Hrvatska pčela 7-8/2018
Vedran Lesjak   
Četvrtak, 05 Srpanj 2018
Image
TEHNOLOGIJA PČELARENJA



Radovi na pčelinjaku u srpnju i kolovozu




Darko Vukašinović
Pred nama je razdoblje u kojem pčelari moraju dati svoj maksimum u pripremi zajednica da uspješno dočekaju zimu, prezime s najmanjim slabljenjem, a potom se tijekom idućeg proljeća intenzivno razviju. Razdoblje je ovo i u kojem se legu posljednje ljetne ovogodišnje pčele, a matice polažu jaja dugoživućih, zimskih pčela. Svakako treba iskoristiti posljednje potencijale ovogodišnje pašne sezone u smislu medobranja, ali moramo na vrijeme misliti i o kvaliteti pčela kojima iduće sezone namjeravamo pčelariti. To je osnovni okvir kojim se definira što je najvažnije raditi tijekom srpnja, a posebice tijekom kolovoza. Pogrešno je neke poslove odgađati za kasnije jer bismo tada eksploatirali pčele koje se trebaju odmarati da bi vitalne ušle u zimu.

U našim ravničarskim krajevima, posebice u Slavoniji i Baranji, kraj lipnja obilježava cvatnja najranijih suncokreta i to je trenutak kad se obično ustale pozitivne bilance unosa na vagi, a pri manipulaciji okvirima, na naše zadovoljstvo, nerijetko curi svježe unesen nektar. U područjima s kestenovom i lipovom pašom seleći pčelari užurbano vrcaju da bi se na vrijeme selili na suncokret. Ali, osvrnemo li se kratko na situaciju u lipnju, većina će se pčelara složiti s tvrdnjom da je lipanj mogao i trebao dati mnogo više. Jednostavno, vremenske su prilike nastavile ići iz jedne krajnosti u drugu, pa su se nastavila smjenjivati razdoblja izrazito toplog vremena s izrazito hladnim i kišovitim razdobljima. Tijekom početka cvatnje lipe visoke su temperature „spalile” cvatove i vrlo su se brzo ispod stabala mogle vidjeti hrpe otpalog peluda. To je toplo razdoblje sredinom mjeseca prekinulo zahlađenje s kišom koja je mjestimično bila prilično obilna. Jedino je dobro iz svega toga činjenica da je tlo zadržalo vlažnost, što je bitno, osobito za stvaranje povoljnih uvjeta za medenje suncokreta, kao i ostalog pčelama zanimljivog bilja. Pčelari koji su ove sezone pčele selili na kesten ne kriju razočaranje još jednom pašom koja je ove sezone podbacila, iako sama kestenova paša slovi kao izrazito „sigurna”. Tako se ponovno potvrdilo da u pčelarstvu ništa nije sigurno, iako se sve već odavno zna.





Paketni rojevi



Rade Kostadinović
Danas, kad je pčelarstvo na ovim prostorima u velikoj ekspanziji, mnogi pčelari povećavaju svoje pčelinjake na vrlo učinkovit i povoljan način − paketnim rojevima. Ovi su rojevi odlični i za nadoknadu zimskih gubitaka, a njima se istodobno uvodi i „svježa krv” (matice s drugih pčelinjaka).

I u pčelarstvu treba koristiti sve resurse ekonomskog poslovanja, a u koje svakako treba u optimalnom broju uvrstiti i prodaju paketnih rojeva.

Ove rojeve mogu formirati svi pčelari poslije glavne rane paše, bilo za prodaju ili za povećanje svog pčelinjaka, ako na njihovoj lokaciji neće skoro biti nove izdašnije paše, odnosno ako ne sele svoje pčele na takve paše, bez bojazni da će time znatnije oslabiti svoje pčelinje zajednice. Osim toga, tako u znatnoj mjeri sprečavaju i rojenje, koje je s aspekta suvremenog pčelarstva nedopustivo.

U svijetu je sve veći promet pčela paketnim rojevima (primjerice, Kanađani i Amerikanci godinama uvoze ove rojeve iz Australije i Novog Zelanda). Kod nas su prisutni odnedavno, a potražnja im je i dalje daleko veća od ponude.






