Stajalište organizacije APIMONDIA o krivotvorenju meda službeno je stajalište svjetske pčelarske organizacije APIMONDIA o čistoći meda, njegovoj autentičnosti i najboljim dostupnim preporučenim metodama za otkrivanje prijevara.
STAJALIŠTE ORGANIZACIJE APIMONDIA O
KRIVOTVORENJU MEDA
Stajalište organizacije APIMONDIA o krivotvorenju meda
službeno je stajalište svjetske pčelarske organizacije APIMONDIA o čistoći
meda, njegovoj autentičnosti i najboljim dostupnim preporučenim metodama za
otkrivanje prijevara.
Ovo je stajalište namijenjeno nadležnim tijelima,
trgovcima, supermarketima, trgovcima na malo, proizvođačima, potrošačima i
drugim dionicima u lancu trgovine medom kao pouzdan izvor informacija o
najnovijim kretanjima u razvoju metoda ispitivanja čistoće i autentičnosti
meda.
Radna skupina organizacije APIMONDIA za borbu protiv
patvorenja pčelinjih proizvoda bit će nadležna za pripremu i reviziju ovog
stajališta na godišnjoj bazi ili kada joj postanu dostupne nove važne
informacije.
Kroz savjetovanja s vodećim znanstvenicima koji proučavaju
med, tehničkim stručnjacima, specijaliziranim laboratorijima za ispitivanje
meda ili drugima upućenima u stanje na tržištu radna će skupina osigurati da
stajalište sadržava najnovije informacije i zajedničke stavove o toj temi.
S obzirom na dinamičnu prirodu krivotvorenja meda
stajalište će se revidirati i ažurirati periodički odnosno svaki put kada dođe
do značajnog znanstvenog napretka u bilo kojem od polja obuhvaćenih dokumentom.
Ažuriranja će se objavljivati na internetskoj stranici organizacije APIMONDIA i
u drugim prikladnim publikacijama.
Med je rezultat posebne interakcije biljnog i životinjskog
carstva, što ga čini jedinstvenim proizvodom.
Sazrijevanje meda počinje sakupljanjem nektara i/ili medne
rose u želucu medonosnih pčela dok pčele sakupljačice na paši i u letu na
povratku nadopunjuju zalihe nektara (Nicolson i Human, 2008.). Postupak
sazrijevanja nerazdvojiv je od postupka isušivanja i uključuje dodavanje enzima
i drugih pčelama svojstvenih tvari, snižavanje pH-vrijednosti proizvodnjom
kiselina u pčelinjem želucu i pretvorbu tvari iz nektara / medne rose
(Crane, 1980.). Nadalje, u početnim fazama dozrijevanja prisutna je znatna
mikrobna populacija koja bi mogla biti uključena u neke od postupaka pretvorbe,
kao što je biosinteza ugljikohidrata (Ruiz-Argueso i Rodriguez-Navarro, 1975.).
Pretvorba nektara u med rezultat je više tisuća godina
evolucije pčela kojom si one osiguravaju dugotrajan izvor hrane za vlastite
potrebe kada u okolici zajednice nema nektara. Smanjeni udio vode, povećana
koncentracija šećera, niska pH-vrijednost i prisutnost raznih antimikrobnih
tvari čine med dugotrajnom hranom za pčele koja ne može fermentirati.
Potencijalna fermentacija rezervi hrane nepovoljna je za pčele jer pritom
nastaje etanol, koji je za njih otrovan i utječe na njihovo ponašanje na sličan
način kao i u drugih kralježnjaka (Abramson et al., 2000.). U postupku
dozrijevanja pčele dodaju i enzime kao što je invertaza, koja sudjeluje u
razlaganju saharoze u stabilnije jednostavne šećere glukozu i fruktozu, te
glukoza oksidaza, koja je nužna za proizvodnju glukonske kiseline i vodikovog
peroksida, koji sprečavaju fermentaciju (Traynor, 2015.).
