakciju koju čovjek ne može voljno kontrolirati, a koja je uzrokovana podražajem sluznice dišnog sustava zbog infekcije ili vanjskih iritacija, odnosno alergena. Kašalj se manifestira naglim izbacivanjem zraka iz pluća s ciljem izbacivanja nakupljenog sadržaja iz dišnih putova. Često je popraćen i zvučnim fenomenom, što je zapravo rezultat skupljanja prsne šupljine. Centar za kašalj smješten je u mozgu i podražuje se živcima čiji su završeci smješteni odmah ispod površine dišnih putova. Živce mogu podražiti različiti virusi, prašina, grinje, pelud te ostali alergeni.




ZANIMLJIVOSTI



Rezime pčelarske sezone − od vremenskih prilika do medenja



Josip Križ
Došlo je vrijeme da podvučemo crtu i vidimo kakvu smo imali pčelarsku sezonu, odnosno godinu. Kako svaki imalo ozbiljan pčelar vodi statistiku i evidenciju o stanju pčelinjaka i pčelinjih zajednica, tako bilježi i evidenciju o vremenskim prilikama, neprilikama i medenju pojedinih biljaka, ali i kompletnih paša. No pođimo redom. Možda su neki zaboravili da je prošla godina bila loša, da nas je uništio mraz, no poslije je ipak nešto na nekim mikrolokacijama medilo do u kasnu jesen, tako da je ipak bilo dobre zimnice. Neki su pčelari čini se zaspali, pa je takve već sredinom studenoga i prosinca varoa sredila. Kad su shvatili što se događa, nastala je panika i dodavanje pogača, ali kome kad su košnice već bile prazne ili pred izdisajem. Zima nije obilovala velikim snijegom, no temperature su bile jako niske i to je trajalo dosta dugo. Kad se vrijeme malo ustabililo, došlo je do nagla zatopljenja, pa su rane proljetnice procvale i do dvadeset dana ranije nego „normalnih” godina.




Košnice na markama



Ivo Aščić
Kratki prikaz uloge i značenja pčelarskih poštanskih maraka objavljenog u broju 5/2017., rezultirao je daljnjim istraživanjem učinkovitih minijaturnih veleposlanika iz ove važne poljoprivredne grane. Također treba istaknuti jednu zanimljivost, a to je ono što povezuje pčelare i sakupljače poštanskih maraka: hobi, koji vrlo često može biti unosan (primjerice, najskuplja poštanska marka, ona Britanske Gvajane iz 1856. godine pod nazivom 1c Magenta, na filatelističkom tržištu vrijedi oko deset milijuna američkih dolara).




ZNANOST



Primjena infracrvene spektroskopije u identifikaciji botaničkog i zemljopisnog podrijetla meda



Lidija Svečnjak
S obzirom na to da med potječe od različitih medonosnih biljnih vrsta, složen je proizvod sa širokom raznolikošću sastojaka i organoleptičkih svojstava. Zbog toga su metode u analitici meda vrlo zahtjevne, složene i dugotrajne. Osim toga, postojeće standardne analitičke metode karakterizira i niz drugih nedostataka. Relativno pouzdano određivanje botaničkog podrijetla može se postići samo interpretacijom skupnih rezultata melisopalinološke (peludne) i senzorske analize te niza fizikalno-kemijskih analiza (EU regulativa i nacionalni zakonski akti definiraju kriterije sastava i kakvoće meda na temelju propisanih graničnih vrijednosti različitih parametara). Osim toga, teško je razlikovati multiflorne i uniflorne vrste meda jer nema analize koje omogućuje određivanje točnog udjela nektara koji su pčele prikupile, a iz kojeg nastaje med. Melisopalinološkom se analizom ustvari pouzdanije određuje zemljopisno podrijetlo meda u odnosu na botaničko jer pelud u medu odražava vegetaciju područja s kojeg su pčele prikupile nektar, dakle floru određene zemljopisne regije. Uz navedeno, interpretacija rezultata melisopalinološke analize (peludnog spektra meda) kompleksna je i neuniformna zbog različitih kriterija u pogledu minimalnog udjela pojedinih peludnih zrnaca potrebnog za potvrdu uniflornosti (granične vrijednosti variraju od 5 do 85 posto, ovisno o dominantnoj biljnoj vrsti), zbog složenosti peludnog spektra meda koji obično sadržava 40-50, ali često i više različitih vrsta peluda, zbog prisutnosti peluda nenektarnih biljnih vrsta i drugih bioloških i tehnoloških čimbenika (kontaminacije) koji mogu prikriti stvarni nektarni izvor u pojedinim uzorcima meda. Nadalje, iako je uvriježena, i za senzorsku se analizu navodi da nije u potpunosti pouzdana jer prisutnost i male količine nektara snažnog okusa može utjecati na senzorske odlike pojedinih („blagih”) vrsta meda.




PČELARSKI VETERANI




Sjećanje na Hermanna Pechhackera



Davorin Krakar
Parafraziram naslov audiozapisa Mein Leben mit der sanften Carnica-Biene britanskog dopisnika iz Welsa koji je snimljen posljednje godine života doajena znanstvenika doc. dr. Hermanna Pechhackera u njegovu domu u mjestu Lunz am See, a koji se ne prestaje slušati od njegove smrti, 10. srpnja 2016. godine.

