Novosti




arhiva/novosti/med.gif
03.06.2019 Broj:12

Stajalište svjetske pčelarske organizacije APIMONDIA

Stajalište organizacije APIMONDIA o krivotvorenju meda službeno je stajalište svjetske pčelarske organizacije APIMONDIA o čistoći meda, njegovoj autentičnosti i najboljim dostupnim preporučenim metodama za otkrivanje prijevara.


STAJALIŠTE ORGANIZACIJE APIMONDIA O
KRIVOTVORENJU MEDA

Stajalište organizacije APIMONDIA o krivotvorenju meda službeno je stajalište svjetske pčelarske organizacije APIMONDIA o čistoći meda, njegovoj autentičnosti i najboljim dostupnim preporučenim metodama za otkrivanje prijevara.

Ovo je stajalište namijenjeno nadležnim tijelima, trgovcima, supermarketima, trgovcima na malo, proizvođačima, potrošačima i drugim dionicima u lancu trgovine medom kao pouzdan izvor informacija o najnovijim kretanjima u razvoju metoda ispitivanja čistoće i autentičnosti meda.

NADLEŽNOST

Radna skupina organizacije APIMONDIA za borbu protiv patvorenja pčelinjih proizvoda bit će nadležna za pripremu i reviziju ovog stajališta na godišnjoj bazi ili kada joj postanu dostupne nove važne informacije.

Kroz savjetovanja s vodećim znanstvenicima koji proučavaju med, tehničkim stručnjacima, specijaliziranim laboratorijima za ispitivanje meda ili drugima upućenima u stanje na tržištu radna će skupina osigurati da stajalište sadržava najnovije informacije i zajedničke stavove o toj temi.

S obzirom na dinamičnu prirodu krivotvorenja meda stajalište će se revidirati i ažurirati periodički odnosno svaki put kada dođe do značajnog znanstvenog napretka u bilo kojem od polja obuhvaćenih dokumentom. Ažuriranja će se objavljivati na internetskoj stranici organizacije APIMONDIA i u drugim prikladnim publikacijama.

PRETVORBA NEKTARA U MED

Med je rezultat posebne interakcije biljnog i životinjskog carstva, što ga čini jedinstvenim proizvodom.

Sazrijevanje meda počinje sakupljanjem nektara i/ili medne rose u želucu medonosnih pčela dok pčele sakupljačice na paši i u letu na povratku nadopunjuju zalihe nektara (Nicolson i Human, 2008.). Postupak sazrijevanja nerazdvojiv je od postupka isušivanja i uključuje dodavanje enzima i drugih pčelama svojstvenih tvari, snižavanje pH-vrijednosti proizvodnjom kiselina u pčelinjem želucu i pretvorbu tvari iz nektara / medne rose (Crane, 1980.). Nadalje, u početnim fazama dozrijevanja prisutna je znatna mikrobna populacija koja bi mogla biti uključena u neke od postupaka pretvorbe, kao što je biosinteza ugljikohidrata (Ruiz-Argueso i Rodriguez-Navarro, 1975.).

Pretvorba nektara u med rezultat je više tisuća godina evolucije pčela kojom si one osiguravaju dugotrajan izvor hrane za vlastite potrebe kada u okolici zajednice nema nektara. Smanjeni udio vode, povećana koncentracija šećera, niska pH-vrijednost i prisutnost raznih antimikrobnih tvari čine med dugotrajnom hranom za pčele koja ne može fermentirati. Potencijalna fermentacija rezervi hrane nepovoljna je za pčele jer pritom nastaje etanol, koji je za njih otrovan i utječe na njihovo ponašanje na sličan način kao i u drugih kralježnjaka (Abramson et al., 2000.). U postupku dozrijevanja pčele dodaju i enzime kao što je invertaza, koja sudjeluje u razlaganju saharoze u stabilnije jednostavne šećere glukozu i fruktozu, te glukoza oksidaza, koja je nužna za proizvodnju glukonske kiseline i vodikovog peroksida, koji sprečavaju fermentaciju (Traynor, 2015.).