Vapnenasto leglo i njegovo suzbijanje



Josip Križ
U posljednje se vrijeme pčelari sve više žale da imaju velikih problema s pojavom vapnenastog legla. Pokušavaju to riješiti svakakvim pripravcima, ali nikako ne uspijevaju, pa ću i ovaj put pokušati nekima pomoći da se na vrlo jednostavan način riješe ovoga neugodnog oboljenja pčelinjeg legla. Usput ćemo se i podsjetiti kako se vapnenasto leglo širi, koji su njegovi najčešći uzroci te, naravno, što treba poduzeti da do zaraze uopće ne dođe, a ako i dođe, kako brzo suzbiti njezino daljnje širenje. Pokušat ću upozoriti pčelare gdje najčešće griješe, to jest zašto im se javlja vapnenasto leglo, no najprije moramo znati što je uzročnik te bolesti. Osim toga, moramo jednom zauvijek zapamtiti da se ne liječi posljedica, nego uzrok.


Tehnologija pčelarenja kao prevencija bolesti

Igor Petrović
Promjena klimatskih uvjeta izravno je utjecala na pašne uvjete. No osim izravnog utjecaja, to su i neizravni utjecaji, do kojih dolazi s promjenom postupanja ostalih poljoprivrednih proizvođača, ponajprije ratara i voćara primjenom velikog broja sredstava za zaštitu bilja, ali i stočara, koji radi pripremanja kvalitetne krme kose livade prije cvatnje, a tu je i smanjenje stočnog fonda, što dovodi do napuštanja površina i pojave korovnih biljaka koje pčelama nisu zanimljive, a što je posebice izraženo na pojedinim područjima. Uz ovako izmijenjene uvjete imamo i pojavu sve većeg broja pčelara i pčelinjih zajednica, što pak dovodi do povećane vjerojatnosti pojave bolesti pčelinjih zajednica. Primarna je odgovornost na svakom pojedinom pčelaru, odnosno na provođenju apitehničkih zahvata s ciljem sprečavanja pojave bolesti.

U širenju bolesti sudjeluju i pčele, kroz grabež i zalijetanje. Prema brojnim istraživanjima, zalijetanje je često upravo kod pčela koje su zaražene nozemozom i invadirane varoom. Pčelari bolesti šire držanjem velikog broja zajednica na malom prostoru, provođenjem apitehničkih zahvata (primjerice zamjenom okvira tijekom vrcanja), neredovitom izmjenom starog saća, hranom te nesaniranjem zajednica s vidljivim znakovima bolesti.






EKOLOŠKO PČELARSTVO



Ekološko pčelarenje u praksi



Miroslav Cetina
Cijeli sam život, i u šumarstvu i u pčelarstvu, radio s prirodom. Roditelji (i otac mi je bio šumar), škola i radni okoliš vrlo su me rano usmjerili na promatranje prirode i istraživanje posljedica vremenskih i ljudskih aktivnosti na nju, ali i na životinjski svijet i ljude. Utvrdio sam da je najveći neprijatelj čovjeka, prirode i životinja upravo čovjek.

Čovjek svojom neobuzdanom željom za što većim profitom uništava prirodu ignoriranjem prirodnih svojstava. Upotrebom štetnih kemikalija zagađuje hranu, koja stoga postaje štetna, odnosno neupotrebljiva za prehranu.

Zbog tih je činjenica kod mene sazrela odluka da će se u mojoj obitelji koristiti samo hrana koja nije tretirana štetnim kemikalijama. A budući da sam pčelar, to je značilo i da ću pčelariti ekološki te da se štetne kemikalije u mom pčelinjaku neće upotrebljavati. To je značilo i promjenu rada s pčelama. Takva je odluka ujedno značila i da će korisnici pčelinjih proizvoda mojih pčela dobiti ekološke, potpuno kvalitetne i besprijekorne pčelinje proizvode, a pčele tretman koji će njihov život najviše približiti životu u prirodi.

U budućnosti će uspješni pčelari biti samo oni koji će postati ekološki pčelari jer su to zahtjevi sve osvještenijih potrošača, ali i potreba zdravih i vitalnih pčela.