Pretvorba nektara nastavlja se u košnici gdje kućne pčele
pridonose dozrijevanju nektara manipulirajući njime usnim dijelovima i
premještajući ga iz stanice u stanicu. Zapravo je premještanje sadržaja iz
stanice u stanicu prije završnog skladištenja važan dio procesa dozrijevanja za
koji u pčelinjoj košnici treba dovoljno prostora da bi se on normalno odvijao.
Eyer et al. (2016.) pronašli su dokaze za pasivne i
aktivne mehanizme isušivanja nektara u košnici. Do aktivnog isušivanja dolazi
tijekom ponašanja za koje su karakteristični pokreti jezikom kada pčele
radilice sakupljaju kapljice povraćenog nektara pomicanjem usnih dijelova.
Suprotno tomu, do pasivne koncentracije nektara dolazi izravnim isparavanjem
nektara pohranjenog u stanicama i ovisi o uvjetima u košnici, a odvija se brže
što je volumen šećerne otopine manji, a površina veća (Park, 1928.).
Dehidracijom nektara raste apsolutna koncentracija šećera,
čime proizvod u procesu dozrijevanja poprima izraženija higroskopna svojstva.
Pčele dozreli proizvod štite tako da stanice ispunjene medom zatvaraju voštanim
poklopcem. Stoga, postupak dozrijevanja završava kada je poklapanje već u
tijeku, što znači da se odvija svojevrsna utrka protiv razrjeđivanja meda (i
neželjene fermentacije) zbog izrazito higroskopne prirode zrelog meda (Eyer et
al., 2016.).
Zajednica ima podjelu rada između pčela sabiračica i kućnih
pčela te može prilagoditi brzinu prikupljanja nektara tako da potakne kućne
pčele da postanu pčele sabiračice (Seeley, 1995.). Ako pčelar prikupi med dok
još nije dozrio, kućne pčele ranije će postati pčele sabiračice, čime će se
povećati kapacitet prikupljanja zajednice. Tim načinom proizvodnje krše se
načela proizvodnje meda i mijenja sastav konačnog proizvoda koji ne zadovoljava
očekivanja potrošačâ.
Pećinski crteži iz prapovijesnoga razdoblja (paleolitik,
15 000 do 13 500 pr. Kr.) pokazuju nam da su ljudi zaista
prikupljali tu prirodnu i slatku namirnicu koju pčele proizvode same i koju
nije potrebno obrađivati prije konzumacije. Med je tisućama godina bio jedini
zaslađivač jer je početak uporabe šećerne trske zabilježen otprilike u
4. st. pr. Kr. te je bio ograničen na one dijelove svijeta u
kojima je ona bila endemska vrsta (Warner, 1962.). S druge strane, šećerna repa
nastala je križanjem u 18. st. (Biancardi, 2005.).
Nameće se pretpostavka da je proizvod koji je bio dostupan
ranim sakupljačima meda bio med iz zatvorenog saća, a ne nezreli proizvod jer
bi njime bilo preteško manipulirati (manja viskoznost, pohrana) i ne bi imao
željenu mikrobiološku stabilnost za dugotrajnu pohranu. Stoga je ta dragocjena
namirnica koju su rani ljudi konzumirali bila zreli med pa su se stvorila
određena očekivanja u pogledu organoleptičkih svojstava meda.
Budući da je med u to doba bio jedini zaslađivač, ljudi su
vrlo brzo počeli pokušavati uzgajati pčele kako bi imali pristup zatvorenom
saću kao izvoru i zrelog meda i pčelinjeg voska. Te su pokušaje zabilježili i
drevni znanstvenici koje je intrigirao mehanizam funkcioniranja pčelinje
zajednice. Jedan od najranijih opisa podjele zadataka u zajednici pripisuje se
Aristotelu. Nadalje, da je med jedinstven proizvod civilizacijski iznimno
cijenjen može se zaključiti iz njegove važne uloge u skoro svim svjetskim
religijama, bilo kao namirnice koja se prinosila u okviru obreda, proizvoda s
iscjeljujućim svojstvima, hrane za božanstva ili kao nositelja alegorijskog
značenja (Crane, 1999.).