Pretvorba nektara nastavlja se u košnici gdje kućne pčele pridonose dozrijevanju nektara manipulirajući njime usnim dijelovima i premještajući ga iz stanice u stanicu. Zapravo je premještanje sadržaja iz stanice u stanicu prije završnog skladištenja važan dio procesa dozrijevanja za koji u pčelinjoj košnici treba dovoljno prostora da bi se on normalno odvijao.

Eyer et al. (2016.) pronašli su dokaze za pasivne i aktivne mehanizme isušivanja nektara u košnici. Do aktivnog isušivanja dolazi tijekom ponašanja za koje su karakteristični pokreti jezikom kada pčele radilice sakupljaju kapljice povraćenog nektara pomicanjem usnih dijelova. Suprotno tomu, do pasivne koncentracije nektara dolazi izravnim isparavanjem nektara pohranjenog u stanicama i ovisi o uvjetima u košnici, a odvija se brže što je volumen šećerne otopine manji, a površina veća (Park, 1928.).

Dehidracijom nektara raste apsolutna koncentracija šećera, čime proizvod u procesu dozrijevanja poprima izraženija higroskopna svojstva. Pčele dozreli proizvod štite tako da stanice ispunjene medom zatvaraju voštanim poklopcem. Stoga, postupak dozrijevanja završava kada je poklapanje već u tijeku, što znači da se odvija svojevrsna utrka protiv razrjeđivanja meda (i neželjene fermentacije) zbog izrazito higroskopne prirode zrelog meda (Eyer et al., 2016.).

Zajednica ima podjelu rada između pčela sabiračica i kućnih pčela te može prilagoditi brzinu prikupljanja nektara tako da potakne kućne pčele da postanu pčele sabiračice (Seeley, 1995.). Ako pčelar prikupi med dok još nije dozrio, kućne pčele ranije će postati pčele sabiračice, čime će se povećati kapacitet prikupljanja zajednice. Tim načinom proizvodnje krše se načela proizvodnje meda i mijenja sastav konačnog proizvoda koji ne zadovoljava očekivanja potrošačâ.

OČEKIVANJA POTROŠAČA

Pećinski crteži iz prapovijesnoga razdoblja (paleolitik, 15 000 do 13 500 pr. Kr.) pokazuju nam da su ljudi zaista prikupljali tu prirodnu i slatku namirnicu koju pčele proizvode same i koju nije potrebno obrađivati prije konzumacije. Med je tisućama godina bio jedini zaslađivač jer je početak uporabe šećerne trske zabilježen otprilike u 4. st. pr. Kr. te je bio ograničen na one dijelove svijeta u kojima je ona bila endemska vrsta (Warner, 1962.). S druge strane, šećerna repa nastala je križanjem u 18. st. (Biancardi, 2005.).

Nameće se pretpostavka da je proizvod koji je bio dostupan ranim sakupljačima meda bio med iz zatvorenog saća, a ne nezreli proizvod jer bi njime bilo preteško manipulirati (manja viskoznost, pohrana) i ne bi imao željenu mikrobiološku stabilnost za dugotrajnu pohranu. Stoga je ta dragocjena namirnica koju su rani ljudi konzumirali bila zreli med pa su se stvorila određena očekivanja u pogledu organoleptičkih svojstava meda.

Budući da je med u to doba bio jedini zaslađivač, ljudi su vrlo brzo počeli pokušavati uzgajati pčele kako bi imali pristup zatvorenom saću kao izvoru i zrelog meda i pčelinjeg voska. Te su pokušaje zabilježili i drevni znanstvenici koje je intrigirao mehanizam funkcioniranja pčelinje zajednice. Jedan od najranijih opisa podjele zadataka u zajednici pripisuje se Aristotelu. Nadalje, da je med jedinstven proizvod civilizacijski iznimno cijenjen može se zaključiti iz njegove važne uloge u skoro svim svjetskim religijama, bilo kao namirnice koja se prinosila u okviru obreda, proizvoda s iscjeljujućim svojstvima, hrane za božanstva ili kao nositelja alegorijskog značenja (Crane, 1999.).

