U subotu 19. rujna 2009. održana su predavanja i druženje pčelara u organizaciji PU „Lipa“ i ženske pčelarske udruge  „Maja“ u znak sjećanja na preminulog pčelara Krunu Tucakovića u Čučerju. Manifestaciju su uveličali pčelari iz sestrinskih pčelarskih udruga Bribira, Vinodolskog, Ogulina i dr. gradova Lijepe naše, kao i predstavnik Hrvatskog seljačkog lovačkog društva „Vepar Čučerje“.

„Da vam sada ne pričam povijest, već 800 godina se na Čučerje naslanja grad Zagreb, da se ne sruši!“ – u šaljivom tonu je g. Mirko Varat, predsjednik gradske četvrti Gornja Dubrava otvorio manifestaciju te svima zaželio dobrodošlicu i sretnu pčelarsku sezonu.

 

 

Njega je u ime grada Zagreba ovlastio pročelnik gradskog ureda za poljoprivredu da se obrati ovom skupu na početku pčelarske sezone kako bi se, između ostalog, zahvalio pčelarskim društvima: „Propolis“, „Lipa“, „Zagreb“ na suradnji koju su odradili ove godine sa službom 112 za suzbijanje štetočina i skidanje rojeva na zagrebačkom području, gdje su nesebično uskakali u svako doba dana i noći, te se nada da će g. Rogulja, g. Križ i ostali i dalje odazivati na sve pozive građana.

 

 

Glazbeni intermeco je upotpunio KUD „Bosiljak“ čiji je predsjednik g. Ante Kordum pozdravio sve prisutne, pohvalio pjevače-svirače i naglasio prirodnu povezanost „Bosiljka“ i pčelarstva jer oni kao KUD podržavaju sve što oplemenjuje prirodu i društvo.
Nakon izvedbe članovi KUD-a (tamburaši) su požurili na Čučersku svadbu uz koju je cijelo društvo vezano.

Pozornicu je zatim „zauzeo“ g. Križ  kako bi pohvalio PČELARSKOG SPIDERMANA g. Jarnija koji se uspeo čak na 9. kat jedne zgrade u svrhu skidanja roja pčela.

 

 

 

 

Zatim je predstavio goste predavače s Fakulteta veterinarske medicine iz  Beograda; doc. dr. Jevrosimu Stevanović koja je govorila o Nosema apis, Nosema ceranae i Američkoj gnjiloći (Novi trendovi u detekciji i terapiji pčelinjih zajednica protiv parazita vrsta roda Nosema i Američka gnjiloća pčelinjih zajednica-različiti sojevi bakterije  Penibacillus larvae i njihov utjecaj na ispoljavanje bolesti) i predavača, redovitog profesora na Katedri za biologiju Veterinarskog fakulteta u Beogradu prof. dr. sc. Zorana Stanimirovića s temom Veći unos nektara i peludi – kako to postići?
.

„Otvorite uši jer informacije koje ćete ovdje čuti treba i primjeniti!“ – kazao je Križ.

Nosema ceranae je široko rasprostranjeni mikrosporidij koji je sa azijske pčele Apis ceranae prešao i prilagodio se europskoj medonosnoj pčeli Apis mellifera.
Nosema apis i Nosema ceranae izazivaju slabljenje imuniteta pčela i smanjuje se životni vijek pčele od 25 do 58%. Nosema apis je otkrivena prije 100 godina, a Nosema ceranae koja je bila poznata kod azijske pčele (Apis ceranae) je 1996. godine pronađena i kod europske pčele (Apis mellifera).
Španjolski znanstvenici su statističkom obradom podataka došli do zaključka da se glavnim uzročnikom slabljenja i ugibanja pčelinjih zajednica smatra upravo Nosema ceranae.

 

 

 

Potaknuta intrigantnim predavanjem dr. Stevanović, koja je pomno izlagala i objašnjavala vrlo jednostavnim i razumljivim jezikom kako bi svi prisutni što bolje razumjeli problematiku, zapitala sam se kakva je situacija u našoj regiji – Hrvatskoj i susjednim zemljama? Možemo li se uspoređivati sa Španjolskom ili je kod nas nešto drugo u pitanju?


