Označavanje meda i mješavina pčelinjih proizvoda

S obzirom na to da je subjekt u poslovanju s hranom (u ovom slučaju pčelar) odgovoran za informacije o hrani, mora osigurati prisutnost i točnost informacija o hrani u skladu s primjenjivim propisima o informacijama o hrani i zahtjevima odgovarajućih nacionalnih propisa i propisa Europske unije.

I nakon više od šest godina od ulaska u Europsku uniju proizvođači (kao i mnogi subjekti koji stavljaju hranu na tržište) i dalje muku muče s označavanjem svojih pakiranja pčelinjih proizvoda. Mnogi na sajmovima (da ne govorimo o prodaji na kućnom pragu) i dalje prodaju staklenke bez ikakvih oznaka te isključivo usmeno opisuju potencijalnim kupcima detalje koji bi obavezno trebali pisati na etiketi. Neki pak imaju nepotpune ili obmanjujuće podatke (lažno prezentiranje ljekovitih svojstava), što može biti čak i opasnije. Navedeno se ne odnosi samo na staklenke meda nego i na medne mješavine, s dodatkom raznih iscrpina (ekstrakata) biljaka ili drugih pčelinjih proizvoda. Mnogi pak nude različite letke s nizom tvrdnji nedopuštenih u Europskoj uniji.

Zapanjuje i činjenica da je većina pčelara toga svjesna, ali zbog dodatnih troškova odugovlače s tim, a očito se previše ne boje inspekcija, iako novija iskustva mnogih pčelara koji pohode veće sajmove (primjerice u Zagrebu) govore da je vrijeme za promjene.

S obzirom na to da je subjekt u poslovanju s hranom (u ovom slučaju pčelar) odgovoran za informacije o hrani, mora osigurati prisutnost i točnost informacija o hrani u skladu s primjenjivim propisima o informacijama o hrani i zahtjevima odgovarajućih nacionalnih propisa i propisa Europske unije.

Ukratko, označavanje meda propisano je trima podzakonskim aktima: Uredbom EU br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani (čija je primjena obavezna u svim članicama Europske unije), Pravilnikom o medu (NN 53/15, NN 47/17), koji je preuzeta i prilagođena EU Direktiva Vijeća 2001/110/EZ, te nacionalnim Pravilnikom o uniflornom medu (NN 122/09, NN 141/13).

Označavanje meda relativno je jednostavno, pri čemu se obavezno navodi kako slijedi: 

• naziv: dovoljno je napisati samo MED, a dodatno je moguće istaknuti botaničko i zemljopisno podrijetlo (npr. „dalmatinski cvjetni med” ako je med u potpunosti s tog područja, što je naročito primjenjivo za neseleće pčelare; dodatno se uniflorni med može označiti prema određenoj biljnoj vrsti ako je laboratorijskom analizom dokazano da u netopljivom sedimentu sadržava najmanje 45 posto peludnih zrnaca iste biljne vrste, uz iznimke pobrojene u citiranom Pravilniku o uniflornom medu)

• neto količina: primjerice 900 g

• najbolje upotrijebiti do: najbolje u obliku dan/mjesec/godina, no najčešće se stavlja „2 godine od punjenja”, ali nije propisano regulativom

• lot: najčešće sadržava brojke datuma proizvodnje (napomena: kad je rok trajanja istaknut u obliku: dan/mjesec/godina, tada NIJE POTREBNO istaknuti lot niti je potrebno istaknuti datum punjenja)

• posebni uvjeti čuvanja: najbolje je istaknuti neku od sljedećih inačica: „Čuvati na hladnom i suhom mjestu” ili „Zaštititi od izravne sunčeve svjetlosti i topline” i slično

• proizvodi i puni: ime OPG-a i puna adresa (mjesto, ulica i broj te broj pošte)

• zemlja podrijetla: Hrvatska (treba još jednom naglasiti da je izmjenom Pravilnika o medu od 2018. godine izbačena mogućnost podrijetlom iz EU Direktive koja dopušta neke nespecifične inačice opisa podrijetla poput „Mješavina meda iz EU-a i meda koji nije iz EU-a”, no nema zakonskog uporišta po kojem bi se morao isticati postotak udjela pojedinog meda u mješavini meda podrijetlom iz dviju ili više zemalja).