Ukratko, očekivanja ljudi u pogledu meda generacijama su se prenosila sve do modernog potrošača meda, koji cijeni njegova svojstva i prirodu kao nikada do sad. Također, za razliku od druge hrane koja je podložna promjenama načina proizvodnje i ukusa potrošača, ljudska percepcija meda i dalje je nepromijenjena s obzirom na to da se i danas konzumira na gotovo isti način kao i u drevna vremena.

O DEFINICIJI MEDA

U Codexu Alimentariusu (1981.), međunarodno prihvaćenom skupu normi za sigurnost hrane koji izdaje Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO), razmatraju se prethodno navedeni biološki aspekti proizvodnje meda i definira se sljedeće:

„Med je prirodna slatka tvar koju medonosne pčele proizvode od nektara biljaka ili izlučevina živih dijelova biljaka, odnosno izlučevina kukaca koji sišu sokove na živim dijelovima biljaka, tako da ih skupljaju, preinačuju dodajući im vlastite specifične tvari, odlažu, isušuju, pohranjuju i ostavljaju u saću da sazriju”.

APIMONDIA prihvaća definiciju meda i opis osnovnog sastava i čimbenika kvalitete iz Codexa Alimentariusa (odjeljak 3.):

„3.1 Medu koji se prodaje kao med ne smiju se dodavati nikakvi prehrambeni sastojci, uključujući prehrambene aditive, niti se smije dodavati išta drugo što nije med. Med ne smije sadržavati neprihvatljive tvari, okuse, arome ili boje preuzete od strane tvari tijekom njegove obrade i pohrane. Med ne smije biti u stanju vrenja ili provrio. Ni pelud ni drugi sastavni dio karakterističan za med ne smije se uklanjati, osim ako je to neizbježno pri uklanjanju stranih anorganskih ili organskih tvari.

3.2 Med se ne smije zagrijavati ili obrađivati na način da se promijeni njegov osnovni sastav i/ili umanji njegova kvaliteta.

3.3 Ne smiju se primjenjivati kemijski ili biokemijski postupci u svrhu utjecanja na kristalizaciju meda.”

APIMONDIA razumije da formulacije u odjeljku 3. Codexa označavaju obvezu, a ne proizvoljnost.

Kao što je navedeno u odjeljcima 3.1 do 3.3, cijeli postupak pretvorbe nektara u med moraju izvesti pčele. Zabranjena je ljudska intervencija u postupak dozrijevanja i isušivanja te uklanjanje sastavnih dijelova karakterističnih za med. Sastavni dijelovi karakteristični za med tvari su koje se prirodno nalaze u medu, kao što su šećeri, pelud, bjelančevine, organske kiseline, druge manje zastupljene tvari i, naravno, voda.

Definicijom iz Codexa dodatno se zabranjuje uporaba bilo kakvih dodataka (uključujući tvari koje su dio prirodnog sastava meda, kao što su voda, pelud, enzimi itd.) te svi postupci kojima se mijenja osnovni sastav meda ili umanjuje njegova kvaliteta. Zabranjeni postupci uključuju (ali nisu ograničeni na) uporabu ionsko-izmjenjivačkih smola za uklanjanje rezidua i posvjetljivanje boje meda te aktivno uklanjanje vode iz meda vakuumskim komorama ili drugim uređajima.

Poznato je da u određenim klimatskim uvjetima, npr. u tropskim klimama, čak i med u zatvorenom saću može imati udio vlage veći od propisanog u odjeljku 3.4 Codexa. APIMONDIA smatra da je prihvatljivo pohranjivati okvire s malim viškom vlage u suhoj prostoriji kako bi se spriječilo daljnje upijanje vlage iz okoliša i prije vađenja prilagoditi vlagu meda u okvirima do propisanih vrijednosti. Postupak je sličan pasivnom isparavanju koje se prirodno odvija u košnici.