Stoga sam docenticu Jevrosimu Stevanović upitala o uzročno-posljedičnoj vezi Nosema ceranae i uginuća pčelinjih zajednica na ovim prostorima?

„Naši rezultati su skupljeni u posljednjih 10 godina. Najveći broj uzoraka je iz 2007., 2008. do lipnja 2009. godine i mi smo samo na našem terenu i teritoriju BiH, Crne Gore i Makedonije utvrdili da Nosema ceranae DOMINIRA u toj mjeri da je od 177 uzoraka s područja Srbije samo 1 uzorak bio N. apis, a sve drugo N. ceranae. Dok u BiH, Makedoniji i Crnoj Gori je sve N. ceranae i ništa N. apis. Još samo fali da se izanaliziraju uzorci iz Hrvatske. Ništa me ne bi iznenadilo da je i u Hrvatskoj tako.“ – objasnila je gđica. Jevrosima.

„N. ceranae je utvrđena u populacijama Europske medonosne pčele kao posljedica prirodne invazije i trenutačno je vrlo rasprostranjena. Rezultati novijih istraživanja pokazuju da nametnik nije nedavno unesen na područje Europe vec je prisutan u pčelinjim populacijama preko desetak godina. Svakako je potrebno provesti dodatna istraživanja da bi utvrdili, da su patološke promjene, koje izaziva nakon invazije pčele kao i stupanj patogenosti N. ceranae, različiti od one opisane za N. apis. Neki znanstvenici smatraju da N. ceranae može biti puno virulentnija i opasnija za pčelinju zajednicu. Uglavnom, za dobro pčelarstva i očuvanje naših pčela moramo budno pratiti raširenost N. ceranae na našim područjima, te sakupljati podatke vezane uz sezonsku učestalost i štete nastale od mikrosporidijalnih infekcija.“ (autori: Ivana Tlak Gajger, Ljiljana Pinter, Zdravko Petrinec)

- N. ceranae se u našim krajevima spominje od 2005. godine. No, u novije vrijeme se sve više govori o tome da je duže prisutna na Balkanu, nego što se mislilo. Možete li sa sigurnošću tvrditi da je bila prisutna prije i točno od kada?

„Mislim da je mnogo ranije prisutna nego što se do sada pretpostavljalo. Čak mislim da Nosema apis UOPĆE NIJE BILA DOMINANTNA jer nije bilo metoda kojima se može dokazati je li jedna ili druga vrsta. Mi smo taj rad predali zajedno s jednom profesoricom iz Njemačke koja je dizajnirala primere (Primer, sinonimi: početnica, začetnica, klica, je startna molekula za DNK sintezu. On se sastoji od manjeg broja nukleotida A, T, C i G. DNK polimeraza treba primer da bi počela sintezu komplementarnog DNK niza.) i čije smo mi primere koristili, te smo se usudili PRETPOSTAVITI (jer nikada ne smijete tvrditi ako nemate uzorke od prije 2000. godine što je bilo prije toga, tako da se uvijek u znanstvenim radovima morate ograditi ako za to nemate čvrst dokaz). Mi nemamo čvrst dokaz što je bilo prije 2000. godine, ali s obzirom da u uzorcima iz 2000. godine nema N. apis, po čemu bi mogli tvrditi da je nje prije bilo i da je bila dominantna? Ali nemamo ni dokaz da je ovo drugo. Možemo pretpostaviti da uopće nije bila N. apis ovdje dominantna (kako se smatralo) i da je došlo do nekakve smjene. Prvenstveno što se na našim terenima ne vidi po kliničkoj slici neka velika razlika. Bilo je većih uginuća u posljednje 2 godine nego ranije, ali su meni iz SPOS-a (iz rukovodstva) potvrdili da znaju da su to bili gubici od gladi i varoe. Jer, upravo ono što je profesor pričao, oduzimanje meda od kuda god ga pčelari mogu iscjediti vodi do gladi i pčele su doslovno uginule od gladi (zariju glave u saće tražeći hranu).
Tako da nikako sada ne treba isključivo optužiti Nosema ceranae ili neki novi „namjerno“ ubačeni patogen.“ – odgovara docentica Jevrosima Stevanović, asistentica profesora Stanimirovića.