Ukratko, očekivanja ljudi u pogledu meda generacijama su
se prenosila sve do modernog potrošača meda, koji cijeni njegova svojstva i
prirodu kao nikada do sad. Također, za razliku od druge hrane koja je podložna
promjenama načina proizvodnje i ukusa potrošača, ljudska percepcija meda i
dalje je nepromijenjena s obzirom na to da se i danas konzumira na gotovo isti
način kao i u drevna vremena.
U Codexu Alimentariusu (1981.), međunarodno prihvaćenom
skupu normi za sigurnost hrane koji izdaje Organizacija za hranu i
poljoprivredu UN-a (FAO), razmatraju se prethodno navedeni biološki aspekti
proizvodnje meda i definira se sljedeće:
„Med je prirodna slatka tvar koju medonosne pčele
proizvode od nektara biljaka ili izlučevina živih dijelova biljaka, odnosno
izlučevina kukaca koji sišu sokove na živim dijelovima biljaka, tako da ih
skupljaju, preinačuju dodajući im vlastite specifične tvari, odlažu, isušuju,
pohranjuju i ostavljaju u saću da sazriju”.
APIMONDIA prihvaća definiciju meda i opis osnovnog sastava
i čimbenika kvalitete iz Codexa Alimentariusa (odjeljak 3.):
„3.1 Medu koji se prodaje kao med ne smiju se dodavati
nikakvi prehrambeni sastojci, uključujući prehrambene aditive, niti se smije
dodavati išta drugo što nije med. Med ne smije sadržavati neprihvatljive
tvari, okuse, arome ili boje preuzete od strane tvari tijekom njegove
obrade i pohrane. Med ne smije biti u stanju vrenja ili provrio. Ni pelud ni
drugi sastavni dio karakterističan za med ne smije se uklanjati, osim ako je to
neizbježno pri uklanjanju stranih anorganskih ili organskih tvari.
3.2 Med se ne smije zagrijavati ili obrađivati na način da
se promijeni njegov osnovni sastav i/ili umanji njegova kvaliteta.
3.3 Ne smiju se primjenjivati kemijski ili biokemijski
postupci u svrhu utjecanja na kristalizaciju meda.”
APIMONDIA razumije da formulacije u odjeljku 3.
Codexa označavaju obvezu, a ne proizvoljnost.
Kao što je navedeno u odjeljcima 3.1 do 3.3, cijeli
postupak pretvorbe nektara u med moraju izvesti pčele. Zabranjena je ljudska
intervencija u postupak dozrijevanja i isušivanja te uklanjanje sastavnih
dijelova karakterističnih za med. Sastavni dijelovi karakteristični za med
tvari su koje se prirodno nalaze u medu, kao što su šećeri, pelud,
bjelančevine, organske kiseline, druge manje zastupljene tvari i, naravno,
voda.
Definicijom iz Codexa dodatno se zabranjuje uporaba bilo
kakvih dodataka (uključujući tvari koje su dio prirodnog sastava meda, kao što
su voda, pelud, enzimi itd.) te svi postupci kojima se mijenja osnovni sastav
meda ili umanjuje njegova kvaliteta. Zabranjeni postupci uključuju (ali nisu
ograničeni na) uporabu ionsko-izmjenjivačkih smola za uklanjanje rezidua i
posvjetljivanje boje meda te aktivno uklanjanje vode iz meda vakuumskim
komorama ili drugim uređajima.
Poznato je da u određenim klimatskim uvjetima, npr. u
tropskim klimama, čak i med u zatvorenom saću može imati udio vlage veći od
propisanog u odjeljku 3.4 Codexa. APIMONDIA smatra da je prihvatljivo
pohranjivati okvire s malim viškom vlage u suhoj prostoriji kako bi se
spriječilo daljnje upijanje vlage iz okoliša i prije vađenja prilagoditi vlagu
meda u okvirima do propisanih vrijednosti. Postupak je sličan pasivnom isparavanju
koje se prirodno odvija u košnici.
Ukratko, APIMONDIA definira med kao rezultat složenog
postupka pretvorbe nektara / medne rose koji se odvija isključivo u
košnici. Med je jedinstven zbog proizvodnoga postupka kojim nastaje i sastava.