Ukratko, APIMONDIA definira med kao rezultat složenog postupka pretvorbe nektara / medne rose koji se odvija isključivo u košnici. Med je jedinstven zbog proizvodnoga postupka kojim nastaje i sastava. Voda, kao i glukoza, fruktoza, drugi šećeri, bjelančevine, organske tvari i drugi prirodni sastojci svakako se smatraju sastavnim dijelovima karakterističnima za med koji se ne mogu ukloniti.

PREGLED

U povijesti su zabilježeni mnogi slučajevi krivotvorenja meda (Crane, 1999.), ali nikada do sada uvjeti za krivotvorenje meda nisu bili pogodniji:

javlja se nestašica meda i rastu troškovi njegove proizvodnje;

otvara se mogućnost za veliku zaradu kroz krivotvorenje;

načini patvorenja meda brzo se mijenjaju;

službenom metodom EA-IRMS (AOAC 998.12) ne mogu se otkriti najnoviji načini patvorenja meda.

Krivotvorenje meda kazneno je djelo počinjeno radi ostvarivanja ekonomske koristi prodajom proizvoda koji ne zadovoljava standarde.

U različite oblike krivotvorenja meda ubrajamo:

razrjeđivanje različitim sirupima dobivenima od npr. kukuruza, šećera od šećerne trske, šećera od šećerne repe, riže, pšenice itd.;

prikupljanje nezrelog meda, koji se naknadno aktivno isušuje uporabom tehničke opreme, uključujući između ostalog vakuumske sušilice;

uporabu ionsko-izmjenjivačkih smola za uklanjanje rezidua i posvjetljivanje boje   meda;

skrivanje i/ili pogrešno označavanje zemljopisnog i/ili botaničkog podrijetla meda;

prihranjivanje pčela za vrijeme dotoka nektara.

Proizvod dobiven bilo kojom od prethodno navedenih metoda krivotvorenja ne smije se nazivati „medom”, kao ni mješavine koje ga sadržavaju jer su prema normi dopuštene samo mješavine čistih medova.

METODE PROIZVODNJE MEDA

APIMONDIA ima ulogu u globalnom usmjeravanju održivog razvoja pčelarstva i kontinuirano podupire proizvodnju visokokvalitetnog autentičnoga prirodnog meda koji sadržava sva složena prirodna svojstva.

APIMONDIA podržava proizvodne metode koje pčelama omogućavaju potpuno samostalan rad kako bi se zadržala cjelovitost i kvaliteta meda na zadovoljstvo potrošača koji traže sve prirodne vrijednosti tog proizvoda.

APIMONDIA ne prihvaća razvoj metoda namijenjenih umjetnom ubrzavanju prirodnog postupka proizvodnje meda kroz prekomjernu intervenciju čovjeka i tehnologije, koja može dovesti do kršenja norme za zaštitu meda (tablica 1.).

POSLJEDICE PATVORENJA MEDA

Na temelju informacija dobivenih iz svjetskih statistika o trgovini medom, službenih anketa i privatnih laboratorija o učestalosti krivotvorenja meda možemo zaključiti da su mehanizmi krivotvorenja odgovorni za plasiranje velike količine razrijeđenih i/ili nesukladnih medova na tržište.

Aktualni problem krivotvorenja meda poprimio je globalne razmjere te utječe i na cijenu meda i na održivost mnogih pčelarskih aktivnosti.

Izvršni odbor organizacije APIMONDIA nedavno je krivotvorenje meda uvrstio među glavne prepreke globalno održivom pčelarstvu. APIMONDIA namjerava preuzeti sve važniju ulogu u pronalasku rješenja za krivotvorenje meda u budućnosti kao glas koji predstavlja sve svjetske pčelare.

Prema podacima iz baze podataka o krivotvorenju hrane Američke farmakopeje med je treći „omiljeni” prehrambeni proizvod za patvorenje, a prethode mu mlijeko i maslinovo ulje (Američka farmakopeja, 2018.). I Europska je unija utvrdila visok rizik od krivotvorenja meda (Europski parlament, 2013.).

Europska komisija (2018.) smatra da u slučaju krivotvorenja hrane moraju biti prisutna četiri ključna elementa:

namjera;

kršenje zakona (u ovom slučaju definicije meda prema Codexu);

ekonomska korist i

razočaranje potrošačâ.

