Hrvatska pčela 3/2018
Vedran Lesjak   
Četvrtak, 08 Ožujak 2018
Image
TEHNOLOGIJA PČELARENJA



Radovi na pčelinjaku u ožujku



Darko Vukašinović
Ožujak je posljednji zimski mjesec, no da ipak pripada zimi, nerijetko zna pokazati kasnim naletima hladnog, kišnog i vjetrovitog vremena. Time uvelike zna pobrkati planove pčelarima željnima „akcije”. No, načelno, dnevne i noćne temperature postupno rastu, dan se produljuje i sve je više sunčanih sati. Ako je sve u redu, u našim zajednicama matica polaže sve veći broj jaja, a zajednice tijekom ožujka dostižu snagu istovjetnu onoj s kojom su ušle u zimovanje. Kad je situacija takva, naše će zajednice lako prebroditi krizu smjene generacija, pa nisu potrebne nikakve posebne intervencije pčelara.




Paša dolazi - rojenje prijeti


Nenad Strižak
Svakom je pčelaru cilj postići što snažniju pčelinju zajednicu do glavne paše te izbjeći rojenje. U tu se svrhu primjenjuju različite tehnike pčelarenja, ovisno o pčelarovim mogućnostima i pašnim prilikama. Te su tehnike pčelarenja određene načinom ograničenja matice, odnosno legla:
•    matica je slobodna, dostupan joj je cijeli prostor košnice
•    matica je ograničena, dostupan joj je određeni dio košnice
•    matica je izdvojena u sklopu iste košnice
•    matica je izdvojena u drugu košnicu.

Sva četiri načina ograničenja matice imaju svoje prednosti i nedostatke. Nijedan ne odgovara za sva pašna područja i za sve uvjete pčelarenja, čak ni za sve pčelinje zajednice na jednom pčelinjaku, a pčelarov je zadatak izabrati tehniku primjerenu konkretnoj situaciji. Valja posebno naglasiti da izbor pojedine tehnike određuje i način odstranjivanja pčela pri vrcanju.

Kod nas prevladava ograničenje matice i legla matičnom rešetkom. Doduše, posljednjih se godina, sudeći prema pčelarskim razgovorima, propagira oduzimanje matice, takozvano Dzierzonovo pravilo (prema poljskom pčelaru Janu Dzierżonu), te prepuštanje zajednici da sama uzgoji maticu iz prisilnog matičnjaka. Pritom se naglašavaju samo pozitivni, no ne i negativni učinci tog postupka.




Odabiranje produktivnih pčelinjih zajednica


Josip Križ
Svjedoci smo, i to već nekoliko godina, da su prinosi pčelinjih zajednica skromni ili slabi. Postavlja se pitanje činimo li što da se takvo stanje pčelinje produktivnosti promijeni. Znamo da ne možemo utjecati na vremenske prilike i neprilike, ali možemo na uzgoj i produktivnost naših pčela i pčelinjih zajednica. Pitaju li se neki pčelari, posebice oni manje iskusni, kakve to pčele uzgajamo? Razvoj i produktivnost pčelinjih zajednica ovise o kompleksnim utjecajima više skupina čimbenika, kako vanjskih tako i unutarnjih. Vanjski su čimbenici pčelinja paša, klimatski uvjeti i slično, dok su unutarnji količina i kvaliteta hrane, saća, satne osnove, odnosno čistoća voska, sposobnost i kvaliteta matice da polaže jaja, temperatura, vlaga, bolesti pčela, a najviše znanje i educiranost samog pčelara. Ali i kod najboljeg usklađivanja navedenih čimbenika stanje i produktivnost pčelinje zajednice u velikoj mjeri ovise o nasljednim osobinama matica, trutova i radilica.



APITERAPIJA



Med − kisela ili alkalna hrana?