   

  Med koji ne zadovoljava kriterije kvalitete (primjerice ima suviše visok sadržaj HMF-a ili suviše nisku aktivnost dijastaze) može ići u industrijske svrhe, to jest kao „industrijski med”, koji po definiciji može biti i u stanju prevrelosti.

   

  Za med nije potrebno isticati nutritivnu tablicu

  Obveza navođenja nutritivne deklaracije, koja ima točno definiran izgled minimalno istaknutih nutrijenata, primjenjuje se od 13. prosinca 2016. godine za svu hranu osim one koja se nalazi na popisu Priloga V. Uredbe (EU) br. 1169/2011. Donosimo izvod iz spomenute uredbe:

   

  PRILOG V.

  Hrana na koju se ne primjenjuje zahtjev obveznog navođenja hranjivih vrijednosti

  1. Neprerađeni proizvodi koji sadrže jedan sastojak ili jednu kategoriju sastojaka (dakle med, op.a.)

  …

  18. Hrana u ambalaži ili spremnicima čija je najveća površina manja od 25 cm²; (dakle mala, takozvana suvenirska pakiranja, op.a.)

  19. Hrana, uključujući hranu iz domaće proizvodnje, koju proizvođač malih količina izravno isporučuje krajnjem potrošaču ili lokalnim maloprodajnim trgovinama koje izravno opskrbljuju krajnjeg potrošača.

   

  Dakle, izuzeća od stavljanja nutritivne tablice osim za med ne vrijede ni za mješavine proizvoda pakirane u vrlo male spremnike, odnosno u ambalažu poput one za suvenire ili ugostiteljsku namjenu. Isto se odnosi i na proizvode (primjerice mješavine) koji se prodaju na kućnom pragu (a to se tiče takozvanih mikropoduzetnika, dakle onih proizvođača malih količina i serija koji nisu u sustavu PDV-a), a što je znatan udio prodaje mnogih pčelara.

  Naravno, neki proizvođači, to jest subjekti u poslovanju s hranom, žele istaknuti nutritivnu tablicu, i to nije zabranjeno, ali ona mora biti napravljena prema propisanim kriterijima. Naime, nutritivna deklaracija mora sadržavati sve sljedeće podatke: energetsku vrijednost i količine masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli. Energetska vrijednost mora biti izražena u kJ (kilodžulima) i kcal (kilokalorijama).

  Redoslijed navođenja informacija mora biti sljedeći:

   

  Obavezna nutritivna deklaracija može biti nadopunjena i navođenjem količine jedne ili više sljedećih hranjivih tvari: (a) jednostruko nezasićenih masnih kiselina, (b) višestruko nezasićenih masnih kiselina, (c) poliola, (d) škroba, (e) vlakana, (f) vitamina i minerala.

  Ako to prostor dopušta, deklaracija se mora prezentirati u obliku tablice, sa znamenkama poravnanima u stupce. Ako prostorno nije moguće navesti informacije u tabličnom obliku, one se mogu prezentirati linearno.

  Pravila o najmanjoj veličini slova primjenjuju se na nutritivnu deklaraciju, pri čemu ona mora biti tiskana slovima čija je visina x jednaka ili veća od 1,2 mm. Za pakiranja ili spremnike čija je najveća površina manja od 80 cm² visina x mora biti najmanje 0,9 mm.

  Kod proizvoda (posebice mješavina) na bazi pčelinjih proizvoda označavanje je malo zahtjevnije. Osim svih nabrojenih točaka kod označavanja meda, malo se razlikuje 1. točka kod imena proizvoda. Naime, osim komercijalnog naziva potrebno je u istom vidnom polju istaknuti i najtočniji opis proizvoda, primjerice „mješavina meda s ekstraktom lista kadulje (10 %)”, a ne kao što je dosad najčešće bilo u praksi: „med s kaduljom”. Naime, medu se po definiciji ništa ne smije dodati ili oduzimati, pa ne može opisni naziv početi izrazom „med s...” ili „med s dodatkom…”).