Tablica 1.: Metode proizvodnje meda kojima se krši norma Codexa Alimentariusa

 

Krivotvorenje meda na navedenih pet različitih načina ima najmanje tri vidljive posljedice na međunarodnom tržištu: i) pritisak na pad cijena čistog meda zbog prevelike ponude proizvoda, ii) destimulirajući učinak na proizvodnju i izvoz čistih medova u nekoliko tradicionalnih država u kojima je posljednjih godina došlo do znatnog smanjenja obujma izvoza i iii) pojava novih izvoznih zemalja koje ponovno izvoze jeftine uvozne proizvode kao lokalno proizvedene, u čistom obliku ili kao mješavine.

Sve dok se događaju prijevare s medom, carinske prijevare i kršenje nacionalnih i međunarodnih trgovinskih zakona, ugrožene su dobrobit i stabilnost svjetskih pčelara. Uz neke iznimke trenutačne cijene meda koje pčelari postižu nisu održive. Ako cijene ostanu niske kao sada, mnogi pčelari napustit će svoju djelatnost, a oni koji se nastave baviti pčelarstvom neće biti motivirani zadržati trenutačni broj košnica.

Krivotvorenje meda otežava očuvanje slike meda kao prirodnog proizvoda i napore koji se ulažu u zaštitu poštenog pčelarstva. Također ide na štetu potrošača koji često ne dobiju proizvod koji očekuju i koji su platili. Krajnji je rezultat ugrožena sigurnost hrane, sigurnost opskrbe hranom i ekološka održivost.

Kako bismo bolje razumjeli opseg problema, moramo imati na umu da je med najpoznatiji proizvoda pčela, ali svakako ne i najvažniji. Pčele su zbog oprašivanja nužne za očuvanje biološke raznolikosti planeta i apsolutno su neophodne za oprašivanje mnogih kultura koje čine 35 % sve naše hrane.

RJEŠENJE

Strategija za borbu protiv krivotvorenja meda mora uključivati:

- informiranje zajednice pčelara kroz prezentacije i publikacije;

- informiranje potrošača putem medija;

- informiranje trgovaca na malo i onih koji pakiraju med o potrebi poboljšanja ispitivanja u zemljama u kojima zakonodavstvo ne ispunjava kriterije Codexa Alimentariusa i čiji se proizvodi ne mogu izvoziti u zemlje u kojima se primjenjuju standardi prema Codexu;

- informiranje i suradnja s nacionalnim tijelima koja bi trebala periodički revidirati svoje standarde za med i primjenjivati najbolje dostupne metode za otkrivanje krivotvorenja meda;

- informiranje i suradnja s međunarodnim tijelima i institucijama.

PREPORUKE ZA UTVRĐIVANJE AUTENTIČNOSTI MEDA

APIMONDIA za borbu protiv krivotvorenja meda preporučuje strategiju koja obuhvaća više aspekata:

Sljedivost

APIMONDIA preporučuje da bi se putem meda trebao moći utvrditi njegov pčelar, botanički izvor na kojemu su pčele sakupljale nektar i zemljopisna lokacija pčelinjaka. Pčelari bi trebali voditi evidenciju kojom se dokumentira njihov proizvodni postupak jer potrošači traže transparentnost cijelog lanca opskrbe. APIMONDIA smatra sljedivost jednom od sastavnica dobre pčelarske prakse.

Ispitivanja

Krivotvorenje meda, kao i drugi oblici prijevara s hranom, dinamična su pojava. Normalno je da se učinkovitost metoda za otkrivanje krivotvorenja meda s vremenom smanjuje jer krivotvoritelji nauče kako ih zaobići. Pošteni dionici trgovine medom i njegove prerade uvijek bi trebali ići korak naprijed, a ne korak natrag, u nastojanjima da se smanji mogućnost pojave krivotvorenja na način da se uvijek primjenjuju najbolje dostupne metode za njihovo otkrivanje.