Damir Gregurić
Još je davne 1923. godine njemački fiziolog dr. Otto Heinrich Warburg (1883. – 1970.) u svom djelu Metabolizam tumora zaključio da su primarni uzroci nastanka tumora krvna acidoza i hipoksija, odnosno da kancerogene stanice mogu preživjeti samo u kiseloj sredini bez kisika. Za to je otkriće primio Nobelovu nagradu 1931. godine. Da pretjerano kisela pH-vrijednost vodi staničnom propadanju, tvrde i američki znanstvenici dr. Theodore A. Baroody (Alcalize or Die, 1991.) i dr. sc. Robert O. Young (The pH Miracle, 2012.). U novije vrijeme teorija dr. Warburga i kod nas nalazi svoje pobornike, a tržište prateći trendove širi svoju ponudu na niz novih proizvoda kojima ćemo alkalizirati svoj organizam i zaštititi ga ne samo od karijesa, bubrežnih i žučnih kamenaca nego i od drugih zdravstvenih problema kao što su artritis, osteoporoza, kardiovaskularna oboljenja, dijabetes i rak.




ZNANOST



Sublimacija oksalne kiseline – činjenice i predrasude



Vlatko Milanović
S uvaženim ću pčelarskim kolegom i zainteresiranim pčelarima rado podijeliti najnovije spoznaje i saznanja o tretmanu pčela oksalnom kiselinom s posebnim naglaskom na sublimaciju1. Koristim priliku da iznesem i osobna promišljanja vezana uz pčelarsku praksu s namjerom rasvjetljavanja stereotipnih sudova. Iskreno vjerujem da je oksalna kiselina preparat kojem bi pčelarska zajednica treba dati šansu za punu afirmaciju za zajedničku dobrobit.

UVOD
Kad govorimo o štetnicima i bolestima, svim je pčelarima najveći izazov varoa. Ovaj nametnik potječe s istoka Azije, a pojavljuje se na svim kontinentima osim Australije. Varoa je prvi put otkrivena u SAD-u 1987. i sada se može naći diljem Sjeverne Amerike. Grinja izravno šteti pčelinjim zajednicama na dva načina: štetom koju čini radilicama te u poklopljenim stanicama legla, gdje ženka grinje leže jaja, a majka i njezini potomci hrane se krvlju ličinki. Pčele radilice parazitirane kao ličinke imaju smanjen životni vijek. Još veću štetu varoa uzrokuje neizravno, širenjem virusnih bolesti (primjerice širenjem virusa deformiranih krila). Zajednice s relativno malim brojem varoa mogu stradati, osobito zimi, ako su u njima prisutni virusi.

    


ZANIMLJIVOSTI



Lipa naša svagdašnja



Nikola Pratnemer
Krajnje je vrijeme da se Hrvatskim šumama postavi pitanje zašto provode ekocid na području Bilogore jer je riječ o iskorjenjivanju svih vrsta drveća osim hrasta kitnjaka, bukve i graba. Naime, u posljednjih je desetak godina došlo do ozbiljnog remećenja bioraznolikosti u bilogorskim šumama. Što za biološku ravnotežu predstavlja iskorjenjivanje lipe, divlje trešnje, javora, brijesta, breze, topole i drugoga drveća − možemo samo nagađati. Točnije bi nam odgovore moglo dati Ministarstvo zaštite okoliša, ako su ondje uopće zainteresirani za ovu problematiku. Koliko je poznato, trebali bi provoditi praćenje bioraznolikosti u hrvatskim šumama, no čine li to − nije mi poznato. Kao pčelar i laik u poznavanju bioloških odnosa u šumi znam što lipa znači za pčelarstvo, ali i za ostale kukce. Osim toga, plodom trešnje, primjerice, hrane se ptice i ostale životinje u šumi. Svaka vrsta drveta ima svoju ulogu u ukupnom odnosu. Današnje potrošačko društvo ne preza od dubokog remećenja bioraznolikosti šume. Hrast, bukva i grab postižu najveću cijenu i zato ih šumarije doslovce uzgajaju, no pritom uništavaju ostale vrste i biljnog i životinjskog svijeta.




REPORTAŽA



Robert Crljenković zadovoljan prošlom godinom - proizveo više od deset tona meda



Vjekoslav Hudolin
On je jedan od najuspješnijih pčelara novogradiškoga kraja. Lani je s dvjestotinjak proizvodnih pčelinjih društava proizveo više od deset tona meda. Prije mjesec dana, 30. siječnja, zatekao sam ga u pčelinjaku u Pivarama, posavskom selu na području Općine Stara Gradiška, gdje je, kaže, obavljao brzinski pregled. Zadovoljan je stanjem u svojim košnicama jer su mu, zahvaljujući dobrim jesenskim pripremama, pčelinja društva u dobroj kondiciji.