Voda, kao i glukoza, fruktoza, drugi šećeri, bjelančevine, organske tvari i
drugi prirodni sastojci svakako se smatraju sastavnim dijelovima
karakterističnima za med koji se ne mogu ukloniti.
U povijesti su zabilježeni mnogi slučajevi krivotvorenja
meda (Crane, 1999.), ali nikada do sada uvjeti za krivotvorenje meda nisu bili
pogodniji:
javlja se nestašica meda i rastu troškovi njegove
proizvodnje;
otvara se mogućnost za veliku zaradu kroz krivotvorenje;
načini patvorenja meda brzo se mijenjaju;
službenom metodom EA-IRMS (AOAC 998.12) ne mogu se otkriti
najnoviji načini patvorenja meda.
Krivotvorenje meda kazneno je djelo počinjeno radi
ostvarivanja ekonomske koristi prodajom proizvoda koji ne zadovoljava
standarde.
U različite oblike krivotvorenja meda ubrajamo:
razrjeđivanje različitim sirupima dobivenima od npr.
kukuruza, šećera od šećerne trske, šećera od šećerne repe, riže, pšenice itd.;
prikupljanje nezrelog meda, koji se naknadno aktivno
isušuje uporabom tehničke opreme, uključujući između ostalog vakuumske
sušilice;
uporabu ionsko-izmjenjivačkih smola za uklanjanje rezidua
i posvjetljivanje boje meda;
skrivanje i/ili pogrešno označavanje zemljopisnog i/ili
botaničkog podrijetla meda;
prihranjivanje pčela za vrijeme dotoka nektara.
Proizvod dobiven bilo kojom od prethodno navedenih metoda
krivotvorenja ne smije se nazivati „medom”, kao ni mješavine koje ga sadržavaju
jer su prema normi dopuštene samo mješavine čistih medova.
APIMONDIA ima ulogu u globalnom usmjeravanju održivog
razvoja pčelarstva i kontinuirano podupire proizvodnju visokokvalitetnog
autentičnoga prirodnog meda koji sadržava sva složena prirodna svojstva.
APIMONDIA podržava proizvodne metode koje pčelama
omogućavaju potpuno samostalan rad kako bi se zadržala cjelovitost i kvaliteta
meda na zadovoljstvo potrošača koji traže sve prirodne vrijednosti tog
proizvoda.
APIMONDIA ne prihvaća razvoj metoda namijenjenih umjetnom
ubrzavanju prirodnog postupka proizvodnje meda kroz prekomjernu intervenciju
čovjeka i tehnologije, koja može dovesti do kršenja norme za zaštitu meda
(tablica 1.).
Na temelju informacija dobivenih iz svjetskih statistika o
trgovini medom, službenih anketa i privatnih laboratorija o učestalosti
krivotvorenja meda možemo zaključiti da su mehanizmi krivotvorenja odgovorni za
plasiranje velike količine razrijeđenih i/ili nesukladnih medova na tržište.
Aktualni problem krivotvorenja meda poprimio je globalne
razmjere te utječe i na cijenu meda i na održivost mnogih pčelarskih
aktivnosti.
Izvršni odbor organizacije APIMONDIA nedavno je
krivotvorenje meda uvrstio među glavne prepreke globalno održivom pčelarstvu.
APIMONDIA namjerava preuzeti sve važniju ulogu u pronalasku rješenja za
krivotvorenje meda u budućnosti kao glas koji predstavlja sve svjetske pčelare.
Prema podacima iz baze podataka o krivotvorenju hrane
Američke farmakopeje med je treći „omiljeni” prehrambeni proizvod za
patvorenje, a prethode mu mlijeko i maslinovo ulje (Američka farmakopeja,
2018.). I Europska je unija utvrdila visok rizik od krivotvorenja meda
(Europski parlament, 2013.).
Europska komisija (2018.) smatra da u slučaju
krivotvorenja hrane moraju biti prisutna četiri ključna elementa:
namjera;
kršenje zakona (u ovom slučaju definicije meda prema
Codexu);
ekonomska korist i
razočaranje potrošačâ.