Trenutačno je dostupno mnogo različitih vrsta sirupa (od kojih su neki posebno namijenjeni za patvorenje meda). U tim su sirupima dostupni različiti uzorci manje zastupljenih sastojaka i tvari u tragovima, koje se često upotrebljavaju kao analitički markeri. Praktički je nemoguće imati jedinstvenu i trajno primjenjivu metodu za otkrivanje svih vrsti prijevara s medom. S obzirom na to da krivotvorenje uključuje kriminalne namjere, treba očekivati varijacije u praksama krivotvorenja.

Prema normama u prehrambenom sektoru kao što su BRC ili IFS potrebno je napraviti kvalitetnu procjenu rizika i primjenjivati odgovarajuće mjere. To može uključivati i organizacijske i analitičke mjere. Zbog dinamične prirode krivotvorenja treba naglasiti da za ispitivanja nisu dovoljne samo službene i/ili tradicionalne metode , već treba na odgovarajući način primjenjivati i nove tehnologije.

Zbog ograničenja službenih metoda, npr. službene metode AOAC-a 998.12 za određivanje omjera stabilnih izotopa ugljika (eng. Internal Standard Stable Carbon Isotope Ratio), treba naglasiti i važnost primjene odgovarajućih režima testiranja koji ne obuhvaćaju samo metode koje propisuju nadležna tijela. Dobro je poznato da službena metoda AOAC-a pouzdano otkriva osjetljive dodatke sirupa dobivenih iz C4 biljaka, ali ne može otkriti mnoge druge vrste sirupa. Primjena isključivo AOAC-ove metode s obrazloženjem da je to jedina službena metoda može se namjerno zagovarati u svrhu prikrivanja patvorenog meda. APIMONDIA ne podržava takvu praksu jer se time zanemaruju neki drugi rizici. U skladu s normama u prehrambenom sektoru, kao što su BRC ili IFS, neki dionici prethodno opisanim ponašanjem zanemaruju obvezu da u svom poslovanju uspostave postupke za procjenu rizika s odgovarajućim preventivnim radnjama.

APIMONDIA izričito preporučuje izbor jedne ili više metoda prilagođenih svakoj pojedinoj situaciji. U većini slučajeva dobra strategija za otkrivanje krivotvorenja meda trebala bi uključivati iznimno učinkovitu metodu ispitivanja kao što je nuklearna magnetska rezonancija (NMR). NMR je trenutačno najbolja dostupna metoda za otkrivanje različitih oblika krivotvorenja meda. Ako se NMR-om pronađu nesukladnosti, mogu se obaviti dodatni ciljani testovi kako bi se razjasnio uzrok odstupanja.

U nekim slučajevima mogu biti korisne kombinacije drugih ciljanih testova (npr. AOAC 998.12, enzimi nekarakteristični za med, markeri koji se temelje na malim molekulama ili DNK-u specifični za sirupe, oligosaharidi nekarakteristični za med, LC-IRMS, umjetni sastojci hrane i kiseline koje ukazuju na invertni šećer).

Ispitivanja organoleptičkih svojstava i prisustva peluda, kao i drugih sastavnih dijelova meda, smatraju se dobrim komplementarnim parametrima za utvrđivanje zemljopisne i botaničke autentičnosti meda. No, potrebno je uzeti u obzir neke specifične regije u kojima je poznato da neke biljke izlučuju nektar, ali ne proizvode pelud.

Važno je napomenuti i da je zbog prirode krivotvorenja meda ponekad potrebno pojasniti rezultate neke metode primjenom drugih alternativnih testova.

Odluka o najboljim metodama ispitivanja koje će se primjenjivati trebala bi biti rezultat detaljne procjene rizika kojom bi se trebalo uzeti u obzir podrijetlo proizvoda, povijest slučajeva patvorenja meda toga podrijetla, statistički podaci o kretanjima na tržištu i najčešći načini proizvodnje i patvorenja meda u toj regiji ili zemlji podrijetla. Također, iznimno je važno povremeno prilagođavati odabir metode u skladu s novim znanstvenim spoznajama.