  Osim toga, na deklaraciji vrlo često nema udjela (%) sastojaka koji su spomenuti u naslovu. Kod mješavina sastojci moraju biti poredani u popisu prema padajućem udjelu, a oni spomenuti u naslovu trebaju imati i postotak udjela u gotovom proizvodu (kao u primjeru).

  Dodatno, kod takve je proizvodnje često dosta toga ustvari nepoznato: je li iole standardizirana (primjerice sadržaj flavonoida u tinkturi propolisa), koji su dijelovi biljaka macerirani u tinkturi (plod, korijen, stabljika, list…), a najveća je nepoznanica odvija li se uopće u objektu koji ima minimalne tehničke uvjete za punjenje mednih mješavina.

  Velik problem postoji i oko isticanja neautoriziranih zdravstvenih tvrdnji (bez dokazanoga znanstvenog uporišta), a koje se obilno upotrebljavaju na deklaracijama meda i mješavina iako je poznato da trenutačno još ni jedan pčelinji proizvod zasebno nije dobio odobrenu zdravstvenu tvrdnju od Europske agencije za hranu (EFSA) i, posljedično, Europske komisije. Ali se zato proizvođači često snalaze, pa u sastav tinktura dodaju vitamine da bi se mogle istaknuti odobrene njihove tvrdnje, pod uvjetom da su zastupljeni u dovoljnoj, to jest znatnoj količini (barem 15 posto preporučenoga dnevnog unosa u dnevnoj dozi). Spomenuti registar odobrenih zdravstvenih tvrdnji javno je dostupan na stranicama Europske komisije: http://ec.europa.eu/nuhclaims/.

  Bitno je naglasiti da istaknute dopuštene zdravstvene tvrdnje takvih dodataka  prehrani moraju biti nostrificirane i odobrene od nadležnog tijela, to jest od Ministarstva zdravstva. Na poveznici: https://zdravlje.gov.hr/djelokrug-1297/sanitarna-inspekcija/hrana-1359/dodaci-prehrani-1841/stavljanje-na-trziste/2205 mogu se pronaći preduvjeti i obrasci koje je potrebno ispuniti prije samog podnošenja obavijesti povjerenstvu nadležnog ministarstva.

  Kod ovih proizvoda može doći i do prisutnosti alergena koji su na popisu u spomenutoj uredbi, a koji se moraju posebno označiti drugačijim stilom pisma (primjerice masnim slovima). Za primjer, u mješavinama mogu biti prisutni tragovi orašastih plodova koji su prethodno miješani s medom na istoj liniji (u miješalici, na radnoj površini, istim priborom…) na kojoj je kasnije punjena mješavina bez namjernoga dodatka toga orašastog proizvoda. Zato je primjena dobre proizvođačke i dobre sanitarne prakse jedna od ključnih radnji u prevenciji neželjene unakrižne kontaminacije alergenima, a ne samo patogenima.

  S obzirom na kompleksnost ove tematike, o svim ovim pitanjima, i još mnogim drugima koja ovdje nisu ni spomenuta, trebalo bi češće raspravljati na pčelarskim sajmovima ili sličnim susretima te pružiti više informacija širem krugu pčelara, ali i većim distributerima pčelinjih proizvoda, da se educiraju o pravilnom označavanju.

  S obzirom na to da je uz više primjera iz prakse lakše predočiti pčelarima loše i dobro označene proizvode, u ime institucije u kojoj radim i u svoje ime stavljam se na raspolaganje za daljnju edukaciju.

   

  S poštovanjem,

Dario Lasić

Laboratorij za kemijske analize hrane

Telefon: +385 1 4696 233

e-pošta: dario.lasic@stampar.hr

Mirogojska cesta 16, HR-10000 Zagreb

www.stampar.hr