„S obzirom na to da je kraj siječnja, stanje u košnicama je neuobičajeno, kao da je kraj veljače. Pčele obilno izlijeću iz košnica i unose pelud. Lijeska je već završila s cvatnjom, trenutačno cvjeta joha, pčele idu na mrtvu koprivu, visibabe, ima i nešto maslačka, a uskoro će krenuti i vrba iva. Ako u nastavku bude oštre zime, mogli bi se pojaviti problemi kod onih pčelinjih zajednica kod kojih nije provedena kvalitetna priprema. Sad je najvažnije da pčele imaju dovoljne količine hrane koja je blizu i dostupna pčelinjem klupku”, govori mi Crljenković.




I pčelama protiv droge



Ivan Eberhart
Mnogi se naježe i na samo pomisao na drogu. U narodu vele rodilo se, treba ga ljuljati. Pravo je pitanje što ako se u život uplete droga. Moj bi odgovor bio: komuna u kojoj se bave problemom ovisnosti, a na usluzi su svima koji zbog nečega pate. Ima i pozitivnih ovisnosti, ali i onih negativnih, kao što je ovisnost o drogi, duhanu (cigaretama), alkoholu, kocki, internetu, mobitelu, tabletama i sličnome. Znajući da se komuna, to jest terapeutska zajednica „Mondo Nuovo”, što u prijevodu znači „novi svijet”, bavi i pčelarstvom, a nalazi se na području na kojem sam povjerenik, odlučio sam ih posjetiti. Ova se terapeutska zajednica nalazi u mjestu Nunić, u Općini Kistanje, u Šibensko-kninskoj županiji.




Juraj Rubin − vrstan pčelar s našega najsunčanijeg škoja!



Mirko Crnković
Otok Hvar je pedesetih godina prošlog stoljeća doživljavao svoj uzlet sadnjom lavande, a pokojni je Jakov Rubin iz Zastražišća upravo tu biljku povezao s mogućnošću bavljenja pčelarstvom. Uputio se u dalmatinsku metropolu i kupio dvije košnice te ih je parobrodom „Perast” dopremio u Velu Stinivu, gdje ga je dočekala obitelj s mulom, kojom su ih prenijeli do njihova mjesta. Među njima je bio i njegov tada desetogodišnji sin Juraj, danas renomirani maslinar, uljar i pčelar iz Jelse, koji uza sve to pruža još i usluge smještaja u turizmu.

− A u ono su doba zbog rasta broja nasada lavande na škoj dolazili brojni pčelari s drugih područja, kod nas konkretno Mate Poljanić i Vlaho Krile s poluotoka Pelješca. Ja sam im kao dječak pomagao raditi, vrcati i slično, a jednoga dana kada smo se vratili kući, otac ih je upitao: „Kakav vam je danas bio ovaj moj mali?” Oni su mu gotovo uglas odgovorili: „Ništa ti ne brini, po jutru se dan poznaje.” Svake su mi godine davali po košnicu-dvije, tako da sam s vremenom došao do njih 30-ak, a danas ih imam čak 200 − govori Juraj, sedamdesetogodišnjak za kojeg slobodno možemo reći da je dobar primjer jednoga uspješnog hrvatskog pčelara.




MEDONOSNO BILJE



Crna joha (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.)



Matija Bučar
Narodni naziv joha prvi su put zabilježili dubrovački ljekarnici davne 1856. godine, no ovo je drvo u različitim krajevima Lijepe Naše poznato i pod drugim narodnim imenima, kao što su primjerice jalša, jovina, jošva, jošć, jošić i druga.

Crna je joha listopadno drvo visoko do 20 metara, vitkog stabla i horizontalnih, tankih grana. Krošnja joj je jajasta i gusto lisnata. Kora je tamnosiva i ispucala, a nakon ozljede pocrveni. Listovi su široko okrugli ili obrnuto jajasti, tupo nazubljeni i na vrhu urezani. Muški su cvjetovi u dugim, visećim, ljubičastosmeđim resama na dugoj savijenoj peteljci, dok su ženski mali i okruglasti, smješteni na peteljkama iznad muških. Za vrijeme cvjetanja joha ispušta milijune zrnaca peluda, koji raznosi vjetar, pa smeta alergičarima.