NJEGOV ŽIVOT S BLAGIM PČELAMA I PČELARIMA
Više od 50 godina znanstvenog rada u pčelarstvu ostavilo je dubok trag u svjetskim razmjerima tijekom druge polovice 20. stoljeća. Neću opisivati njegov cjelokupni životopis, koji je započeo kao sveučilišni asistent na biološkoj stanici Sveučilišta u Beču u mjestu Lunz am See (Lunz na Jezeru), malome izoliranome planinskome mjestu u Donjoj Austriji. S poštovanjem, upornošću i popularnošću koje je stekao u pčelarskim znanstvenim krugovima radeći s nizom suradnika sa sveučilišta u Beču i Grazu proširio je svoja saznanja i na Njemačku i sve zemlje gdje je siva pčela izvorna pasmina ili je to postala, primjerice i na drugim kontinentima, zahvaljujući svojim genetskim svojstvima (najboljim radilicama, blagosti, zimovanju u malome zimskom klupku, brzome proljetnom razvoju…). Mnogi su studenti, diplomanti, postdiplomanti i doktorandi iz cijelog svijeta, pa tako i iz naše zemlje, boravili kod g. Pechhackera u Lunzu na terenskim opažanjima i istraživanjima, tijekom kojih je nesebično dijelio svoju lepezu znanja.




REPORTAŽA



U Istanbulu održan 45. Međunarodni pčelarski kongres


Milan Kramer
U Istanbulu, najvećem turskom gradu, od 29. rujna do 4. listopada održan je 45. Međunarodni pčelarski kongres − Apimondia. Prvi kongres Apimondije održan je 1897. godine u Bruxellesu. Za ovaj je svjetski kongres Turski pčelarski savez lobirao još od 2009. godine, a tek je 2013. godine uspio dobiti domaćinstvo za organizaciju kongresa, i to za jubilarnu 120. godišnjicu Apimondije. To mogu zahvaliti prošle godine preminulom Bahriju Yilmazu, tadašnjem predsjedniku njihova saveza. Turski pčelarski savez pobrinuo se da sve bude u najboljem redu, počevši od same akreditacije i posjeta predavanjima, koja su simultano prevođena na turski, engleski, španjolski, francuski i njemački.
Na jednom su mjestu okupili sve svjetske pčelarske institucije, iz svih krajeva svijeta, od proizvođača pčelarske opreme, hrane i lijekova, preko laboratorija za analizu pčelinjih proizvoda pa do raznih proizvođača koji su izravno ili neizravno vezani uz pčelarstvo. Iz Hrvatske je bilo poduzeće Apivita iz Varaždina. Kako nam je na kongresu izjavio vlasnik poduzeća Predrag Manger, predstavljali su svoj kvalitetan proizvod Nozevit+ za smanjenje nozemoze u pčela, a koji trenutačno izravno prodaju u 25 država, dok ga u još deset zemalja prodaju posredstvom distributera.




MEDONOSNO BILJE



Planika − posljednja pčelinja paša u priobalju



Sinaj Bulimbašić
Riječ je o biljci koja u studenome i prosincu u svojoj krošnji istodobno nosi i zrele plodove, ali i prekrasne zvonaste cvjetove pune nektara.

Planika (Arbutus unedo) − koju u priobalju još zovu i manjiga, meginja, maginja, jagodnjak, planičac i paro − tipična je zimzelena biljka jadranskog priobalja iz porodice vrijesova.

Raste kao grm ili nisko stablo, a može narasti i do pet metara visine formirajući vrlo dekorativno stablo. Istodobno je s pčelarskog stajališta jako vrijedna pčelinja paša, u gospodarskom smislu kvalitetno šumsko drvo koje se upotrebljava za ogrjev te kao stočna hrana, dok se u ljudskoj prehrani njezin plod upotrebljava za spravljanje rakije, likera i marmelade, a značajnu ulogu ima i u pripravljanju kozmetičkih pripravaka te u narodnoj medicini kao lijek protiv proljeva.




Velika zijevalica (Antirrhinum majus L.)


Matija Bučar
Zijevalice su biljke kamenjara, litica i napuštenih površina, a rastu i na starim zidovima i uz putove. Svrstava ih se u sredozemnu široko rasprostranjenu vrstu koja je kod nas udomaćena.
 
Velika je zijevalica varijabilna trajnica visoka od 20 do 50 centimetara. Stabljike su joj gole i žljezdasto dlakave u području cvata, uzdižuće ili uspravne i razgranjene. Listovi su linealni do ovalni, nasuprotni, naizmjenični ili po tri u pršljenima. Cvjetovi ugodna mirisa imaju ružičast ili ljubičast vjenčić s dvije žute ili bijele točke na nepcu ili su pak posve žuti. Lapovi su jajoliki ili tupi i znatno su kraći od vjenčića. Plod je tobolac s mnogo sitnih sjemenki koje raznosi vjetar, pa se biljka tako i rasprostranjuje.