APIMONDIA podržava razvoj novih tehnika za otkrivanje krivotvorenja meda koje bi bile dostupne većini sudionika uz razumne troškove te podržava i uspostavljanje međunarodne baze originalnih medova s otvorenijom razmjenom analitičkih informacija među različitim laboratorijima specijaliziranima za analizu meda.

Kontrole i programi osiguranja kvalitete

APIMONDIA preporučuje da poslovni dionici koji se bave uvozom ili izvozom meda ili koji prerađuju ili proizvode više od 20 tona godišnje usvoje program osiguranja sigurnosti hrane i kvalitete.

Kontrole programa osiguranja sigurnosti hrane i kvalitete koje provode treće strane važna su metoda provjere za otkrivanje potencijalnih prijevara s medom koje bi se trebale upotrebljavati kao vrijedan alat za nadopunjavanje laboratorijskih ispitivanja meda.

U okviru kontrola trebali bi se provjeravati različiti parametri sljedivosti meda, trgovinske bilance zemlje i društava te postojanje dokumentacije o provedbi procjene osjetljivosti i utvrđivanju kritičnih kontrolnih točaka (VACCP) u svrhu sprečavanja krivotvorenja meda.

Naposljetku, kontrole bi trebali provoditi profesionalci s odgovarajućim znanjem o pčelarstvu, dobroj pčelarskoj praksi i parametrima kontrole meda kako bi mogli otkriti moguća odstupanja u načinima proizvodnje meda i/ili prerade čiji bi rezultat mogao biti neautentičan proizvod.

LITERATURA

- Abramson, C., S. Stone, R. Ortez, A. Luccardi, K. Vann, K. Hanig and J. Rice (2000). The Development of an Ethanol Model Using Social Insects I: Behavior Studies of the Honey Bee (Apis mellifera L.). Clinical & Experimental Research 24:1153-1166.

- Biancardi, E. (2005). Brief History of Sugar Beet Cultivation: U: E. Biancardi, L. Campbell, G.N. Skaracis, M. de Biaggi (Eds.) Genetics and Breeding of Sugar Beet. Science Publishers Inc., Enfield, USA & Plymouth, UK.

- Norma Codex Alimentarius 12-1982 za med. Dostupno na: http://www.codexalimentarius.org/download/standards/310/cxs 012e.pdf.

Crane, E. (1999). The World History of Beekeeping and Honey Hunting, Routledge. Taylor & Francis Group (Ed.). New York & London.

Crane, E. (1980). A Book of Honey. Oxford. Oxford University. Str. 193.

Europska komisija (2018.). Dostupno na: https://ec.europa.eu/food/safety/food- fraud_en):

Europski parlament (2013.). Nacrt izvješća o prehrambenoj krizi, prijevari u prehrambenom lancu i njegovoj kontroli. Dostupno na: http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-

//EP//NONSGML+COMPARL+PE-519.759+02+DOC+PDF+V0//EN&language=EN

Eyer, M., P. Neumann and V. Dietemann (2016). A Look into the Cell: Honey Storage in Honey Bees, Apis mellifera. PLOS ONE | DOI: 10.1371/journal.pone.0161059. str. 1-20.

Nicolson, S. and A. Human (2008). Bees get a head start on honey production. Biol. Lett. 4:299-301.

Park, O. (1928). Further studies on the evaporation of nectar. J. Econ. Entomol. 21: 882-887.

Ruiz-Argueso, T. and A. Rodriguez-Navarro (1975). Microbiology of Ripening Honey. Appl. Microbiol. 30:893-896.

Seeley, T. (1995). The Wisdom of the Hive. Cambridge (MA). Harvard University. str. 155-176.

Traynor, K. (2015). Honey. U J.M. Graham (Ed.), The Hive and The Honey Bee (pp.673-703). Dadant & Sons. Hamilton, U.S.A.

United States Pharmacopeia (2018). Food Fraud Database. Dostupno na: http://www.foodfraud.org/.

- Warner, J. (1962). Sugar Cane: An Indigenous Papuan Cultigen. Ethnology 1 (4):405- 411.