Tablica 1.: Metode proizvodnje meda kojima se krši
norma Codexa Alimentariusa
Krivotvorenje meda na navedenih pet različitih načina ima
najmanje tri vidljive posljedice na međunarodnom tržištu: i) pritisak na pad
cijena čistog meda zbog prevelike ponude proizvoda, ii) destimulirajući učinak
na proizvodnju i izvoz čistih medova u nekoliko tradicionalnih država u kojima
je posljednjih godina došlo do znatnog smanjenja obujma izvoza i iii) pojava
novih izvoznih zemalja koje ponovno izvoze jeftine uvozne proizvode kao lokalno
proizvedene, u čistom obliku ili kao mješavine.
Sve dok se događaju prijevare s medom, carinske prijevare
i kršenje nacionalnih i međunarodnih trgovinskih zakona, ugrožene su dobrobit i
stabilnost svjetskih pčelara. Uz neke iznimke trenutačne cijene meda koje
pčelari postižu nisu održive. Ako cijene ostanu niske kao sada, mnogi pčelari
napustit će svoju djelatnost, a oni koji se nastave baviti pčelarstvom neće
biti motivirani zadržati trenutačni broj košnica.
Krivotvorenje meda otežava očuvanje slike meda kao
prirodnog proizvoda i napore koji se ulažu u zaštitu poštenog pčelarstva.
Također ide na štetu potrošača koji često ne dobiju proizvod koji očekuju i
koji su platili. Krajnji je rezultat ugrožena sigurnost hrane, sigurnost
opskrbe hranom i ekološka održivost.
Kako bismo bolje razumjeli opseg problema, moramo imati na
umu da je med najpoznatiji proizvoda pčela, ali svakako ne i najvažniji. Pčele
su zbog oprašivanja nužne za očuvanje biološke raznolikosti planeta i apsolutno
su neophodne za oprašivanje mnogih kultura koje čine 35 % sve naše hrane.
Strategija za borbu protiv krivotvorenja meda mora
uključivati:
- informiranje zajednice pčelara kroz prezentacije i
publikacije;
- informiranje potrošača putem medija;
- informiranje trgovaca na malo i onih koji pakiraju med o
potrebi poboljšanja ispitivanja u zemljama u kojima zakonodavstvo ne ispunjava
kriterije Codexa Alimentariusa i čiji se proizvodi ne mogu izvoziti u zemlje u
kojima se primjenjuju standardi prema Codexu;
- informiranje i suradnja s nacionalnim tijelima koja bi
trebala periodički revidirati svoje standarde za med i primjenjivati najbolje
dostupne metode za otkrivanje krivotvorenja meda;
- informiranje i suradnja s međunarodnim tijelima i
institucijama.
PREPORUKE ZA UTVRĐIVANJE AUTENTIČNOSTI MEDA
APIMONDIA za borbu protiv krivotvorenja meda preporučuje
strategiju koja obuhvaća više aspekata:
Sljedivost
APIMONDIA preporučuje da bi se putem meda trebao moći
utvrditi njegov pčelar, botanički izvor na kojemu su pčele sakupljale nektar i
zemljopisna lokacija pčelinjaka. Pčelari bi trebali voditi evidenciju kojom se
dokumentira njihov proizvodni postupak jer potrošači traže transparentnost
cijelog lanca opskrbe. APIMONDIA smatra sljedivost jednom od sastavnica dobre
pčelarske prakse.
Ispitivanja
Krivotvorenje meda, kao i drugi oblici prijevara s hranom,
dinamična su pojava. Normalno je da se učinkovitost metoda za otkrivanje
krivotvorenja meda s vremenom smanjuje jer krivotvoritelji nauče kako ih
zaobići. Pošteni dionici trgovine medom i njegove prerade uvijek bi trebali ići
korak naprijed, a ne korak natrag, u nastojanjima da se smanji mogućnost pojave
krivotvorenja na način da se uvijek primjenjuju najbolje dostupne metode za
njihovo otkrivanje.