APITERAPIJA




Pčelinji proizvodi u borbi protiv kandidijaze



Damir Gregurić
Kandida (lat. Candida albicans) jest gljivica koja prirodno nastanjuje naš organizam u donjem dijelu crijeva. U određenim okolnostima ove gljivice mogu postati agresivne i dovesti do određenih zdravstvenih tegoba. Zbog slabljenja stijenke tankog crijeva, kandida lakše ulazi u krvotok i širi se po čitavom organizmu, gdje stvara alergijske reakcije i smanjuje imunitet.
Kandida najčešće napada kožu, nokte te oralnu, vaginalnu, urinarnu i analnu sluznicu. Znate li da je kandida uzročnik ljuštenja tjemena i pojave prhuta ili da se kandidom možete zaraziti i od kućnih ljubimaca? Kandidijaza je česta kod djece jer njihov obrambeni sustav još nije razvijen u punoj mjeri, ali i kod trudnica i osoba starije životne dobi kojima je imunosni sustav u padu. Statistika kaže da svaka treća osoba u zapadnim zemljama ima ili je imala neki parazitski oblik kandide.





ZANIMLJIVOSTI




Milutin Barač – od naftaša do pčelara




Slavko Suzić
O najranijem djetinjstvu Milutina Barača postoje samo neki osnovni podaci, pa iz njih saznajemo da je rođen na Valentinovo, 14. veljače 1849. godine, u selu Paukovac nedaleko od Donje Zeline, od oca Franje, tajnika Banskog stola u Zagrebu, i majke Matilde pl. Domjanić. Iz tog braka potječu još i sin Vladimir, koji je bio stariji od Milutina, mlađi brat Anton te sestra Marija. Milutinova je majka bila plemićke obitelji te je posjedovala vlastito dobro u Donjoj Zelini, koje će kasnije djelomično naslijediti i Milutin te će ondje provesti ostatak života.

BARAČ I PČELE − POETSKO GOSPODARSTVO
Toploga srpanjskoga dana 1889. godine u praznim su drvenim bačvama iz Gorskoga kotara u rafineriju ušli i nepozvani gosti − pčele. Odmah je ravnatelj Milutin Barač upitan što učiniti s tim životinjicama, koje postaju opasne kad se dira u njihov život.

Vjerojatno je Barač nagonski osjetio da pčele valja sačuvati jer su korisne čovjeku. Uostalom, Barač je bio načitan kemijski stručnjak koji je tih godina već dobrano zašao u prirodne znanosti, a bio je i svestran lovac. Zato se ne treba mnogo dovijati zašto je odlučio pčele izvaditi iz bačve i staviti ih u škrinju koju je na brzinu izradio radnik Mikula Czerny.

I najvjerojatnije upravo toj slučajnosti treba zahvaliti što je utrt još jedan životni pravac Milutina Barača. On će postati pionir pčelarstva primorskog podneblja i primjer brojnim naraštajima kako se valja brinuti o pčelama.

Tu primitivnu škrinju Barač je stavio u voćnjak iza kuće i tako postao pčelarom. Naučen na rad uz stručnu literaturu, odmah je naručio knjige o pčelama, kojih je bilo dostatno na njemačkom jeziku. Proučio ih je, te je na temelju vlastitih i tuđih praktičnih iskustava, osobito onih poznatoga slovenskog pčelara Mihaela Ambrožiča iz Mojstrane u Kranjskoj, nabavio košnice tipa Logerstock.





Pčelinji otrov


Tvrtko Matijević
Pčelinji je otrov izlučevina žalčanog sustava pčele, koji je smješten u zatku trbuha, a sastoji se od žalčanih lukova, dvaju nožića, triju parova hitinskih pločica (duguljastih, trokutastih i kvadratnih) te od dviju otrovnih žlijezda (velike kisele i male alkalne). Osnovna je funkcija pčelinjeg otrova zaštita same pčele, ali i pčelinje zajednice. Pčelinji otrov proizvode mlade pčele do 18. dana života. Nakon što ga pčela proizvede, otrov se nalazi u otrovnom mjehuru do kraja života pčele ili do napada nekog predatora, pri čemu će ga pčela ispustiti u količini koja se nalazi u otrovnom mjehuru (0,3 − 0,5 miligrama).
Pčelinji je otrov gusta tekućina vrlo karakteristična mirisa te gorkasta okusa. Poznato je da je 30 posto aktivniji od zmijskog otrova, međutim, treba imati na umu da zmijski otrov prilikom ugriza ulazi u tijelo u mnogo većim količinama (primjerice, ugriz poskoka jednak je ubodu otprilike 350 pčela).






