Novosti
Invazivni stršljeni iz Azije: prijetnja europskom pčelarstvu!
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT) aktivno prati pojavu i širenje stranih i invazivnih vrsta stršljena (poput azijskog i orijentalnog) koji ugrožavaju bioraznolikost. Sumnjate li na njihovu pojavu, opažanja možete prijaviti putem službene mobilne aplikacije Invazivne vrste u Hrvatskoj.
Azijski stršljen do sada još nije opažen u Hrvatskoj,
no zbog njegovog uspješnog širenja po Europi vrlo je vjerojatno da će se
uskoro pojaviti i kod nas.
U Europi se sve češće bilježi pojava azijskog
stršljena (Vespa velutina nigrithorax), invazivne
vrste podrijetlom iz jugoistočne Azije. Do danas je zabilježen u 16 europskih
država, gdje već uzrokuje štete u pčelinjim zajednicama i predstavlja sve
veću prijetnju pčelarstvu i prirodnim ekosustavima.
Druga azijska vrsta Vespa mandarinia (sjeverni divovski stršljen) još nije zabilježena u Europi. Ipak, obje vrste uvrštene su na popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Europskoj uniji (Unijin popis), sukladno Uredbi (EU) br. 1143/2014 o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta zbog njihovog dokazanog negativnog utjecaja na bioraznolikost i povezane usluge ekosustava kao i mogućih društvenih i gospodarskih posljedica.
Foto: Gilles San Martin, CC BY-SA 4.0
Kako je azijski stršljen dospio u Europu?
Azijski stršljen u Europu je najvjerojatnije dospio kao
„slijepi putnik“ u međunarodnom prometu robe. Smatra se
da je unesen u Francusku 2004.
godine s glinenim posudama iz Kine. Najveći rizik
predstavlja prijenos oplođenih matica u hibernaciji, koje su
jedine sposobne osnovati novu koloniju. One prezimljuju najčešće u tlu, trulom
drvu ili drugim zaklonjenim mjestima, zbog čega mogu biti nenamjerno prenesene
zajedno sa zemljom za sadnju, lončanicama, drvenim materijalom ili drugim
teretom.
Dodatni rizik predstavljaju i transport svježeg voća i
povrća, rezanog cvijeća te kretanje prijevoznih sredstava, kojima se stršljeni
mogu prenijeti na veće udaljenosti. Nakon početnog unosa,
širenje se može nastaviti i prirodnim putem, čime se povećava rizik
od uspostavljanja na novim područjima.
Prepoznajte azijskog stršljena:
Azijski stršljen iz daljine izgleda prilično tamno jer su mu
glava i prsište gotovo crni. Zadak je pretežno tamnosmeđe boje, s uskim žutim
rubovima segmenata i karakterističnom širokom žuto-narančastom prugom na
četvrtom članku zatka. Noge su uglavnom tamne, dok su završni članci nogu žuti.
Prednji dio glave s čeljustima također je žuto obojen. Odrasle jedinke duge su
2–3 cm. Upravo kombinacija tamnog tijela, žutih vrhova nogu i karakteristične
pruge na zatku omogućuje njegovo razlikovanje od naših zavičajnih vrsta.
Azijski stršljen nastanjuje različita prirodna staništa,
poljoprivredne površine i urbana područja. U Europi se odrasle jedinke najčešće
mogu uočiti od travnja do listopada, a najaktivnije su tijekom dana, dok u
sumrak njihova aktivnost opada.
Ozbiljna prijetnja pčelama!
Invazivni stršljeni predstavljaju ozbiljnu prijetnju
pčelinjim zajednicama jer aktivno love medonosne pčele, koje
su njihov najdraži plijen. Jedna kolonija tijekom godine može uloviti oko
11 kg različitih kukaca za prehranu ličinki, među kojima značajan udio čine
upravo medonosne pčele. Najčešće lebde ispred samih
košnica gdje čekaju pčele koje se vraćaju s paše te ih hvataju u
letu. Njihova prisutnost uzrokuje stres u pčelinjoj zajednici,
zbog čega pčele smanjuju izlazak iz košnice i unos nektara i peluda. Dugotrajna
izloženost takvom pritisku može dovesti do slabljenja i do potpunog
propadanja pčelinjih zajednica.
Osim izravnog utjecaja na pčele, invazivni stršljeni mogu
imati i šire posljedice za prirodu, jer smanjuju
brojnost divljih oprašivača i drugih kukaca, čime narušavaju
ravnotežu ekosustava.
Koliko su opasni ubodi azijskog stršljena?
Ubodi azijskog stršljena mogu biti bolni, no u pravilu ne
predstavljaju veći rizik od uboda osa, pčela ili domaćeg stršljena. Stršljeni
nisu agresivni prema ljudima osim ako se ne uznemiri njihovo gnijezdo, kada
mogu reagirati obrambeno.