 

 

 

 

- U kolikoj mjeri je onda N. ceranae odgovorna za globalna uginuća pčelinjih zajednica?

(Iako se N. Ceranae dovodi u direktnu vezu sa CCD-om koji je aktualan zadnjih godina, u Južnoj Americi je Nosema Ceranae prisutna od 1990. g., točnije u Urugvaju. A 90-ih nije bilo globalnih uginuća ili nisu bila prijavljivana.)

„Oni imaju „najstarije“ uzorke, ali stare podatke nisu mogli imati jer nisu postojale metode. Samo onaj tko nije bio toliko „pedantan“ u bacanju uzoraka, slučajno ih je sačuvao. Jer u institutima imate određeni period koliko čuvate uzorke po zamrzivačima, a kada bude generalno sređivanje uzorci se pobacaju. Mi imamo sreću što kod nas u institutu nisu pobacali sve uzorke i te stare su nam dali!
U Urugvaju su pak imali uzorke iz 1990. g. i sve je bila Nosema ceranae te nikakvih pretjeranih problema nisu imali tamo niti je to bilo povezano sa kolapsom pčelinjih zajednica.“


ZA SVAKO PODNEBLJE VRIJEDE DRUGAČIJA PRAVILA

- CCD je skup simptoma. Navedeno je u vašem izlaganju da  je agresivna pčelarska praksa („pčelarska ruka“) u velikoj mjeri odgovorna za uginuća. Je li moguće da su svi pčelari u svijetu pogriješili i to na isti način? Kada je opće poznato da gotovo svaki  pčelar ima svoju metodu?

„Nije ista stvar svugdje u svijetu. Pretpostavlja se da gdje god ima agresivne pčelarske prakse, javljaju se problemi. Po meni, ako su pametni, pčelari će postati skromniji i neće oduzimati pčelama ono što ne smiju. To je isto kao kada maloj bebi oduzmete „pravu hranu“ – majčino mlijeko i hranite ga nekom lošom umjetnom hranom. Nekom se vrlo brzo dogodi pad imuniteta, veliki problemi u razvoju, a netko se izvuče i s tim problemima.
Osim toga, zaključak koji očekujemo na ovom području je da je N. ceranae samo jedan od razloga, ali ništa više od N. apis.“ – govori  dr. Stevanović.


- Znači li to da N. ceranae nije opasnija od N. apis koliko se tvrdi?

„10 godina unazad (po analizi uzoraka) imamo N. ceranae, ali tek zadnje 2-3 godine imamo problem. A što je s onih 8 godina?“ – pita se docentica Jevrosima.
„Naša pčela na našem području nije toliko dramatično odreagirala na N. ceranae koliko na ukupan loš tretman od strane pčelara.
Još jedna stvar – trebalo bi sve rezultate koje jedan tim objavi, isprobati na našem terenu i tek onda se možemo „igrati“ jer ne možemo reći da nešto što vrijedi kod njih (npr. Španjolska, Francuska, SAD) vrijedi svugdje u svijetu. Jer klima je drugačija, flora itd.
Nisam pristalica nekog senzacionalizma, ne znam je li to utjecaj prof. Friesa koji ima filozofiju tzv. Bond pčele – LIVE AND LET DIE gdje ih on pusti prirodnim tijekom. I one žive ili umiru prirodnom selekcijom.“ – priznaje dr. Jevrosima Stevanović.



 MEDENI BALKANSKI LONAC

„Budući da smo na istom prostoru: prilično floristički, klimatski i po pčeli koju gajimo, uvjeti pčelarenja su nam dosta slični, pa samim tim i preporuke koje dajem Hrvatskim i Srpskim pčelarima, očigledno će biti približno slične. Kao i uvijek, osnova je u dobrom prilazu pčeli, kao živom biću koje ima svoje potrebe. Dakle, takvo živo biće, koje ima svoje potrebe, prvenstveno sebi osigurava med i njoj ako ostavite dovoljno meda, vi ćete med i očekivati. Med na medu rodi, med na ledu rodi i med na kotaču rodi!“ – konstatira profesor Stanimirović.