ZNANOST



Debele pčele − kako i kada nastaju zimske pčele?



Zlatko Puškadija, Marin Kovačić
Kako bismo što bolje razumjeli važnost pravilne prehrane pčela, važno je znati koje su tvari pčelinjoj zajednici potrebne, kada su joj potrebne te zašto su joj potrebne. Pčele su prije čovjekova uplitanja bez problema pronalazile dovoljne količine zdrave, raznolike hrane kojom su zadovoljavale svoje potrebe. Danas, kad smo modernom agrotehnikom pčelama uvelike smanjili izvore hrane, a na mala područja smjestili preveliku količinu pčelinjih zajednica, nezamislivo je više pčelariti bez određene prihrane zajednica u pojedinim dijelovima godine. Stariji se pčelari sjećaju da do prije desetak godina prihrana zajednica nije bila potrebna, dok je ona danas jedan od osnovnih tehnoloških zahvata na pčelinjaku bez kojeg je teško kvalitetno pripremiti zajednicu za najosjetljivije razdoblje njezina života − zimovanje. U ovom ćemo članku pokušati pobliže objasniti potrebe pčele kao jedinke i pčelinje zajednice kao organizma za pravilnom i pravodobnom prehranom te ćemo objasniti kako i kada nastaju dugoživuće zimske pčele.





REPORTAŽA



Pčelarstvo OPG-a Đurić iz Košutarice




Vjekoslav Hudolin
Uzorno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Marijane Đurić iz Košutarice kod Jasenovca uspješno se bavi ekološkom proizvodnjom na sedamdesetak hektara, a usto i profesionalno pčelare s oko 320 košnica.

Riječ je o modernim pčelarima koji se s dva kontejnera i jednim kamionom s nešto više od 200 košnica sele na medonosne paše diljem Hrvatske, a imaju i stacionarni pčelinjak u srcu Parka prirode Lonjsko polje s nešto više od 120 košnica. Đurići su zasad zadovoljni ovogodišnjom sezonom.

TRI IZVRSNE PAŠE, NO KESTEN POTPUNO PODBACIO
− Ova je godina počela izvrsno. Nije bilo mraza, pa se vegetacija počela rano buditi. Jedino što je na našem području bila poplava, pa nam je dio medonosnih biljaka ostao dosta dugo pod vodom. Unatoč tomu, početak je bio izvrstan: odlično su medili vrba, uljana repica i bagrem. Amorfa je dobro krenula i onda prekinula, tako da nije dala maksimum. Košnice u stacionaru bile su pune, a nešto je amorfina meda bilo i u selećim jedinicama kad smo se vratili s bagremove paše. Nažalost, kesten kod Dvora na Uni, kamo svake godine selimo pčele, jako je podbacio: nikada nije bila lošija paša na njemu, barem za nas. Počelo je izvrsno, a onda su se zaredale kiše i rano je prestao mediti − pričaju nam Marijana i njezin suprug Željko Đurić, umirovljeni hrvatski branitelj i invalid Domovinskog rata.





MEDONOSNO BILJE



Medonosno bilje Jadrana - vrijes i vrijesak



Sinaj Bulimbašić
Imena su slična, no razlika je među njima velika. Ipak, čudno je što velik broj pčelara, pa i onih s dugogodišnjim iskustvom, ne raspoznaje ove biljke, njihovu korisnost i pašno vrijeme. Naime, vrijes (Erica …) biljka je koja pripada porodici Ericaceae, dok vrijesak (Satureja …) pripada porodici Lamiaceae.




Mjehurasta sljezolika (Hibiscus trionum L.)


Matija Bučar
Mjehurasta sljezolika (vršača sljezolika ili lubeničarka) vrlo je privlačna biljka iz porodice sljezova (Malvaceae). Stabljika joj je uspravna, razgranata i obrasla rijetkim dlakama, a visoka je do 50 centimetara. Donji su listovi slabo razdijeljeni i na dugim peteljkama, dok su gornji duboko razdijeljeni i imaju kratke peteljke. Režnjevi su im nazubljeni. Cvjetovi su pojedinačni i smješteni u pazušcima listova uzduž stabljike. Žućkaste su boje, a u sredini ljubičasti s mnogobrojnim prašnicima. Plod je okrugla, dlakava čahura koja sadržava brojne tamnosmeđe, bubrežaste sjemenke.