Trenutačno je dostupno mnogo različitih vrsta sirupa (od
kojih su neki posebno namijenjeni za patvorenje meda). U tim su sirupima
dostupni različiti uzorci manje zastupljenih sastojaka i tvari u tragovima,
koje se često upotrebljavaju kao analitički markeri. Praktički je nemoguće
imati jedinstvenu i trajno primjenjivu metodu za otkrivanje svih vrsti prijevara
s medom. S obzirom na to da krivotvorenje uključuje kriminalne namjere, treba
očekivati varijacije u praksama krivotvorenja.
Prema normama u prehrambenom sektoru kao što su BRC ili
IFS potrebno je napraviti kvalitetnu procjenu rizika i primjenjivati odgovarajuće
mjere. To može uključivati i organizacijske i analitičke mjere. Zbog dinamične
prirode krivotvorenja treba naglasiti da za ispitivanja nisu dovoljne samo
službene i/ili tradicionalne metode , već treba na odgovarajući način
primjenjivati i nove tehnologije.
Zbog ograničenja službenih metoda, npr. službene metode
AOAC-a 998.12 za određivanje omjera stabilnih izotopa ugljika (eng. Internal Standard Stable Carbon Isotope
Ratio), treba naglasiti i važnost primjene odgovarajućih režima testiranja
koji ne obuhvaćaju samo metode koje propisuju nadležna tijela. Dobro je poznato
da službena metoda AOAC-a pouzdano otkriva osjetljive dodatke sirupa dobivenih
iz C4 biljaka, ali ne može otkriti mnoge druge vrste sirupa. Primjena
isključivo AOAC-ove metode s obrazloženjem da je to jedina službena metoda može
se namjerno zagovarati u svrhu prikrivanja patvorenog meda. APIMONDIA ne
podržava takvu praksu jer se time zanemaruju neki drugi rizici. U skladu s
normama u prehrambenom sektoru, kao što su BRC ili IFS, neki dionici prethodno
opisanim ponašanjem zanemaruju obvezu da u svom poslovanju uspostave postupke
za procjenu rizika s odgovarajućim preventivnim radnjama.
APIMONDIA izričito preporučuje izbor jedne ili više metoda
prilagođenih svakoj pojedinoj situaciji. U većini slučajeva dobra strategija za
otkrivanje krivotvorenja meda trebala bi uključivati iznimno učinkovitu metodu
ispitivanja kao što je nuklearna magnetska rezonancija (NMR). NMR je trenutačno
najbolja dostupna metoda za otkrivanje različitih oblika krivotvorenja meda.
Ako se NMR-om pronađu nesukladnosti, mogu se obaviti dodatni ciljani testovi
kako bi se razjasnio uzrok odstupanja.
U nekim slučajevima mogu biti korisne kombinacije drugih
ciljanih testova (npr. AOAC 998.12, enzimi nekarakteristični za med, markeri
koji se temelje na malim molekulama ili DNK-u specifični za sirupe,
oligosaharidi nekarakteristični za med, LC-IRMS, umjetni sastojci hrane i
kiseline koje ukazuju na invertni šećer).
Ispitivanja organoleptičkih svojstava i prisustva peluda,
kao i drugih sastavnih dijelova meda, smatraju se dobrim komplementarnim
parametrima za utvrđivanje zemljopisne i botaničke autentičnosti meda. No,
potrebno je uzeti u obzir neke specifične regije u kojima je poznato da neke
biljke izlučuju nektar, ali ne proizvode pelud.
Važno je napomenuti i da je zbog prirode krivotvorenja
meda ponekad potrebno pojasniti rezultate neke metode primjenom drugih
alternativnih testova.
Odluka o najboljim metodama ispitivanja koje će se
primjenjivati trebala bi biti rezultat detaljne procjene rizika kojom bi se
trebalo uzeti u obzir podrijetlo proizvoda, povijest slučajeva patvorenja meda
toga podrijetla, statistički podaci o kretanjima na tržištu i najčešći načini
proizvodnje i patvorenja meda u toj regiji ili zemlji podrijetla. Također,
iznimno je važno povremeno prilagođavati odabir metode u skladu s novim
znanstvenim spoznajama.