Kao i kod uboda drugih kukaca, najveći rizik
postoji za osobe koje su alergične, kod kojih može doći do ozbiljnijih
reakcija. U Europi do sada nije zabilježen značajan porast broja
hospitalizacija povezanih s ubodima azijskog stršljena. Važno
je ne uznemiravati gnijezda i ne pokušavati njihovo samostalno
uklanjanje!
Što pčelari mogu učiniti?
Redovito praćenje pčelinjaka jedan je od najvažnijih koraka
u ranom otkrivanju azijskog stršljena. Pčelari bi trebali redovito promatrati
prostor ispred košnica i obratiti pozornost na stršljene koji lebde ispred
košnice te hvataju pčele koje se vraćaju s paše. Vrijedan pokazatelj može biti
i promjena u ponašanju pčelinjih zajednica, poput smanjenog izlaska pčela iz
košnice ili njihova pojačanog opreza pri ulasku i izlasku. Ako se stršljeni
učestalo pojavljuju iz istog smjera, to može upućivati na prisutnost gnijezda u
blizini. Najlakše ga je primijetiti od travnja do listopada, a
najaktivniji je danju; u sumrak prestaje letjeti.
Naši zavičajni stršljeni važni su saveznici prirode
Europski stršljen (Vespa crabro) i
orijentalni stršljen (Vespa orientalis) zavičajne
su vrste u Hrvatskoj te imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže
ekosustava. Hrane se različitim kukcima, uključujući i brojne poljoprivredne
štetnike, čime prirodno pridonose regulaciji njihove brojnosti. Zbog toga je
važno ne uništavati zavičajne vrste stršljena, već ih razlikovati od azijskog
stršljena i očuvati njihovu ulogu u prirodi.
Europski stršljen smatra se jednim od prirodnih neprijatelja azijskog stršljena te ga može loviti. Međutim, to samo po sebi nije dovoljno da zaustavi širenje azijskog stršljena Očuvanje zdravih populacija zavičajnih vrsta stršljena može pridonijeti prirodnoj otpornosti ekosustava, ali ne može zamijeniti sustav ranog otkrivanja, prijavljivanja i provedbe mjera za sprječavanje širenja azijskog stršljena.
Prijavite nalaz – spriječite problem!
Zbog potencijalne štete koju azijski stršljen može prouzročiti našim ekosustavima i pčelarstvu, izuzetno je važno brzo i učinkovito djelovanje pri eventualnom opažanju te se pozivaju svi građani da se uključe u praćenje prisutnosti ove vrste.
Svaki sumnjivi nalaz potrebno je odmah
prijaviti Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije
putem:
- mobilne
aplikacije Invazivne vrste u Hrvatskoj
- web
obrasca: https://invazivnevrste.haop.hr/prijava-opazanja
Email: strane.vrste@mzozt.hr
Uz prijavu obavezno priložite fotografiju i
navedite lokaciju te opis mjesta nalaza.
“Pravodobna dojava ključna je kako bismo spriječili unos i
širenje invazivnih vrsta.”
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije
Slike:
https://www.inaturalist.org/observations/25433934
Literatura:
Gay Marris, Mike Brown and Andrew G. Cuthbertson: GB NON-NATIVE ORGANISM RISK ASSESSMENT SCHEME
Marc Kenis and Lukas Seehausen, CABI, Delémont, Switzerland: Risk assessment template developed under the "Study on Invasive Alien Species – Development of risk assessments to tackle priority species and enhance prevention" Contract No 07.0202/2019/812602/ETU/ENV.D.21
LIFE STOPVESPA (2018): The Best
Management Strategy for Vespa velutina in Italy
Díaz, A., Grünewald, S., Proková, H.,
& Wimmer, W. (2022). Asian hornet (Vespa velutina nigrithorax): Biology,
monitoring, control and prevention of spreading. Stredná odborná škola
Pod Bánošom.
Gay Marris, PhD, National
Bee Unit (NBU): The Asian Hornet: Part 1
Monceau, K., Bonnard, O., Thiéry, D. (2014).
Vespa velutina: A new invasive predator of honeybees in Europe.
National Bee Unit: A Monitoring Trap
for the Asian Hornet (https://www.nationalbeeunit.com/assets/PDFs/3_Resources_for_beekeepers/articles_reports/Beecraft/BC_26_AH_Trap_Mk2.pdf)
Gillian Turner: A Beekeepers Guide to Asian Hornets (https://wdbka.org.uk/wp-content/uploads/2023/11/A-Beekeepers-Guide-to-Asian-Hornets-v04Nov23-1.pdf)