 

 

 

Profesor objašnjava:
„Med na medu – znači samo ako ima dovoljno meda, pčela će med donositi.
Med na ledu – ako je bila dobra zima, dovoljno hladna koja je eliminirala štetočine, natopila zemlju vlagom, imat ćemo dovoljno uvjeta za razvoj flore, pa ćemo imati dovoljno nektara i meda.
Med na kotaču – ako na jednom području nemamo hrane, mi iz ničega ne možemo napraviti nešto. Znači, moramo tražiti područja kuda ćemo preseliti pčele, gdje ima hrane i pratiti sezonu. Seleće pčelarenje opet ima prednost u odnosu na stacionarno jer omogućuje praćenje više različitih paša, pa imamo veće mogućnosti. Ovo područje u Hrvatskoj; od Slavonije do Dalmacije, kao i Srbija, je idealno za pčelu. Već druge republike bivše Jugoslavije imaju drugačije uvjete zbog geografskih prilika, ekspozicije terena, nadmorske visine itd.“

- Jesu li bolesti najodgovornije za uginuća pčelinjih zajednica ili je to tek jedan od mnogobrojnih faktora koji uzrokuju CCD?

Stanimirović naglašava da treba biti oprezan kada su u pitanju bolesti jer se ne treba povoditi za trenutnim situacijama i ne treba gledati pčelu kao nešto što je specifično u odnosu na sve ostalo. Znači, treba što je više moguće pustiti da sama brine o sebi, a i intervenirati po potrebi te provoditi PREVENCIJU.


KVANTITETA NE ZNAČI KVALITETU!

- Hoće li onda trgovina biti toliko razvijena ako prepustimo pčelu da se brine sama za sebe?

Prof. dr. sc. Zoran Stanimirović odgovara:
„Ima mjesta za trgovinu, ovo i govorim s aspekta zarade. Jer većina pčelara danas to i radi zbog zarade.“

- Što je s hobistima?

 „Oni također rade da bi nadopunili svoj budžet. Ali, napravljena je takva klasifikacija da ako netko ima manje košnica, onda je on hobist, a onaj koji ima preko 100, onda je on profesionalac. Ali kvantiteta ne znači kvalitetu. Vi morate pčeli pristupiti na isti način, neovisno imate li 5 ili 50 košnica.“

- Koji su načini borbe i prevencije protiv N. ceranae?

„Samo dovoljnom količinom kvalitetne hrane, a to je med iz plodišta! Jer on sadržava proteine koje pčele koriste za obnavljanje svog imunološkog sustava jer N. ceranae blokira imunološki sustav. Već u prvih 7 dana N. ceranae obara imunitet pčele kada nema dovoljnu količinu proteina da se bori i sačuva svoje stanice, zato što smo joj uzeli med, a dodali šećer. Po meni šećerizacija nije rješenje!“ – naglašava Stanimirović uz objašnjenje da je potrebno prilagoditi tehnologiju pčeli, a ne pčelaru.

TEHNOLOGIJA PO MJERI PČELE

 „Ono što je bitno za ovo podneblje je da ima dobre uvjete za kvalitetan med, ali pčelari trebaju prilagoditi tehnologiju tako da ispoštuju potrebe pčele.
Bolesti koje postoje nisu nikakav bauk. Više su bauk u priči, nego u stvarnosti. A svi nedostaci i gubici koji se javljaju više su posljedica NEPRAVILNE TEHNOLOGIJE koja se primjenjuje, nego što je posljedica neke STRAŠNE BOLESTI koja se pojavila u našoj regiji!!!“

- Što mislite o tajanstvenoj bolesti koja se spominje u svjetskim medijima?

„Nema tu nikakve mistike! To je samo paravan za neznanje i nesposobnosti. U pčelarstvu ništa nije tajanstveno. To je tako jednostavno i zgodno, samo treba dosta rada, truda, ulaganja, živaca i učenja. A što se tiče N. ceranae – nit' je pčeli bitno, nit' je vama bitno, bitno je da se borimo protiv nje!„ – zaključio je prof. dr. sc. Zoran Stanimirović.