APIMONDIA podržava razvoj novih tehnika za otkrivanje krivotvorenja
meda koje bi bile dostupne većini sudionika uz razumne troškove te podržava i uspostavljanje
međunarodne baze originalnih medova s otvorenijom razmjenom analitičkih
informacija među različitim laboratorijima specijaliziranima za analizu meda.
Kontrole i programi osiguranja
kvalitete
APIMONDIA preporučuje da poslovni dionici koji se bave
uvozom ili izvozom meda ili koji prerađuju ili proizvode više od 20 tona
godišnje usvoje program osiguranja sigurnosti hrane i kvalitete.
Kontrole programa osiguranja sigurnosti hrane i kvalitete
koje provode treće strane važna su metoda provjere za otkrivanje potencijalnih
prijevara s medom koje bi se trebale upotrebljavati kao vrijedan alat za
nadopunjavanje laboratorijskih ispitivanja meda.
U okviru kontrola trebali bi se provjeravati različiti
parametri sljedivosti meda, trgovinske bilance zemlje i društava te postojanje
dokumentacije o provedbi procjene osjetljivosti i utvrđivanju kritičnih
kontrolnih točaka (VACCP) u svrhu sprečavanja krivotvorenja meda.
Naposljetku, kontrole bi trebali provoditi profesionalci s
odgovarajućim znanjem o pčelarstvu, dobroj pčelarskoj praksi i parametrima
kontrole meda kako bi mogli otkriti moguća odstupanja u načinima proizvodnje
meda i/ili prerade čiji bi rezultat mogao biti neautentičan proizvod.
- Abramson, C., S. Stone, R. Ortez, A. Luccardi, K. Vann, K.
Hanig and J. Rice (2000). The Development of an Ethanol Model Using Social
Insects I: Behavior Studies of the Honey Bee (Apis mellifera L.). Clinical
& Experimental Research 24:1153-1166.
- Biancardi, E. (2005). Brief History of Sugar Beet
Cultivation: U: E. Biancardi, L. Campbell, G.N. Skaracis, M. de Biaggi (Eds.)
Genetics and Breeding of Sugar Beet. Science Publishers Inc., Enfield, USA
& Plymouth, UK.
- Norma Codex
Alimentarius 12-1982 za med. Dostupno na: http://www.codexalimentarius.org/download/standards/310/cxs 012e.pdf.
Crane, E. (1999). The World History of Beekeeping and
Honey Hunting, Routledge. Taylor & Francis Group (Ed.). New York
& London.
Crane, E. (1980). A Book of Honey. Oxford. Oxford
University. Str. 193.
Europska komisija (2018.). Dostupno na: https://ec.europa.eu/food/safety/food-
fraud_en):
Europski parlament (2013.). Nacrt izvješća o prehrambenoj
krizi, prijevari u prehrambenom lancu i njegovoj kontroli. Dostupno na: http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-
//EP//NONSGML+COMPARL+PE-519.759+02+DOC+PDF+V0//EN&language=EN
Eyer, M., P. Neumann and V. Dietemann (2016). A Look into
the Cell: Honey Storage in Honey Bees, Apis mellifera. PLOS ONE | DOI: 10.1371/journal.pone.0161059.
str. 1-20.
Nicolson, S. and A. Human (2008). Bees get a head start on
honey production. Biol. Lett. 4:299-301.
Park, O. (1928). Further studies on the evaporation of
nectar. J. Econ. Entomol. 21: 882-887.
Ruiz-Argueso, T. and A. Rodriguez-Navarro (1975).
Microbiology of Ripening Honey. Appl. Microbiol. 30:893-896.
Seeley, T. (1995). The Wisdom of the Hive.
Cambridge (MA). Harvard University. str. 155-176.
Traynor, K. (2015). Honey. U J.M. Graham (Ed.),
The Hive and The Honey Bee (pp.673-703). Dadant & Sons. Hamilton, U.S.A.
United States Pharmacopeia (2018). Food Fraud Database.
Dostupno na: http://www.foodfraud.org/.
- Warner, J. (1962). Sugar Cane: An Indigenous Papuan
Cultigen. Ethnology 1 (4):405- 411.